Vatikan, (IKA) – Društvene obveze i karitativno djelovanje mora biti popraćeno odvažnim naviještanjem vjere, istaknuo je Benedikt XVI. u katehezi današnje opće audijencije, osvrćući se na lik sv. Stjepana, prvomučenika. Na audijenciji je sudjelovalo oko sedam tisuća vjernika, među kojima je bilo i oko 200 hrvatskih hodočasnika, koji su došli na obilježavanje 25. obljetnice smrti kardinala Franje Šepera, prvoga pročelnika sadašnje Kongregacije za nauk vjere. Nakon audijencije biskupi zagrebačke metropolije, na čelu s kardinalom Josipom Bozanićem, koji su za tu prigodu došli u Vječni grad, pristupili su Papi i prenijeli mu pozdrave svojih svećenika i vjernika. Skupina svećenika nogometaša mu je poklonila posebnu majicu. Govoreći o liku sv. Stjepana papa Ratzinger je primijetio kako nam povijest toga mučenika govori o mnogo čemu. U prvom redu nam govori kako ne smijemo nipošto odijeliti društvenu i karitativnu djelatnost od odvažnog naviještanja vjere. Stjepan je naviještao Krista dotle da je bio izložen mučeništvu. Te tri kreposti idu, prema mišljenju pape Benedikta XVI, uvijek zajedno. Osim karitativne djelatnosti sveti je Stjepan svjedočio vjeru u Krista pred svojim grčkim kolegama. Mučeništvo sv. Stjepana je primjer ljubavi prema Kristu, jer se time predaje vlastiti duh Gospodinu. On je jedan od najreprezentativnijih svjedoka prvih sedam đakona, rekao je Papa opisujući i mjesto gdje je bio mučen izvan jeruzalemskih zidina kod vrata kroz koje se izlazilo prema Damasku. Spomenuo je kako su progonstva kršćana uvijek bila izvor novih obraćenja i širenja vjere. Svaki put kada nas se kosi, naše se broj povećava, rekao je Papa, citirajući Tertulijana, koji je rekao da je krv mučenika sjeme novih kršćana i vjere. Križ postaje blagoslov i prihvaćajući ga učimo se gledati u Evanđelje. Spomenuo je potom kako je Bog Abrahama Bog svih vjernika u Isusu Kristu. Vjernicima su posebno upale u oči Papine riječi o ređenju biskupa, što su mnogi povezali sa slučajem varšavskog nadbiskupa Wielgusa, koji je u nedjelju bio prisiljen dati ostavku: “Polagati ruke je vrlo važan čin, koji se poduzima nakon razboritog prepoznavanja”.