Banja Luka, (IKA) – U Banjoj Luci, u organizaciji Europske akademija održano je predavanje pod naslovom “Ekumenski dijalog iz perspektive pravoslavne teologije”. Gost i izlagač bio je prof. dr. protojerej-stavrofor Radovan Bigović, profesor Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta Univerziteta u Beogradu i direktor Hrišćanskog kulturnog centra u Beogradu. Predavanju, pored mnogobrojnih okupljenih, prisustvovali su biskup banjolučki Franjo Komarica i Davor Čordaš, potpredsjednik Republike Srpske iz reda hrvatskog naroda.
Na početku izlaganja u kojem su predstavljeni stavovi pravoslavne teologije prema ekumenizmu, dr. Bigović je istaknuo kako je pitanje ekumene pitanje provjere samog identiteta Crkve, prema Bogu ali i prema svakom drugom Božjem stvorenju. Krist je došao da svima donese spas i ni jedan narod, ni jedan pojedinac nema monopol nad Kristom i nad istinom.
Kroz stoljeća bilo je mnogo pokušaja da se uspostavi veza između Pravoslavne crkve i Katoličke crkve, ali oni nisu donosili veće uspjehe. Trenutni poglavar Katoličke crkve papa Benedikt XVI. iz perspektive pravoslavlja uživa veliko poštovanje kao mudar teolog i izvanredna crkvena ličnost. U tomu se vidi velika mogućnost produbljenja ekumenskog dijaloga, rekao je predavač.

Dr. Bigović kao temeljni problem kada se govori o ekumenizmu vidi da je u 19. a i u 20. stoljeću došlo do stapanja vjere i nacije, došlo je do potpunog poistovjećivanja. Crkva umjesto da kristijanizira naciju stavila se sama u funkciju nacije. Dakle dogodio se sasvim obrnut proces tako da su se nacionalni i međunacionalni sukobi automatski prenosili i na crkvene sukobe. To još uvijek nije prevladano i po mišljenju dr. Bigovića to je i dan danas najveća prepreka u dijalogu dvaju Crkava konkretno Katoličke crkve i Srpske Pravoslavne Crkve na ovim prostorima.

Drugi problem je da Srpska pravoslavna crkva, kao i opća Pravoslavna crkva, nema jedan opći stav prema ekumenizmu. Postoje mnogo različitih stavova, mnogo različitih pojedinaca i grupa, no nedostaje opći stav prema ekumenizmu, odnosno zbližavanju s drugim Kristovim sljedbenicima. Dr. Bigović razlikuje tri stava koji su prisutni u Srpskoj Pravoslavnoj Crkvi. U prvom redu a priori pozitivan stav (otvoreni relativizam) kao jedan oblik sentimentalizma. Pristaše toga stava kažu kako bi bilo dobro da smo zajedno. Tu je zatim a priori negativan stav (zatvoreni fanatizam). Taj stav zastupaju oni koji vide u ekumenizmu veliko zlo, odricanje vlastite Crkve i vlastitog identiteta. Dr. Bigović govori o takozvanoj patologiji vjere: “Oni koji tako misle, kroz odbacivanje bilo kakvog oblika dijaloga misle da tako najbolje mogu štititi svoju vjeru”. Postoji na kraju i treći, umjereni stav koji zastupaju oni koji se slažu da je ekumenizam potreban, ali pod određenim uvjetima.

Također prisutne su i povijesne prepreke, pogotovo za Crkve na ovim prostorima, za sve ono što se događalo stoljećima unatrag. U svom daljem izlaganju dr. Bigović pokušao je analizirati što je to bitno u cijelom dijalogu između Crkava na putu ka jedinstvu, a to bi se moglo ukratko izraziti riječima “da je istinski dijalog nemoguć ako se ne poznajemo, kao i da Crkva i kršćani smognu snage, da i pored neslaganja i razlika nastave svijetu svjedoči evanđelje”.

Nakon izlaganja uslijedila je rasprava u okviru koje su okupljeni postavili mnoga pitanja, među inim i o razlikama između autokefalnih pravoslavnih Crkava, te nepostojanje dijaloga između njih samih. Tu je dr. Bigović naveo kako Srpska Pravoslavna Crkva ima trenutno intenzivniji dijalog s Katoličkom crkvom nego s Rumunjskom ili Makedonskom Pravoslavnom Crkvom.