Zagreb, (IKA) – Zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić blagoslovio je 14. prosinca obnovljeni portal zagrebačke katedrale. Na svečanosti prigodom završetka obnove portala sudjelovali su i apostolski nuncij u RH nadbiskup Francisco Javier Lozano, zagrebački pomoćni biskup Josip Mrzljak te kanonici, prebendari, bogoslovi i mnoštvo vjernika. Liturgija svjetla održana je ispred obnovljenog portala, koji je nakon što ga je blagoslovio kardinal Bozanić rasvijetljen. Obraćajući se okupljenima pred obnovljenim portalom crkve-majke Zagrebačke nadbiskupije, kardinal Bozanić rekao je kako ulazeći na ova vrata “znači ući u srce naše mjesne Crkve, jer vrata crkve govore o hodočasničkome hodu prema Isusu Kristu, Spasitelju svijeta jučer, danas i uvijek. On je za sebe rekao: Ja sam vrata. Kroza me tko uđe, spasit će se (Iv 10, 9)”. Izražavajući divljenje ostvarenju kipara i klesara, graditelja i umjetnika, napomenuo je kako su mnogi zbog pokrivena portala u tijeku godina zaboravili kako je lijep i znakovit ovaj ulaz u zagrebačku katedralu. Sjaj mu je vraćen, a zahvaljujući dobroti vjernika koji su nesebično odvajali od svoga imetka čujemo poticajni glas koji govori: Ti što ulaziš, usmjeri pogled prema nebeskome. Završavajući nagovor, kardinal Bozanić rekao je kako ulaženje kroz vrata crkve za svakoga kršćanina izražava želju za susretom s Bogom i za susretom s braćom i sestrama u zajedničkoj nam vjeri. Prekoračiti prag crkve označuje prijelaz iz običnoga u neobično, iz svagdana u blagdan, iz raspršenosti u okupljenost, iz zemaljskoga u nebesko pred noge Učitelja, da bismo slušali njegovu riječ i bili dionici otajstva vječnoga života.

Nakon blagoslova ulaznog portala, kardinal Bozanić predvodio je u katedrali svečanu Večernju. U homiliji je istaknuo kako radost došašća i kršćanska nada u čitanju dobivaju ime: strpljivost, a svako je liturgijsko slavlje poziv na radost. Božja nas riječ poučava da su strpljivost i radost odlike kršćanina na putu prema slavlju Kristova Utjelovljenja, rekao je kardinal, te nastavio: Strpljivost neki povezuju isključivo sa starošću i sa starim ljudima, sa završetkom. No, strpljivost obuhvaća cjelokupni čovjekov život. Ona je snaga, a ne slabost. Ona ne pripada završetku, kad se ništa više ne može učiniti, nego je sastavni dio početka ljudskoga djela: započinje se sa strpljivošću i s njome se nastavlja; zahvaljujući strpljivosti započeto djelo dobiva svoj osmišljeni završetak. Kardinal je podsjetio kako i ulazna vrata katedrale snažnom slikom izražavaju kršćansku strpljivost: “ta su vrata slika i sažetak kršćanske filozofije življenja”. Kardinal je zahvalio okupljenim vjernicima, kao i državnim i gradskim ustanovama te svima koji su svojom žrtvom i darom katedrali vratili umjetničku dragocjenost. Posebno je zahvalio članovima crkvenoga i stručnoga Odbora Zagrebačke nadbiskupije za obnovu katedrale, od kanonika: mons. Josipa Klarića, mons. Vladimira Stankovića i mons. Jurja Batelje, te prebendara: preč. Mije Gabrića i preč. Mirka Totovića. Također je zahvalio arhitektima, kiparima, električarima koji su rasvjetom učinili poseban ugođaj i istaknuli čipkastu strukturu kamena te svim ostalim radnicima koji su strpljivo, mukotrpno i s ljubavlju obnavljali djelo koje svojom trajnošću nadvisuje životni vijek jednoga naraštaja.
Zagrebački nadbiskup pozvao je vjernike da se ne daju smesti bezobzirnim pokušajima da se vjerničko zalaganje oko dobra, a za vjernike je važno crkveno kulturno dobro, proglasi neosjetljivošću za siromahe. “Crkva nikada ne zaboravlja niti može zaboraviti siromahe, jer bi zaboravila i zanijekala samu sebe”, istaknuo je kardinal, dodavši kako je briga za kulturno dobro u Crkvi odraz i dokaz da postoji briga za zajedničko dobro, a time i za siromahe. Te se dvije brige u Crkvi nadopunjuju, a ne isključuju, dok nebriga za nosive simbole vrijednosti jednoga društva pokazuje da u njemu nema mjesta ni za Boga ni za čovjeka, rekao je kardinal te upozorio: “Bili bismo vrijedni prezira kad ne bismo vidjeli siromaha, ali bismo bili nevjerodostojni kad bismo iz svijeta prognali ljepotu i baštinu izraslu iz iste vjere koja nam daje snagu za služenje siromašnima. Za higijenu duha dragoga nam Zagreba i Hrvatske nužna je suradnja institucija i pojedinaca koji će njegovati ljepotu i prepoznavati snagu simbola koji su sposobni poticati na dobro. Ova je prvostolnica obiteljski dom Zagrebačke nadbiskupije; ona je simbol našega grada i Hrvatske. Ako je to istina, ostaje pitanje odnosimo li se prema tomu simbolu na primjeren način”.
I ovom prigodom kardinal je pozvao umjetnike raznih područja da se okupe i stvore jezgru za zajednički rad koji će biti na službu Crkvi, te istaknuo kako je za takvo organiziranje osobito milosno vrijeme Druge sinode Zagrebačke nadbiskupije.