Dubrovnik, (IKA) – U ovogodišnjoj božićnoj čestitki dubrovački biskup Želimir Puljić, podsjećajući na betlehemski događaj, potiče vjernike na razmišljanje o smislu Božjeg utjelovljenja kao i o tome kome bi Isus ovog Božića najradije došao. Isusovo se rođenje zbilo u neobičnim okolnostima i daleko od očiju javnosti, te se nije uklopilo u uhodane norme i pravila svjetovnog ponašanja. Program i način Isusova razmišljanja odudarao je od duha ovog svijeta pa se stoga ne treba čuditi što za njega “nije bilo mjesta u svratištu”, što se Herod pobojao pa dao pobiti svu djecu do dvije godine, što se Juda dao potkupiti i izdati neprocjenjivoga za 30 srebrnjaka. “Svojima dođe, a njegovi ga ne primiše”, piše evanđelist Ivan. Odgovarajući zašto se onda Bog utjelovio, biskup citira Ivanovu tvrdnju kako je Otac tako volio svijet i čovjeka “da je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni” (Iv 3, 16). Radi ljudske čežnje za nebeskim dobrima Isus se i danas utjelovljuje i rađa. Posebice u siromašnim i napuštenim predjelima velikih gradova, kao i u naseljima prognanih za koje “nema mjesta” u suvremenim svratištima. On se rađa u srcima ucviljenih, poniženih i ožalošćenih. Njegovo je poslanje biti “blizu čovjeku patniku” da bi razriješio njegove spone jarmene, istaknuo je biskup, dodavši kako je Božić blagdan “razbaštinjenih i napuštenih; dan onih koji traže pomoć, ili se povlače u vlastitu tišinu tuge i samoće. Zato je Isus “opunomoćio” svoje sljedbenike zauzimati se za obespravljene i povjerio im neka “budu glas onih koji glasa nemaju”, i snaga onih koji nemaju snage: “Siroti pomozite, za udovu se zauzmite”.
Budući da se Isus i ovog Božića želi s nama susresti, biskup je u poruci zapitao ima li nekih okolnosti koje mu se više sviđaju, nekih mjesta i zanimanja koja će ga lakše razumjeti i prihvatiti? U kakvom bi mu društvu bilo najdraže prebivati? Bi li ga privukli veliki borovi po našim trgovima, te ulična i krovna rasvjeta s naših kuća, crkava i palača? Koje bi mjesto i okruženje najradije izabrao za svoje ponovno utjelovljenje? “Odgovor na to pitanje naći ćemo u prispodobi o “dobrom Pastiru” gdje govori kako je “došao da ljudi život imaju, u izobilju da ga imaju” (Iv 10, 10). Imajući to u vidu čini se kako bi Isusu bilo najdraže doći tamo gdje život buja. Onaj prirodni i nadnaravni, milosni i životni. Drago će mu biti družiti se s djecom koju roditelji s radošću rađaju i kršćanski odgajaju. Milo će mu biti u društvu bolesnika i staraca, koji su otvoreni Božjoj Providnosti i svetim se sakramentima krijepe i hrane. I rado će se naći uz one koji poput Marije “događaje pohranjuju u svom srcu i o njima razmišljaju”, te hvale i veličaju Boga zbog silnih djela koje i danas čini u svom narodu”, zaključio je biskup. Na završetku poruke, uz čestitanje Božića svećenicima, redovnicima, redovnica i cijelom puku Dubrovačke biskupije, biskup sve potiče da, kad ovih dana budu primali Isusa, zahvale Bogu “što je svojim utjelovljenjem postao pravim svjetlom nama i našim obiteljima”.