Split, (IKA) – U Centralnome bogoslovnom sjemeništu u Splitu u organizaciji Obiteljskoga savjetovališta Splitsko-makarske nadbiskupije i Hrvatskoga katoličkoga liječničkog društva iz Splita slavljena je 11. prosinca euharistija i održano predavanje zagrebačkoga pomoćnog biskupa i duhovnog asistenta Hrvatskoga katoličkoga liječničkog društva Valentina Pozaića.
Na početku mise splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić pozdravio je biskupa Pozaića, pastoralnog vikara don Dragu Šimundžu, don Antu Mateljana, duhovnog asistenta HKLD iz Splita, svećenike, liječnike i liječnice, predstavnike obiteljskih zajednica i sve nazočne, kazavši da je došašće vrijeme otkrivanja dara života i vrijeme traženja punine života. Bog je ušao u naše vrijeme i naš život, a mi se u došašću pripremamo na susret s Bogom. Stoga zahvaljujemo na daru života, na mogućnosti da možemo biti nositelji Njegove ljubavi i milosrđa u liječenju i unaprjeđivanju cjelovitoga života. Liječnik je znak Njegove sposobnosti i dobrote da čuva taj život, profesija koja javno priseže da će čuvati i braniti život.
U homiliji je biskup Pozaić u svjetlu Isusova čina ozdravljanja bolesnika, napomenuo da ljudi zanemaruju Isusovu sposobnost liječenja. Kod Isusa je opraštanje grijeha povezano s brigom za cjelovitog čovjeka. Preobraženje svijeta dolazi upravo od preobraženja osobe, u krugu obitelji. U tome Marija kao znak nade ide našim zemaljskim putem, i to preobraženo življenje po ljudski nemoguće, po Božjem milosrđu postaje moguće. Naše spasenje, ozdravljenje duše i tijela ne ovisi o nama, nego tek kad silni Božji plamen prožme naš slabi ljudski plamen, a to se poglavito događa u zajednici koja moli. Čovjek je biće susreta, mora biti raspoložen prihvatiti ponudu spasenja, a to znači susresti Isusa, pristati na razotkrivanje svoje vlastite prošlosti, pokajanje i novi hod s njime. Predavač je naveo riječi pape Benedikta XVI. koji kaže da brak i obitelj nisu slučajna stvarnost, makar ih se danas okružuje mnogim oblicima življenja koji ne izražavaju onu puninu na koju je čovjek pozvan. Sve što vrijedi ima svoju cijenu, a to je blagoslovljenost, kao što i ono što nije vrijedno dostojanstva čovjeka nosi cijenu poraza. Sve su cijene promjenjive i prolazne, osim jedne – stati čista srca pred sveto lice Božje. U tome nam se postavlja pitanje koju smo cijenu spremni platiti za ljepotu neprolazne cijene, kada treba ustrajati makar nestalo nadahnuća, u nadi protiv svake nade? Ostaje reći da ta nastojanja u ovom svijetu treba potvrđivati onom medicus christianus alter Christus.
Nakon mise u dvorani Katoličkoga bogoslovnog fakulteta biskup Pozaić održao je predavanje. Don Ante Mateljan istaknuo je da je katoličko liječničko društvo odredilo 12. prosinca, spomen Gospe Guadalupske, dan molitve svojih članova, našega podsjećanja na vrijednost začetoga još nerođenoga života, na svetost života. Dr. Anita Strujić, predstojnica Obiteljskoga savjetovališta Splitsko-makarske nadbiskupije, koja je zajedno s HKLD Split organizirala predavanje, pozdravila je liječnike i liječnice članove HKLD Split, predstavnike obiteljskih zajednica i njihove župnike, suradnike u Savjetovalištu te sve nazočne.
Utemeljivši predavanje na riječi iz Ponovljenog zakona 30, 19 “Život biraj!” biskup Pozaić, profesor bioetike i jedan od osnivača Hrvatskoga katoličkoga liječničkog društva, ujedno i duhovni asistent Društva, kazao je da je kultura života ljubav prema životu, a to uključuje poznavanje života u svim njegovim dubinama i visinama, poštivanje života. Suprotnost kulturi života je kultura smrti – antikultura. Život je uvijek ostao u središtu borbe između dobra i zla, što naslućujemo u dva biblijska izvještaja, iz Otkrivenja o ženi i zmaju te Isusovoj riječi “tko primi jedno ovakvo dijete u moje ime, mene prima”. Danas se događa pomračenje smisla Boga i čovjeka. Izgubivši Boga, čovjek je izgubio sama sebe, ne poznaje više sebe i ne priznaje se. Novim napadajima na život žalosna vijest o životu raste. Predavač se osobito osvrnuo na iznašašće današnjega vremena: lingvističko inženjerstvo odnosno sugestivnu jezičnu laž, kazavši kako je upravo stoga Papinsko vijeće za obitelj izdalo Leksikon dvojbenih i spornih pojmova o obitelji i bioetičkim pitanjima. U sjeni bioetike danas stoji biopolitika, koja nastoji vrijednosti podvrgnuti zakonima, a zakon ne može biti minimum morala, nego upravo optimum. Društvo je ugroženo virusom autodestrukcije, druga strana straha od plodnosti očituje se u tjeskobi od neplodnosti. Unatoč groznim iskustvima i upozorenjima, stigli smo u tragično stanje. U jednoj homiliji o krštenju papa Benedikt XVI. unosi novi izraz antikultura, polazeći od trostrukog odricanja od đavla tumači da ta “pompa diaboli” ima mnogovrsne oblike očitavanja u današnjem svijetu, kada ljubav postaje komodnost i predmet. Papa nas poziva da kažemo “ne” antikulturi, a “da” kulturi života koja je naznačena u dekalogu: u prve tri zapovijedi “da” životu, u četvrtoj “da” obitelji, u petoj i šestoj “da” daru života i poštivanju života, u osmoj “da” istini, u devetoj i desetoj “da” poštivanju drugoga. Govoreći o poratnom iskustvu, predavač se pita smijemo li upitati branitelje imaju li danas krunicu oko vrata kao što su imali u Domovinskom ratu, a zapravo trebamo pitati sebe – molimo li mi danas, kao što smo dok smo bili na koljenima dok su oni bili na bojišnici? Možemo li ostati ravnodušni i bez ispita savjesti pred onima koji su izgubili nadu u svoj Uskrs, dok mi živimo slobodno i dobro. Nadalje, znajući da djeca uče ono što gledaju, znamo li i što je to sve što im se danas nudi? Ako su više izvan kuće nego li u njoj, poznaju li oni svoje roditelje i poznaju li roditelji svoju djecu? Ako djeca pronalaze izlaze u bijegu pod kuće i opijatima, to znači da su se u vlastitome domu osjetili izdanima i napuštenima. Putem medija stvara se lažna slika o životu, lažni ideali, lažni uzori, laki uspjeh, lažne zabave koje ponižavaju ljudsko dostojanstvo. Navodeći Ujevićeve i Šenoine stihove, pitao se poznajemo li mi ideale o kojima pjesnici govore, prenosimo li ih mladima, jesmo im li prenijeli da je život najčudesnija stvarnost u ovom svijetu, sveta stvar, dar i zadaća. Čovjek je biće susreta, ali taj susret ne može živjeti sam, potreban mu je drugi. U enciklici “Evangelium vitae” Ivan Pavao II. govorio je da je radosna vijest evanđelje života, a ono se nalazi u srcu Isusove poruke, Crkva ga svaki dan živi i naviješta. Govoreći o biblijskom shvaćanju života, dr. Pozaić istaknuo je da Crkva nastavlja Isusov put ozdravljanja duše i tijela, a na tom putu je i medicinska struka u naporu iznalaženja lijeka u prilog patnika i bolesnika diljem svijeta. Tako liječnici i zdravstveno osoblje postaju čuvari i službenici kulture života, a zajedno s obiteljima, odgojiteljima, stručnjacima na svim poljima i osobito intelektualcima pozvani su, mogu i trebaju učiniti obrat u današnjoj kulturi. U djelovanju pokreta za život i obitelj gdje je apostolat laika u ovom području najizrazitiji prijeko su potrebni angažman laika stručnjaka, stručna edukacija i komunikacijske vještine. Život će pobijediti, to je naša sigurna nada, jer je na strani života Bog koji ljubi i daje život. Ivan Pavao II. u svom govoru u Osijeku pozvao je kršćane da se ne obeshrabruju složenošću prilika, nego da u molitvi nađu snagu za apostolat, u evanđelju svjetlo za svakodnevni hod. Predavač je zaključio riječima “život biraj znači budućnost biraj!”
Don Ante Mateljan zahvalio je predavaču na izlaganju koje je obuhvatilo širok aspekt pitanja krenuvši od pravnog vidika bioetičkih tema pa sve do filozofskih pitanja i osobnog stava pred životom. Upozorivši da se nalazimo u situaciji koja nije nova, i koju svi naraštaji na svoj način susreću, naveo je psalam 14 u kojem psalmist kaže da Bog gleda ima li na zemlji tko razuman da Boga traži među onima koji su skrenuli s toga puta i stoga govore da Boga nema. Također je podsjetio na riječi svetoga Pavla da nas nitko od Boga rastaviti ne može ako se mi uz Njega privežemo, a osobito kad se taj savez spoji vlastitim rukama i srcem pruženim svom bližnjemu. Dao je pregled onoga što se u Splitu čini na ovom području, primjerice inicijativa organiziranja palijativne skrbi, savjetovališta, dušobrižnici u službi uprisutnjivanja svijesti o pripadnosti Bogu, mnoštvo pastoralnih inicijativa kao i sve ono što izlazi iz ljubavi prema Bogu i čovjeku, a za što se treba osnažiti iznutra. Don Ante se također osvrnuo na misno čitanje iz evanđelja u kojem pred Isusa četvorica donose bolesnika, spuštajući ga na nosilima između crjepova, dvostrukim pitanjem “tko će nas donijeti, i nosimo li mi koga Isusu?” Nadbiskup Barišić na kraju je zahvalio predavaču na govoru o najtemeljnijem, o životu, koji znači čovjeka, osobu. Bog želi postati čovjekom da utemelji čvrsto tlo što imamo u nama i među nama, da ga obrani do kraja dajući život. Bog kaže – ja sam taj život. Ovo je došašće, rađanje života u svakome od nas. Ako je u ovom svijetu velik ljudski napor da se obrani život, kolika je tek onda vrednota Bog koji jest život.