Varaždin, (IKA) – Svečano zahvalno misno slavlje za proteklu građansku godinu u katedrali Uznesenja BDM u Varaždinu u nedjelju 31. prosinca, na svetkovinu Svete obitelji, predvodio je dijecezanski upravitelj Varaždinske biskupije mons. Ivan Godina. Suslavili su kancelar mons. Antun Perčić i voditelji biskupijskih ureda vlč. Antun Štefan i vlč. Damir Bobovec.
Mons. Godina uvodno je kazao kako svetkovina Svete Obitelji stavlja pred vjernike nazaretsku obitelj Isusa, Marije i Josipa, da bi u njoj prepoznali i svoje obitelji.
Poručio je kako Sveta obitelj želi biti poticaj i primjer za sve obitelji u življenju međusobnih odnosa. Osvrnuvši se na završetak građanske 2006. godine, pozvao je okupljene da zahvale Bogu za sve ono što im je darovao kroz tu godinu, ali i da zamole oproštenje za trenutke kada su jedni drugima nanosili zlo i donosili nevolje.

U propovijedi je istaknuo kako vjernici možda nikad toliko kao ovih božićnih dana čeznu za zajedništvom u obitelji. Kazao je kako je ta čežnja prisutna u svakom čovjeku.
Istaknuvši kako se božićnih dana pred vjernike stavlja Sveta obitelj kao uzor koji bi trebali nasljedovati, upitao je može li uopće obitelj, koja je živjela prije 2000 godina, u ovim današnjim uvjetima života koji su toliko izmijenjeni, biti primjer i uzor.
Upozorio je kako je danas slika Svete obitelji gotovo nestvarna i idilična, pa se mnogima čini da takva obitelj ne može biti uzor u vrijeme kada se živi u sasvim drugim prilikama i uvjetima.
Istaknuo je kako se danas živi u razjedinjenim i razorenim obiteljima jer je gotovo svaka treća rastavljena, dok mnogi koji nisu rastavljeni trpe zbog odnosa u obitelji, te nose križ i teret zajedničkog života.
“U obiteljima roditelji više ne mogu razumjeti svoju djecu, a djeca žele što prije otići iz roditeljske kuće kao da traže nešto drugo”, kazao je mons. Godina upitavši zar je Sveta obitelj, u kojoj se Isus rodio, bila toliko drugačija od naših današnjih obitelji?
Podsjetio je kako su poteškoće i nevolje pratile i tu Svetu obitelj, te je ona sličnija današnjim obiteljima više nego što to obično mislimo.
“Rođenje izvan doma, daleko gdje nema ni mjesta u svratištu… Isus je rođen u spilji, odbačen, neprihvaćen, a mlada obitelj gurnuta je u stranu te mora bježati u izgnanstvo kao prognanička obitelj…”, obrazložio je u propovijedi istaknuvši kako su i danas brojne obitelji izvan svoga doma i svojih razorenih kuća.
Osvrnuvši se i na evanđelje o potrazi roditelja za Isusom, za kojeg nisu shvaćali kamo je otišao, kazao je kako je nerazumijevanje i neshvaćanje postojalo i u Svetoj obitelji.
“No, ta je skladna obitelj opstala samo zato jer se otvorila tajni Božje prisutnosti. Bog je svojim otajstvom bio prisutan u svakom članu Svete obitelji. Uranjanjem u tu tajnu Božjeg otajstva i razmišljanjem o njoj ta je obitelj mogla razumjeti i prihvatiti jedno drugog”, istaknuo je mons. Godina.

U nastavku je poručio kako je za ispunjen i blagoslovljen život potrebno prihvatiti tri stvari, a to je najprije svjetlo Božje ljubavi, koje prodire u tamu ljudskog srca i grije čovjeka kako bi i sam mogao toplinom ljubavi ogrijati svoje bližnje. Zatim je potrebno poštovati nedjelju kao dan susreta s Gospodinom kada čovjek uzima vremena za molitvu, zajedništvo i razgovor s Bogom, ali i međusobno s drugim ljudima.
Kao treću stvar istaknuo je zagrljaj, i to ne onaj koji zarobljava, nego onaj koji daje zaštitu i sigurnost i stvara zajedništvo. Za takav zagrljaj unutar obitelji potreban je najprije Božji zagrljaj kako bismo osjetili da smo djeca Božja, ljubljeni i prihvaćeni, poručio je mons. Godina. Pozvao je okupljene da na završetku građanske godine zahvale Bogu ako u njihovom životu ima Božjeg sunca, ako su imali mogućnost susresti se u nedjeljama s tim Božjim suncem, te za svaki Božji zagrljaj koji su doživjeli kada ih nije odbacio zbog pogrešaka, kao i sve zagrljaje dobrote i ljubavi koje su pružili bližnjima.

Na kraju misnog slavlja za proteklu godinu zahvaljeno je i himnom “Tebe Boga hvalimo”, a svima okupljenima mons. Godina zahvalio je što su okupljeni euharistijskim zajedništvom zahvalili Bogu na Njegovoj neizmjernoj i trajnoj ljubavi, za darovano spasenje, za Njegovu blizinu i prisutnost u Isusu Kristu. Pozvao je na trajnu zahvalnost, koja nije jednokratna ili prigodničarska.