Zagreb, (IKA) – U Zagrebu je 15. prosinca svečanom akademijom obilježena 15. obljetnica uvođenja katoličkog vjeronauka u hrvatske škole. Svečanosti u kazalištu “Komedija” nazočili su zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić, apostolski nuncij u RH nadbiskup Francisco Javier Lozano, više hrvatskih nadbiskupa i biskupa, ministar znanosti, obrazovanja i sporta dr. Dragan Primorac te katehetičari, vjeroučitelji i ravnatelji škola.

Vjeronauk u školi predmet je od iznimne važnosti za Crkvu, jedna od rijetkih službi pomoću koje Crkva redovito susreće tisuće djece i mladih u Hrvatskoj, istaknuo je kardinal Bozanić, dodavši da školski vjeronauk pruža Crkvi velike mogućnosti i izazove za njezino evangelizacijsko i odgojno djelovanje. Vjeronauk u školi predmet je od iznimne važnosti i za našu školu, jer škola koja želi promicati cjelovitoga čovjeka i autentičnu kulturu, ne može zanemariti religioznu i duhovnu dimenziju. Religija nije usputna čovjekova stvarnost ili tranzicijski kulturni fenomen, već trajna vrednota svake kulture, upozorio je kardinal. Osvrnuvši se na činjenicu da se u posljednje vrijeme puno govori i čini za usavršavanje našega školskoga odgojno-obrazovnoga sustava (HNOS) te da se u aktualnim dokumentima koji se odnose na našu školu ističe da škola želi biti u službi unapređenja gospodarstva i društva temeljenih na znanju, kardinal je poručio da se istinski napredak, kojemu teži naše društvo i školski sustav, može ostvarivati samo ako služi promicanju ljudske osobe. U školskom sustavu treba posebno vrednovati ulogu roditelja školske djece te nije dovoljno promicati samo tehničko znanje i tehničku moć, nego i moralnu sposobnost osobe. Ističući da sama znanstvena i tehnička osposobljenost, bez odgovarajuće moralne sposobnosti, neće donijeti bolju budućnost ni pojedincu ni ljudskoj zajednici, kardinal je poručio da u tom smislu vjeronauk ima nezamjenjivu i nezaobilaznu ulogu unutar našega školskog sustava, osobito u ostvarivanju njegovih odgojnih ciljeva.
“Vjeronauk stoga nije strano tijelo, nešto što ne pripada školi ili što bi bilo marginalno školskomu sustavu. Vjeronauk se smješta u kontekst života škole, poštujući i vrednujući ciljeve i metode koji su vlastiti školi. Njegova uloga i mjesto još bi više trebali biti istaknuti, u međuodnosu s drugim predmetima i odgojno-obrazovnim područjima, u nacionalnome sustavu kojeg je aktualno Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta počelo izrađivati”, kazao je kardinal, pojasnivši da je uloga školskoga vjeronauka u Hrvatskoj, ali i u suvremenoj Europi, mnogo značajnija negoli što može nekima na prvi pogled izgledati.

“Smijemo reći da je u ovih 15 godina mnogo učinjeno sa strane Crkve i sa strane škole za uvođenje i unaprjeđenje vjeronauka, s čime možemo biti uistinu zadovoljni, ali smo svjesni i brojnih zadaća koje su još pred nama i koje nam ne dopuštaju samodopadno isticanje postignutoga”, istaknuo je kardinal, dodavši da je ponajprije potrebno izraditi cjelovito vrednovanje vjeronaučnog hoda kroz ovih 15 godina, kako bi se moglo na temelju uvida u stvarno stanje, učiniti kvalitativne pomake. Komentirajući kako živimo u svijetu koji je u procesu trajnih promjena, kardinal je kazao da to znači da i vjeronauk, ukoliko želi davati odgovore na stvarna pitanja djece i mladih, treba biti u trajnom procesu vlastitoga promišljanja, valoriziranja i usavršavanja te sučeljavanja sa svim crkvenim, školskim i kulturnim izazovima. Zaključio je da će trajno redefiniranje vjeronauka u školi biti uspješnije ako se uspije usporedno raditi na sustavnome i kvalitetnome promicanju župne kateheze, imajući u vidu da su ta dva oblika vjerskog odgoja i obrazovanja u komplementarnome odnosu.

Ministar Primorac istaknuo je kako je ovo i obljetnica svih nastojanja koje hrvatska država ima od svojih početaka, a pokazuje da je Katolička crkva i vjera ugrađena u temelje hrvatskoga društva. Vjeronauk treba doživjeti kao obogaćenje, kao doprinos cjeloživotnom obrazovanju. Vjeronauk čini školu otvorenu prema onim vrijednostima koje su, nažalost, gotovo 50 godina bile strane, koje su bile promatrane kao nešto što je neprirodno, koji su hrvatsko društvo učinili prepoznatljivim kao društvo koje se boji istine, moralnih vrijednosti i koje se zbog toga mora odmaknuti od vjeronauka, rekao je ministar. Prema današnjim neslužbenim podacima kojima raspolaže ministarstvo u osnovnoj školi vjeronauk polazi oko 87%, a u srednjima oko 75% učenika. To je pokazatelj čvrstog temelja i vezanosti hrvatskih obitelji uz istinu i vrijednosti. U osnovnim školama djeluje 1922, a u srednjima 517 vjeroučitelja, što je velika snaga koja promiče istinske vrijednosti, stoga je ministar zahvalio vjeroučiteljima na svom dobru koji su učinili, ne samo glede dosadašnjeg rada, nego i najvećeg pokrenutog projekta HNOS-a, s kojim je vjeronauk u cijelosti usklađen. Ministar Primorac na kraju je izrazio i zadovoljstvo što katoličko sveučilište postaje realnost.

U izlaganju “Hrvatski vjeronaučni hod” đakovački i srijemski biskup Marin Srakić podsjetio je da je vjeronauk uveden u hrvatske škole 1774., u doba Habsburške Monarhije, a dokinut je 1. veljače 1952. godine. Iznio je niz zapreka na koje su nailazili vjeroučitelji nakon završetka II. svjetskog rata, pa da samog ukidanja. Potom je istaknuo važnost obrazovanja vjeroučitelja, te posebice djelovanje biskupa Stjepana Baeuerleina koji je organizirao katehetsku školu za redovnice, a u samoj BKJ održao niz predavanja i referata vezanih uz tematiku “kako se snaći u novim okolnostima”. Biskup Srakić podsjetio je i na osnivanje katehetskog instituta pri KBF godine 1961., prema zamisli tadašnjeg zagrebačkog nadbiskupa Franje Šepera. Spomenuo je i bogatu izdavačku djelatnost priručnika za katehizaciju Kršćanske sadašnjosti, Ćirilo-metodskog društva, Hrvatske salezijanske provincije te Glasa Koncila, s posebnim naglaskom na Mali koncil – MAK.
Važnu ulogu na području katehizacije odigrale su i katehetske škole, koje su pridonijele obrazovanju, a kasnije početkom 90-tih godina postale dobar temelj da se u škole uvede konfesionalni vjeronauk, a ne religijska kultura.

O temi “Odgovor Crkve na povijesne izazove” govorio je dr. Milan Šimunović. Crkva u Hrvatskoj ne može kriti zadovoljstvo zbog svega što je postignuto na području uvođenja vjeronauka u škole, a konfesionalni model vjeronauka je rezultat osobnog izbora kako roditelja, tako i samih učenika. Od početka su katehetičari i ostali stručnjaci zastupali tezu da uvođenje konfesionalnog vjeronauka u hrvatski školski sustav ima svoje teološko, eklezijalno i antropološko-pedagoško utemeljenje. Suvremeni školsko obrazovni sustav ako želi biti pluralan, interdisciplinaran i interkulturalan mora voditi računa o vjerskom odgoju i obrazovanju koji se skladno ugrađuje u cjelovit i autentičan opće ljudski odgoj i obrazovanje, rekao je dr. Šimunović. Podsjetio je na trud uložen početkom 90-tih godina, kao i kasnije 1998. i 2003. godine na izradi novih vjeronaučnih planova i programa, školskih vjeronaučnih udžbenika, usavršavanja vjeroučitelja te suradnju s Edukacijsko-rehabilitacijskim fakultetom da bi se vjeronauk što kvalitetnije mogao predati i osobama s posebnim odgojno-obrazovnim potrebama. Sve to bilo je uporište za uvođenje katoličkog vjeronauka i u BiH, a i ostalim vjerskim zajednicama. Uzevši u obzir brze promjene na svim razinama, dr. Šimunović je napomenuo kako treba jačati svijest odgojiteljske prisutnosti u školi i više vrednovati ulogu vjeroučitelja, osobito laika; više voditi računa o specijalizaciji stručnjaka, posebice pastoralnih teologa i katehetičara koji će biti sposobno voditi projekt vjeronauka u školi, ali i u katehetskom uredu HBK i biskupskim uredima; obnavljanje toliko potrebnog Hrvatskog katehetskog društva.

Predsjednik Povjerenstva za vjeronauk pri HNOS-u dr. Ante Pavlović na temu “Iz naslijeđa u budućnost” rekao je kako HNOS daje osmišljena i kvalitetna polazišta, okvir i standard sadašnjoj i budućoj hrvatskoj školi, te priznaje i potvrđuje vrijednost religioznog odgoja i vjeronauka u školi i nastavlja prekinuti kontinuitet vjerskog odgoja u hrvatskim školama. Proces povratka nije prošao bez poteškoća suprotstavljenih rasprava, pa i njegova osporavanja. Dok ga Crkva, HNOS i europska pedagoška teorija i praksa promatraju i promiču kao naravnu sastojnicu školske edukacije, neki pojedinci i skupine smatraju ga kao strano tijelo u školskom sustavu, rekao je Pavlović. Takav pristup povezan je s osporavanjem obrazovne zadaće škole uopće, osobito cjelovito shvaćena odgoja i odgojnih vrednota, a u tom kontekstu treba promatrati katolički vjeronauk u budućnosti. Stoga je temelj za vjeronauk u budućnosti shvaćanje same naravi buduće hrvatske škole, njezinih ciljeva i zadaća u budućnosti, napomenuo je dr. Pavlović, te istaknuo tri naznake o vjeronauku u kontekstu budućega školskog sustava, planovima i programima i vjeroučiteljima. Hrvatska škola u budućnosti treba osnažiti svoju odgojnu zadaću i uistinu postati mjesto cjelovita odgoja, i obrazovanja ljudske osobe, a vjeronauk treba još boje ucijepiti u tu odgojnu zadaću škole; treba promovirati ljudsku osobu u njezinu cjelovitu identitetu i ostvariti odgojno-obrazovni sustav znanja i etike, sposobnosti i vrednota. U posljednjih 10 godina HBK pripremila je i objavila vjeronaučne programe i udžbenike za osnovnu i srednju školu. Programi su izrađeni 1998., dorađeni 2003. godine, a sada se ponovno usklađuju s HNOS-om. No, dobar odgojno-obrazovni sustav i kvalitetni udžbenici nisu dostatni za uspješan odgoj i obrazovanje. Stoga su učitelj i vjeroučitelj ključni čimbenici u sadašnjoj i budućoj školi, te je potrebna veća otvorenost povjerenju i njihovoj međusobnoj suradnji. Vjeroučitelj mora imati izgrađenu i zrelu osobnost, potrebnu stručnost te duhovno-vjerski identitet i kredibilitet. On ostvaruje poziv i poslanje, a ne mandat i zaposlenje, te u tom duhu on izrasta iz svoje crkvene zajednice, njezin je aktivni član surađuje sa župom i uspostavlja potreban odnos škole, obitelji i župe. Evangelizacija je prva i najvažnija zadaća Crkve koja vjerski odgoj stavlja u srce same evangelizacije, zaključio je dr. Pavlović.

Predsjednik Vijeća HBK za katehizaciju đakovački i srijemski pomoćni biskup Đuro Hranić zahvalio je svima koji su od početka 90-tih godina sustavno radili na uvođenju vjeronauka u škole. Podsjetio je da se to događa u vremenima u kojima diljem Europe škola sve više gubi svoju odgojnu, te snaži različitim reformama nastoji podići kvalitetu svoje obrazovne dimenzije, pridonoseći osobito porastu znanja s područja prirodnih znanosti kako bi na taj način pridonijela gospodarskom razvoju i konkurentnosti privrede svojih zemalja. Hrvatske je i u tom vrijednosnom ambijentu, premda pogođena ratnim stradanjima i gospodarskom recesijom ili baš i zahvaljujući njima znala prepoznati važnost odgoja i cjelovitog razvoja osobnosti. Biskup Hranić zahvalio je roditeljima što pokazuju spremnost podržavati školu koja im omogućuje da se uistinu afirmiraju kao prvotni odgojitelji i nosivi društveni subjekt, da sa zahvalnošću vrednuju doprinos škole i Crkve kao delegiranih odgojitelja te u relativno visokom postotku traže i očekuju pomoć Crkve i zajedno sa svojom djecom izabiru i upisuju školski vjeronauk. Biskup je zahvalio svima koji su radili na potpisivanju ugovora između Svete Stolice i Hrvatske na području obrazovanja i kulture, te djelatnicima ministarstva tijekom svih ovih godina.

U glazbenom dijelu svečanosti nastupili su Ansambl narodnih plesova i pjesama Hrvatske “Lado”, Muški katedralni zbor pod ravnanjem mo. Miroslava Martinjaka i Zagrebački mališani.