Zagreb, (IKA) – Zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić uputio je božićnu poruku vjernicima u kojoj ističe da utjelovljenje Boga u ljudsku povijest vraća čovjeku dostojanstvo. Bog je došao kako bi nas osposobio za ljubav i to je istinski sadržaj Božića. Zapitavši kakva je noć svijeta, kakva je hrvatska noć u kojoj se dočekuje dolazak Boga ovogodišnjega Božića, kardinal je spomenuo da dok su desetke godina vjernici bili lišeni tipičnih znakova božićnoga slavlja u društvenome životu kojim je vladala komunistička ideologija te zbog toga osjećali pritiješnjenost, a često i nepravedno zlostavljanje, danas se na neprimjeren način zlorabe kršćanski simboli. “Sadržaji kršćanskih slavlja utapaju se u ozračja koja nemaju nikakvih vrijednosnih poveznica s kršćanstvom, do te mjere da kršćani mogu biti zatečeni, zbunjeni i povrijeđeni. No, najveća je poteškoća što se u toj pretrpanosti, u gomilanju ispraznosti prečesto izgubi ljudskost, skromnost, poniznost i istinska privrženost Bogu”, upozorio je kardinal, dodavši da kršćanski događaj Utjelovljenja, događaj Krista koji je postao čovjekom, ne smije biti lišen čovječnosti.

U božićnoj poruci kardinal je nadalje upozorio da se od crkvenih predstojnika s jedne strane očekuje da evanđeoski i pastirski progovore o stanju u društvu, da u svjetlu vjere upućuju na dobro, a s druge strane olako se ne samo odbacuje njihovo zauzimanje za dobro nego ih se čak i proziva da prekoračuju ovlasti svoje službe. “Drugi pak očekuju da se kao Crkva, dakle i mi pastiri i vi vjernici podvrgnemo ili prilagodimo interesima koji nemaju nikakvih dodirnih točaka s evanđeljem. Čak nas se poučava što bismo trebali reći i učiniti, a što nikako ne bismo smjeli. Oni koji nikada nisu prihvatili Kristovo utjelovljenje i dalje žele neutjelovljeno kršćanstvo”, upozorio je kardinal.

Osvrnuvši se na stanje hrvatskoga društva, kardinal je ukazao da ono ponekad pokazuje zabrinjavajuće znakove umora, nedostatak radosti i oduševljenja, znakove depresije, međusobnih razdora i interesa kojima u središtu nije čovjek. “Izgleda da takvo stanje potiče ona ideologija – bez obzira na trenutnu denominaciju – koja prodire iz istoga bezbožničkog korijena koji ne rađa plodovima vječnosti, jer se životni ciljevi i konačna svrha zatvaraju u ovozemaljsko”, napomenuo je.

Kardinal je također u poruci istaknuo da “živimo u društvu i kulturi koji djeluju kao da su se izgubila uporišta sposobna nositi vrijednosti na koje deklaratorno prisežu; u društvu u kojemu se različite interesne skupine bore kako što više oslabiti zbiljska uporišta, omalovažiti noseće vrednote da bi se ljudima i njihovim potrebama lakše upravljalo i držalo ih ovisnima o iluziji. Jer zavaravanje otvara prostore sadržajima koji zamjenjuju Istinu”. Nije stoga čudno, dodao je kardinal, što se u našemu društvu može uočiti pojava neobičnih slavlja u kojima je za Božić Bog gotovo nepotreban, jer se promiče neka čudna “potrošačka građanska religija”, proturječna i razorna za čovjeka.

“Kako i u drugim dijelovima Europe, tako i u nas politika doduše uočava stanovitu potrebu za religijskim dimenzijama i ključem čitanja kulturnoga, a ponegdje i nacionalnoga identiteta, ali uvijek postoje i nastojanja da se kršćanstvo i Crkva koriste prema vlastitim mjerilima i potrebama, te stoga nije čudno da će se i ljudi kojima je kršćanstvo svjetonazorski daleko i neprihvatljivo, ili oni koji u katolištvu ne prepoznaju življenu vjeru – premda se možda deklariraju katolicima – nego u njemu nalaze oslonac za svoju ideologiju, osjetiti pozvanima zazivati Crkvu kada je društvo u krizi ili prozivati Crkvu kada je po svojoj vjernosti Utjelovljenju proročki neugodna, dajući joj eventualno ulogu društveno-etičke korekcije kojoj bi se smjer svakoga časa mogao premještati prema hiru promjenjivih utjecaja”, ukazao je također u poruci kardinal.

Vjernicima je kardinal poručio da “Kristovo utjelovljenje uči da ne prihvaćamo dvojbene pohvale i laskanja, niti da lako klonemo i potonemo u malodušnost pred napadima i pogrdama protiv Crkve, najčešće širenima medijskim prostorom od ljudi koji su podlegli plaćeničkomu mentalitetu. Naprotiv, Kristovo nas utjelovljenje uči da se ne mirimo sa savezništvima koja bi od proročkoga naroda stvarala šutljivu skupinu preplašenih poslušnika”. Kardinal je pri tome ukazao da Kristovo utjelovljenje poziva vjernike da u svojim životnim sredinama prepoznaju druge vjernike, da se uzajamno podupiru u radosti te da pomažu ljudima dobre volje u znanosti i kulturi, u gospodarstvu, politici i medijima koji nesebično podnose žrtvu, dajući svjedočanstvo utjelovljenja Istine, uz cijenu da budu marginalizirani i ismijavani.

Kardinal je u poruci također prokomentirao kako se u božićno vrijeme sve pokušava pokazati u ljepšem svjetlu. Koriste se velike riječi o miru i zajedništvu, pokreću se humanitarne akcije, razmjenjuju se najbolje želje… I sve to tako kao da duboke rane prethodnih mjeseci nije nitko uzrokovao; kao da nitko nije unosio nemir i podjele u hrvatsko društvo i među ljude koji traže istinsko dobro; kao da nikomu nije nanesena bol; kao da nismo svjedoci nasilju na ulicama, u obiteljima; kao da ne osjećamo teret izgubljenoga poštovanja prema svetinjama, prema životu od njegova začeća do naravne smrti, prema nedjeljnom blagdanu, prema bolesnim i starijim osobama, prema onima koji su dali živote i ostali invalidi radi naše slobode…

U poruci je kardinal napomenuo da je možda današnji Božić samo naizgled drukčiji od prvoga, jer on je, bez obzira na sve, još uvijek Božić siromašnih, napuštenih, obilježenih zlom. To je Božić pomirenja i žuđenog mira. “Utjelovljeni Bog s nama izazovno nas pita jesmo li mi s njim; želimo li biti s njim. Koliko ga prihvaćamo u osobnome životu; koje je njegovo mjesto u obitelji? Prihvaćamo li ga na mjestima odgoja, ljudskoga rasta i kulturnoga razvoja? Prihvaćamo li ga u društvenome, znanstvenome, gospodarskome i političkome životu; ne poput ukrasa ili pokušaja osiguravanja i širenja vlastitih interesa i utjecaja, nego kao iskreno nastojanje da ti Božji darovi budu na službu svim ljudima”, pitanja su koja je kardinal ponudio za razmišljanje, dodavši da u kršćanstvu Bog nije protivnik čovjeka, nego postaje čovjekom kako bi se solidarizirao sa svakim čovjekom, “jer nam je objavio da mu je stalo do radosti svakoga od nas”.

“I dok će nekome izgledati da se svake godine u ovo doba ponavlja isto i da je božićno vrijeme tek mala stanka u međusobnome rivalstvu, sukobima i razdorima, kao kršćani iznova pronalazimo izazovnu radost Utjelovljenja, događaja koji nadilazi ljudsku povijest i od nje stvara božansko-ljudsku zbilju, ne dopuštajući ravnodušnost onih koji se zovu kršćanskim imenom”, istaknuo je kardinal, poručivši da Utjelovljenje Isusa Krista izaziva, štoviše – poziva i da kršćanin od Krista uči kako biti promicateljem zajedništva, mira i solidarnosti. Kardinal je u poruci podsjetio da će u božićnim danima povjerenje u Isusa Krista svjedočiti nekoliko desetaka tisuća mladih iz europskih zemalja koji dolaze u Zagreb na Hodočašće povjerenja na zemlji.

Bog je odagnao tamu, kako bi njegovo svjetlo pokazalo istinu o predivnom svijetu i najdragocjenijem stvorenju – čovjeku. Božić je istina o bogolikosti čovjeka. Zagledajte se u tu istinu kroz oči ljudi kojima ćete čestitati Božić, poručio je kardinal zaželjevši svima čestit Božić i Božjim svjetlom blagoslovljenu 2007. godinu.