Sarajevo, (IKA/KTA) – Na Vrhbosanskoj katoličkoj bogosloviji u Sarajevu održana je 4. prosinca redovita Teološka tribina na kojoj je gost bio nekadašnji višegodišnji profesor na Vrhbosanskoj katoličkoj teologiji i rektor Bogoslovije dubrovački biskup dr. Želimir Puljić, koji je govorio na temu “I tvoja patnja smisla ima”. Riječi pozdrava i dobrodošlice uputio mu je moderator vlč. mr. Jozo Tomić, profesor na Vrhbosanskoj katoličkoj teologiji. U prvom dijelu izlaganja biskup Puljić govorio je o stvarnosti ljudske patnje koja postoji od kad je čovjeka, napominjući da su patnici međusobno slični kako po sličnosti prilika, kušnji i sudbina, tako i po potrebi da ih netko shvati i za njih se brine, a najviše su slični po upornom postavljanju pitanja o smislu patnje. Istaknuo je da je pitanje o patnji, a posebice o patnji nevinih ljudi, problem svih vremena i svih kultura te se ukratko osvrnuo na biblijsku Knjigu o Jobu u kojoj se pokušava odgovoriti na pitanje smisla patnje. Kazao je da Job doživljava da mu je Bog, unatoč patnje i osjećaja ostavljenosti, istinski prijatelj, otkupitelj i izbavitelj. U drugom dijelu izlaganja biskup Puljić govorio je o Kristu koji je blizu ljudima koji pate i koji se sam najviše približio svijetu ljudskog trpljenja kad je patnju na sebe uzeo te svojom patnjom učinio da čovjek ne umre, nego ima život vječni. Crkva stoga u Kristovoj patničkoj braći i sestrama gleda višestruke izvore nadnaravne snage. To je i razlog zbog čega se crkveni pastiri upravo njima utječu i preporučuju. Od njih traže patničku pomoć i duhovnu potporu. Tako se evanđelje trpljenja trajno ispisuje i progovara riječima čudnog paradoksa kako su izvori božanske snage upravo usred ljudske slabosti, trpljenja, bola i jada. A oni, pak, koji osobnim trpljenjem sudjeluju u Kristovim patnjama, imaju izvanredno blago otkupljenja svijeta, kazao je biskup Puljić, ističući kako Crkva osjeća potrebu djelovati na dva kolosijeka: najprije pomagati ljudima neka s Božjom pomoću prihvaćaju patnju i trpljenje za spasenje svijeta, a zatim poticati članove svoje zajednice neka budu milosrdni Samarijanci pred ljudskim patnjama i neka se ne umaraju činiti dobro svima. Religija, koja se temelji na nenasilju i povjerenju i koja pomaže čovjeku zaputiti se u nutrinu, ima ne samo odgojnu i moralnu, nego i iscjeliteljsku moć liječenja rana. Kršćanstvo molitvom i sakramentalnim životom pomaže čovjeku rasti, biti bolji. Uči ga promatrati svijet kroz ogledalo vječnosti, raditi, pomagati i suosjećati s drugima. Ima i odgojnu i moralnu, ali i iscjeliteljsku moć liječenja zadobivenih rana, rekao je biskup Puljić, koji je potom govorio o suvremenoj psihologiji pred izazovom patnje navodeći neke njezine opće zablude. Jedan od psihologa, koji nije zanijekao transcendenciju, a oštro se usprotivio zabludama determinizma i relativizma, bio je Viktor E. Frankl. U tijeku trogodišnjeg boravka u logoru (1942-1945) Frankl nije bio psihijatar, doktor medicine ili ravnatelj neurologije, nego zatvorenik i logoraš s brojem 119.104. Tamo je otkrio kako je važno imati ideale i razloge života, te došao do potvrde svojih znanstvenih teza kako i u najmračnijim trenucima postojanja kadar preživjeti i spasiti dio duševne slobode koju mu nitko ne može oduzeti. Posebice kad po slobodi otkrije smisao svoje opstojnosti. Teoriju i bogato proživljeno iskustvo on je pretočio u stotinjak članaka i u 17 knjiga. On smatra vrlo korisnim naučiti ljude kako nije važno što mi od života očekujemo, nego što od nas očekuje život. Kroz tri godine logorskog života došao je do zaključka kako su najviše izgleda preživjeti u logoru imali oni koji su bili upravljeni na budućnost, na neki zadatak ili osobu koja ih je negdje čekala, na smisao koji bi takvo što ispunilo u budućnosti, rekao je biskup Puljić, ističući da logoterapija, kao tehnika liječenja i traženja smisla ima vrlo koristan društveni zadatak, jer vraća ljudima vjeru u život i u njima budi smisao za odgovornost.