Voćin, (IKA) – U provizornoj crkvi, baraci u Voćinu, požeški biskup Antun Škvorčević predvodio je 13. prosinca euharistijsko slavlje u povodu petnaeste obljetnice spomena na 45 ubijenih civila u Voćinu. Koncelebrirali su domaći župnik Željko Strnak, kanonik i župnik iz Čađavice Valentin Halić, dekan Slatinskog dekanata i slatinski župnik Vladimir Škrinjarić, kancelar Ivica Žuljević, župnik iz Crnca Tomislav Vučur i župnik iz Sopja Josip Pendžić.
Župnik Strnak podsjetio je pozdravu na događaje prije petnaest godina u kojima su Srbi miniranjem potpuno razorili župnu i svetišnu crkvu, jedinstven primjerak gotike iz 15. stoljeća na našim prostorima, i zaklali 45 nedužnih civila. Biskup Škvorčević u uvodu je istaknuo kako je petnaest godina prošlo od kako je u Voćinu progovorio mrak mržnje, ubijanja i razaranja. Slavljenjem mise “želimo iskazati svoje poštovanje, ljubav i zahvalnost svima koji su toga dana bili žrtvovani na oltar naše hrvatske slobode”. Pozvao je nazočne da u trenutku dok žrtvama iskazuju poštovanje ne budu u mraku srca, nego da iziđu na svjetlo, na koje ih jedino može izvesti Bog. Potaknuo je nazočne, osobito rodbinu i najbliže ubijenih, da u svom srcu gaje otvorenost za Boga te dozivaju snagu njegova milosrđa i ljubavi da bi ih ona pomilovala i da toj istoj ljubavi povjere svoje ubijene. Božja ljubav je formula u kojoj najtočnije vidimo i sudimo sve koji su dali živote za domovinu. U propovijedi biskup je istaknuo kako ni nakon petnaest godina voćinska rana zbog više razloga nije zacijelila. Jedan od njih je činjenica da se voćinskom zločinu nad četrdeset i pet ubijenih civila ne pristupa na isti način kao drugim zločinima te su do danas nepoznati njegovi počinitelji. Spomenuo je da je neprihvatljivo interesno, ideološko, političko, nacionalno, vjersko ili drugo razlikovanje žrtava, jer je svaka žrtva jednako žrtva, ubijena pod bilo kojom zastavom i od bilo koga te ona ima isto dostojanstvo i dugujemo joj jednako poštovanje. Biskup je istaknuo kako za pomirenje i mir u Hrvatskoj ne rade oni iz zemlje i inozemstva koji ne žele istinu o Voćinu utvrditi sudskim putem, jer pomirenje i mir mogući su samo na istini. Potom je spomenuo da postoji unutarnje bolesno stanje u ljudima, koje je stvorio zločin, a ono ozdravlja samo snaga praštanja i ljubavi. Spomenuo je kako se kod određenog broja ljudi zamjećuje bojazan da se praštanjem zaboravlja zločin. Ustvrdio je kako ta bojazan nije na mjestu, jer se upravo praštanjem pamćenje oslobađa od zarobljenosti i diktata zla te tako unutarnjom slobodom i bistrim pogledom ljubavi, dostojanstveno pristupa nedužno ubijenim žrtvama. Pozvao je sve da povjere poginule Božjoj ljubavi i milosrđu i da mole zagovor voćinske Gospe za sposobnost nutarnje slobode i praštanja. Na završetku mise biskup Škvorčević predvodio je molitvu odrješenja za sve ubijene, a potom je krenula procesija na voćinsko groblje, gdje je župnik Strnak blagoslovio grobove poginulih.

Na spomenu petnaeste obljetnice voćinskog pokolja nije bio nitko od predstavnika političkih i drugih dužnosnika na nacionalnoj razini, a slabo je bila zastupljena i lokalna razina. Požeška biskupija uz sve napore proteklih godina još nije uspjela dobiti dovoljnu materijalnu pomoć u ponovnoj izgradnji razorene crkve u Voćinu.