Draga braćo svećenici, redovnici, časne sestre redovnice i svi vjernici!

Slavimo Uskrs, početak novoga svijeta. Ispovijedamo vjeru u Isusovo uskrsnuće od mrtvih, jer da Isus nije uskrsnuo uzalud bi bila naša vjera (usp. 1 Kor 15,14). No, nije snaga vjere u Isusovo uskrsnuće u tome što je on za sebe pobijedio smrt, nego što ju je pobijedio i za nas.

Krist je u događajima svoga života, a to su posebno muka, smrt, uskrsnuće, uzašašće i dolazak Duha Svetoga, savršeno očitovao Očevu ljubav, nadvladao grijeh svijeta, pobijedio smrt i ušao kao čovjek u Očevu slavu te poslao svojima Duha Svetoga. Ti događaji označuju početak posljednjih vremena u kojima vlada ljubav. To otajstvo koje je Krist osobno ostvario, ima se ostvariti i na svakom koji vjeruje u Krista. Svi su kršćani pozvani da nadvladaju grijeh i tako žive novim životom.

Naš Spasitelj ustajući iz groba veli: “Ja sam Prvi i Posljednji, i Živi! Mrtav bijah, a evo živim u vijeke vjekova, te imam ključeve Smrti i Podzemlja” (Otk 1,18). Ovo je nešto nečuveno i sasvim novo u odnosu na sve druge nagovještaje. Bog se u uskrsnuću Isusovu pokazuje kao vlasnik života, i zemaljskoga i vječnoga. Ovaj naš zemaljski život obnavlja se po primjeru Isusova zemaljskog života i nauka, a otvaraju se i vrata života vječnoga. Zato Bog poučava Ivana apostola o sebi i svojim namjerama: “Evo, sve činim novo!” (Otk 21,5). To potvrđuje prazan grob s anđelima tumačima i apostolsko svjedočenje o susretima s Uskrslim. O toj novoj stvarnosti kazuju nam apostoli: “Iščekujemo nova nebesa i zemlju novu, gdje pravednost prebiva” – tako Petar (2 Pt 3,13). Vidjeh “novo nebo i novu zemlju … i sveti grad, Novi Jeruzalem vidjeh … Slava ga Božja obasjala i svjetiljka mu Jaganjac” – izvješćuje Ivan (Otk 21,1.22). A Pavao uči: “Onaj Jeruzalem gore … on je majka naša” (Gal 4,26).

Isusov zemaljski put apostoli su stavili u jednu rečenicu: “prošao je zemljom čineći dobro” (Dj 10,38). A dobro se dobrim vraća i ljubav se ljubavlju plaća. Zato, veli apostol Pavao: “ne živimo više sebi, već njemu koji za nas umrije i uskrsnu” (2 Kor 5,15). Nasljedovanje Krista je naš zemaljski zadatak, naša sreća i to po Blaženstvima koja odgovaraju urođenoj čežnji za srećom. Nasljedovati Isusa možemo ostvarujući darovane talente. Svatko je od Boga dobio posebne sposobnosti da bude na korist drugima. To su talenti o kojima govori Isus u evanđeljima (Mt 25,14-30): “Neke Bog postavi … prvo za apostole, drugo za proroke, treće za učitelje” – i tako redom uči Pavao (1 Kor 12,28). Svatko treba koristiti svoje talente. To su plodovi Duha Isusova: “ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrota, vjernost, blagost, uzdržljivost” (Gal 5,22 sl).

Po plodovima Duha Isusova nastaje novi svijet, događa se Uskrs. Po njima mi sudjelujemo u Isusovoj pobjedi. Stoga se Uskrs događa u svima koji priznaju Isusa vječnim Sinom Očevim; u svima koji vjeruju u vječnu budućnost čovjeka stvorena na sliku i priliku Božju (usp. Post 1,26). Uskrs je utjeha svim patnicima koji tjelesno boluju ili im je duša žalosna; Uskrs je snaga svima koji gladuju i žeđaju pravednosti; nada svima milosrdnima, krepost čistima srcem, odvažnost mirotvorcima i strpljivost progonjenima zbog pravednosti (usp. Mt 5,3-10). Uskrs je svjetlo života svim ljudima dobre volje koji traže istinu i smisao svoga postojanja i koji čine dobro ljudima na bilo koji način i u bilo kojem pozivu.

Svima vama, draga braćo i sestre, draga braćo svećenici, redovnici i sestre redovnice, dragi vjeroučitelji i dragi župni suradnici, koji se trudite donijeti uskrsnu blagovijest svim ljudima dobre volje, od srca čestitam i želim sretan Uskrs!

Srijemska biskupija, o Uskrsu 2015.
+Đuro Gašparović, biskup