Papin Angelus na blagdan sv. Stjepana prvomučenika
Vatikan (IKA )
"Uz osobitu duhovnu blizinu mislim i na one katolike koji ostaju vjerni Petrovoj stolici bez popuštanja i kompromisa, ponekad i pod cijenu teških patnja. Čitava Crkva divi se nji-hovu primjeru i moli kako bi imali snage da ustraju, znajući da su njihove patnje izvor pob-jede, pa makar se sada to moglo činiti neuspjehom"
Vatikan, (IKA) – U nagovoru oko pedesetak tisuća vjernika koji su se 26. prosinca, na blagdan sv. Stjepana, đakona i prvoga mučenika okupili pred jaslicama podignutim pokraj obeliska na Trgu Sv. Petra i uživali u božićnom drvcu koje je ove godine darovala talijanska pokrajina Kalabrija, papa Benedikt XVI. pojasnio je blizinu spomena “Prvomučenika” blagdanu Otkupiteljeva rođenja, koja se čini kao suprotnost između betlehemskog mira i radosti i drame sv. Stjepana, kamenovana u Jeruzalemu za prvog progonstva Crkve koja se rađala.
Treba imati na umu duboko otajstvo Božića – da je Djetešce Isus jedinorođeni Sin Božji koji će spasiti čovječanstvo umirući na križu. Sada ga motrimo povijenog u jaslama; a nakon njegova razapinjanja ponovno će biti povijen, umotan u platno, i položen u grob, pojasnio je Papa, istaknuvši da nije slučajno što božićna ikonografija ponekad prikazuje božansko Djetešce položeno u mali sarkofag, da bi naznačila da se Otkupitelj rađa da umre, rađa se da dade život kao otkupninu za sve. Sveti Stjepan bio je prvi koji je mučeništvom slijedio Kristove stope, a kroz prva četiri stoljeća kršćanstva, svi sveci što ih je Crkva štovala bili su mučenici. Riječ je o bezbrojnom mnoštvu što ga liturgija naziva “svijetlom vojskom mučenika”. Njihova smrt nije poticala na strah i žalost, nego na duhovni polet koji je podizao uvijek nove kršćane. Za vjernike, dan smrti – a još više dan mučeništva – nije kraj svega, nego “prelazak” prema besmrtnosti, dan konačnog rođenja. I to je veza između dana rođenja Kristova i sv. Stjepana – da se Isus nije rodio na zemlji, ljudi se ne bi mogli roditi za nebo, kazao je Papa.
Povjerio je Mariji, Majci koja je upoznala radost rođenja i ljutu bol smrti svoga božanskoga Sina, sve koji su progonjeni i koji trpe na razne načine radi svjedočenja i služenja evanđelju. “Uz osobitu duhovnu blizinu mislim i na one katolike koji ostaju vjerni Petrovoj stolici bez popuštanja i kompromisa, ponekad i pod cijenu teških patnja. Čitava Crkva divi se njihovu primjeru i moli kako bi imali snage da ustraju, znajući da su njihove patnje izvor pobjede, pa makar se sada to moglo činiti neuspjehom”, istaknuo je Papa.