Istanbul, (IKA) – Moja prisutnost ovdje ima za cilj obnoviti zajedničku zauzetost da s pomoću Božje milosti nastavimo putom prema uspostavi punog jedinstva između Crkve u Rimu i Crkve u Carigradu, poručio je 30. studenoga papa Benedikt XVI. u tijeku liturgije slavljene u patrijarhalnoj crkvi Sv. Jurja u Istanbulu u povodu blagdana sv. Andrije apostola, zaštitnika Crkve u Carigradu.
Sveti Otac u središte Carigradskoga ekumenskog patrijarhata stigao je oko devet sati po mjesnom vremenu, ali su vrata toga starog pravoslavnog patrijarhalnoga sjedišta otvorena još poslijepodne prethodnoga dana – 27 godina nakon pohoda Ivana Pavla II. – kako bi ono ponovno primilo rimskoga papu. Patrijarh Bartholomaios I. otpratio je papu Benedikta XVI. u patrijarhalnu crkvu Sv. Jurja, gdje se Sveti Otac poklonio relikvijama sv. Grgura Nazijanskoga i sv. Ivana Zlatoustoga, koje je 2004. papa Wojtyla predao Ekumenskome patrijarhatu. Papa Benedikt XVI. s velikom je pozornošću pratio božansku liturgiju koju je predvodio ekumenski patrijarh. Klanjamo se ponizno i s kajanjem pred našim Gospodinom Isusom Kristom, čiju smo tuniku, satkanu iz jednoga komada, mi podijelili, kazao je Bartholomaios I. Ali, vladala je i radost zbog zajedničkoga hoda u ljubavi koja svijetu pokazuje da smo Kristovi učenici; te velika radost i zahvalnost koju je patrijarh izrazio zbog toga što je Papa došao da bi pohodio sestrinsku Crkvu. Mogu vam zajamčiti, uzvratio je Papa, da je Katolička crkva spremna učiniti sve što je u njezinoj moći da prevlada prepreke i, zajedno s našom braćom i sestrama, potraži najdjelotvornija sredstva pastoralne suradnje u tome cilju. Papa je pritom dodao kako poslanje koje je Uskrsli Gospodin, prije nego će biti uzet na nebo, povjerio Petru i Andriji, od kojih potječu Crkva u Rimu odnosno u Carigradu, i drugim učenicima poslanje da učine njegovim učenicima sve narode, daleko od toga da je dovršeno. Štoviše, dodao je, ono je još uvijek hitno i nužno. To se poslanje, nastavio je Benedikt XVI., ne treba ostvarivati samo u kulturama koje su tek površno dotaknute porukom evanđelja, već također u europskim kulturama koje su već dugo ukorijenjene u kršćanskoj tradiciji. Proces sekularizacije, naime, oslabio je tu tradiciju, štoviše doveo ju je u pitanje, pa čak i odbacio. Zato, obzirom na tu stvarnost, pozvani smo, zajedno sa svim drugim kršćanskim zajednicama, pomoći Europi da ponovno probudi svijest o vlastitim kršćanskim korijenima, tradicijama i vrijednostima, dajući joj novu vitalnost. Naši napori, dodao je pritom Papa, oko izgradnje tješnjih odnosa između Katoličke crkve i pravoslavnih Crkava dio su toga misijskog poslanja, a postojeće podjele među kršćanima sablazan za svijet i prepreka razglašavanju evanđelja. Samo će putem bratskog zajedništva među kršćanima i putem uzajamne ljubavi poruka Božje ljubavi prema svakom muškarcu i ženi postati vjerodostojna. Svaki onaj koji trezveno pogleda današnji kršćanski svijet otkrit će da je to svjedočenje prijeko potrebno, rekao je Papa.

Tema sveopće službe Petra i njegovih nasljednika, rekao je Papa u nastavku svoga govora, bila je povod za naše razmimoilaženje u mišljenju, za koje se nadamo da će se prevladati, zahvaljujući također teološkom dijalogu. Želim, dodao je Papa, ponoviti poziv Ivana Pavla II. da zapodjenemo bratski dijalog, s ciljem da se prepozna načine na koji se Petrova služba može danas vršiti tako da se u isti mah poštuje i njegova narav i njegova bit i bude u službi ljubavi koju će i jedni i drugi poštivati. Podsjetio je zatim da je apostol Andrija, budući da je poznavao grčki jezik, postao apostol susreta s Grcima te zato predstavlja susret prvog kršćanstva s grčkom kulturom. Moramo biti duboko zahvalni, nastavio je Papa, za baštinu koja je proistekla iz plodnog susreta između kršćanske poruke i helenističke kulture. To je ostavio trajni trag kako na Istočne tako i na Zapadne Crkve. U tijeku povijesti obje su Crkve, i ona u Rimu i ona u Carigradu, često iskusile istinitost prispodobe o zrnu pšenice. Zajedno častimo mnoge mučenike. I proteklo je stoljeće vidjelo hrabre svjedoke vjere, kako na Istoku tako i na Zapadu. I danas postoje mnogi svjedoci u različitim dijelovima svijeta. Spominjemo ih se u našim molitvama i pružamo im, kako možemo, našu potporu, dok ustrajno molimo sve svjetske vođe da poštuju vjersku slobodu kao temeljeno ljudsko pravo. Doista, vjera u otkupiteljsku Isusovu smrt na križu i ta nada koju uskrsli Krist pruža čitavoj ljudskoj obitelji zajedničke su i pravoslavnim i katolicima. Zato je Papa izrazio želju da “naš današnji susret posluži kao poticaj i radosni predokus dara punog jedinstva.