Zagreb, (IKA) – Posljednjeg dana devetnice pred blagdan Bezgrešne, 7. prosinca, započelo je obilježavanje 500. broja Glasnika sv. Antuna Padovanskoga “Veritas”. U dvorani sv. Franje na svetoduškom brijegu u Zagrebu održano je predstavljanje dvaju najnovijih izdanja Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca: “Životopis sv. Elizabete” autora o. Zvonimira Zlodija i “Bezgrješna” sv. Maksimilijana Kolbea. Urednik Veritasa i moderator večeri o. Ivan Bradarić za ta izdanja rekao je kako su ona svojevrstan priručnik za dvije “vojske” koje djeluju unutar franjevačkog reda: Franjevački svjetovni red i Vojska Bezgrešne. O. Zvonimir, autor životopisa sv. Elizabete, naveo je razloge objavljivanja prvog izdanja prije 21 godinu: njezina svetost, te nepostojanje na hrvatskom jeziku životopisa nebeske pokroviteljice Franjevačkoga svjetovnog reda. Drugo izdanje ima još dva razloga: prvo izdanje je gotovo rasprodano, a drugi razlog je posebna prigoda: obilježavanje 800. obljetnice rođenja ugarske kneginje, tirinške grofice i franjevačke pokornice sv. Elizabete, istinskog primjera evanđeoskoga života.
Uvodeći nazočne u drugo izdanje “Bezgrješna” sv. Maksimilijana Kolbea, o. Ljudevit Maračić dao je nekoliko uvodnih napomena vezanih uz 70-ogodišnju tradiciju pokreta štovanja Bezgrešne u provinciji hrvatskih franjevaca konventualaca. Sam Kolbe se pismom na latinskom jeziku iz Nagasakija 11. veljače 1934. zanimao kako napreduje Vojska Bezgrešne na ovim područjima, te dao neke preporuke. Duhovni stol Zagrebačke nadbiskupije dopustio je 30. prosinca 1938. osnivanje Vojske Bezgrešne na cijelom svom području, koja je djelovala do zabrane svih katoličkih udruga nakon II. svjetskog rata. No, unatoč tome, u zagrebačkom sjemeništu franjevaca konventualaca djelovali su “štovatelji Bezgrešne”. Na provincijskom kapitulu 1983. odlučeno je da se pokrene “Vojska Bezgrešne”, pa je tom prigodom pokrenuto izdanje više prijevoda djela sv. Maksimilijana Kolbea, među kojima i prvo izdanje “Bezgrješna”. O samom djelu “Bezgrješna” o. Ljudevit istaknuo je kako je Kolbe želio napisati jedno opširnije djelo o Bezgrešnoj. Napravio je skicu s naznakama poglavlja od uvoda do zaključka, te je prema raspoloživom vremenu ista počeo obrađivati. Kod pojedinih poglavlja naznačio je izvore, a neka nažalost nije dovršio, jer je i u trenutku uhićenja u veljači 1941. svom tajniku diktirao tekst, pa je djelo tako ostalo nedovršeno. Tim djelom, napominje o. Ljudevit, Kolbe kao čovjek praktičar nije želio dati teološko djelo Marijinim štovateljima, članovima Vojske Bezgrješne, već svojevrsni povijesno-duhovni priručnik za upoznavanje i življenje ideala pokreta i Bezgrešne kao one koja najsigurnije vodi do Krista. Ovo hrvatsko izdanje dopunjeno je i nekim drugim Kolbeovim spisima koji se odnose na Bezgrješnu, a cijelo poglavlje naslovljeno je “Bezgrešna: evo našeg ideala!”
U glazbenom dijelu nastupio je glazbeni sastav “Apostoli mira” (www.apostoli-mira.hr), osnovan 2000. u sklopu centra Udruge Vojske Bezgrešne.