Dubrovnik, (IKA) – U sklopu obilježavanja Dana dubrovačkih branitelja koji je u Dubrovniku povezan s blagdanom sv. Nikole, na mjestima pogibije 6. prosinca položeni su vijenci i zapaljene svijeće, a u dubrovačkim crkvama molilo se za pokoj duša stradalih branitelja i civila. Večernju misu u dubrovačkoj katedrali predvodio je dubrovački biskup Želimir Puljić, koji je u propovijedi u svjetlu Božje Riječi pokušao prikazati prošle događaje i zbivanja koja su često zastrta “gustom maglom prevrtljivih i nejasnih diplomatskih nagađanja i pogađanja”. Prisjetio se nekih događaja od prije petnaest godina kad su crnogorski i srpski vojnici i rezervisti nenajavljeno i bez razloga napali Dubrovnik: “Premda smo bili uznemireni, mi nismo gubili glavu, vjeru i nadu. Prvog dana bombardiranja grada, dok su još gorjele kuće i šume pogođene četničkim granatama, obratio sam se ljudima preko radio Dubrovnika i rekao: “Čujem da su nam razbili trafostanicu, bombardirali vodovod i odašiljač na Srđu. Nema struje. Nema vode. Odsječeni smo od svijeta. Ali, nismo odsječeni od neba. Zato vam poručujem Kristov uskrsni pozdrav: Ne bojte se!”

Biskup je govorio i o pisanjima i slanjima apela na sve strane, poput pisma predsjedniku Bushu i njegovu veleposlaniku Warenu Zimmermanu u Beograd na koja nikad nije dobio odgovor, te pismo papi Ivanu Pavlu II. Deset dana nakon biskupova pisma iz Vatikana je stigao odgovor Jean-Louis Taurana, tajnika za odnose s drugim državama, u kojem piše kako Sveti Otac “s dubokom bolju dijeli moja strahovanja i nadanja”. Napisao je također kako Sveta Stolica “prati sa živim interesom razvoj situacije i čini sve da bi se priveo kraju rat i postigao međunarodni konsenzus za priznanje nezavisnosti Hrvatske i Slovenije. Budite sigurni da Vas se sjećam u molitvama kao i svih žrtava tolikog nasilja i srdačno Vas pozdravljam”. Biskup Puljić je također podsjetio na Biskupsku sinodu o Europi kada je okupljenim biskupima prenio iznenađenje držanjem svjetskih moćnika.

Kad danas s određenom distancom gledamo na sve ono što se zbilo u nama i oko nas, ne preostaje nam ništa drugo već reći “Bogu hvala”: za milost vjere, nade, ljubavi i solidarnosti. Preživjeli smo teške trenutke straha, nestašice, poniženja. Ali, nijednog trenutka nismo dvoumili u Božju pomoć. Trebalo je proći našim hotelima i skloništima i osjetiti molitveno ozračje i nadu koja nas je držala. Poželim često da taj duh solidarnosti, ljubavi i razumijevanja među nama potraje. To često poželim, jer osjećam kako nas nagriza korov zavisti, gramzivosti i ljubomore. Blokira nas naša sebičnost i nerazumijevanje, rekao je biskup, upitavši se zašto je to tako. Zlo u povijesti i u životu ljudi nije moguće shvatiti i rastumačiti bez Objave i riječi Božje koja o tomu opširno govori, zaključio je biskup.