Požega, (IKA) – Neprocjenjivo književno blago Povijesne knjižnice Požeške biskupije među kojima se posebno izdvajaju dvije inkunabule tiskane između 1480. i 1500. prvi puta je predstavljeno javnosti na izložbi koja je 24. studenoga otvorena u dvorani bl. Alojzija Stepinca u Požegi. Na izložbi autorice Nikoline Veić “Riznica Povijesne knjižnice Požeške biskupije” predstavljene su 142 knjige, odnosno 98 naslova. Riječ je o knjigama iz 16.,17.,18. i 19. stoljeća koje su pripadale ustanovama povijesno vezanim za zgradu sadašnje Požeške biskupije, odnosno za isusovce, pavline i Subaletrni konzistorij.

Pored dvije reprezentativne inkunabule kojima je prirodan zanimljiv provitisak pronađen u koricama knjige tiskane 1590. tu se nalaze i tri vrijedna pavlinska glazbena rukopisa iz 17. stoljeća. Izdvaja se i djelo Stjepana Margitića “Fala i sveti iliti govorenja i svetkovina zabiliženi prikogodišta” iz 1708., pisano uglatom ćirilicom, odnosno bosančicom. Na pojedinim knjigama nalaze se ex librisi tj. rukopisni zapisi na naslovnim stranicama. Ističu se ex librisi Davida Mežnara i Franje “Anastazija” Sirčića koji su nakon ukinuća pavlinskog reda djelovali u Požegi kao župnici, a na pojedinim primjercima ostavili čitki trag svog imena i prezimena, objasnila je Nikola Veić, dipl. knjižničarka koja već godinu i pol dana katalogizira knjige Povijesne knjižnice Požeške biskupije.
Otvarajući izložbu požeški biskup Antun Škvorčević istaknuo je da je Požeška biskupija od svojih početaka prije nešto više od devet godina nastojala otkrivati, skupljati, pohranjivati i čuvati pisanu i drugu povijesno-kulturnu baštinu zatečenu na svom prostoru. Kako su u tijeku 150 godina vladavine Otomanskog carstva (1536-1689 ) nepovratno uništeni ili izgubljeni brojni dragocjeni pisani svjedoci života Crkve na prostorima Slavonije, Požeška biskupija s još većom pomnjom nastoji spasiti ono što je u različitim crkvenim ustanovama sačuvano iz vremena nakon Turaka. Posebnom zadaćom smatramo sabiranje i pohranjivanje cjelokupne baštine vezane uz ustanove i redove koji su od 18. stoljeća djelovali u zgradi današnjeg sjedišta Požeške biskupije. Bili su to isusovci, pavlini, Subalterni konzistorij, Nadbiskupski orfanotrofij, kasnije konvikt. S tim su ciljem osnovani Dijecezanski muzej, Riznica požeške katedrale, Povijesni arhiv i Povijesna knjižnica Požeške biskupije, istaknuo je biskup Škvorčević.

U tijeku 14 stoljeća povijesti hrvatskoga naroda Crkva je gajila poseban odnos prema Božjoj riječi i čovjekovoj izgovorenoj i pisanoj riječi. I na ovoj požeškoj izložbi vidljivo je da je naša jezična kultura najdublje povezana s Bogom i Svetim pismom. Riječ ima svoj dragocjeni bogoduhni, opipljivi trag u Svetom pismu, u Knjizi. Kršćanstvo je od svojih početaka utemeljeno u Riječi, koja odjekuje u Knjizi, ustožerenoj u Isusa Krista i koja snagom Duha Svetoga zahvaća ljude svih vremena i čini ih dionicima Božanske stvarnosti, poručio je požeški biskup, zahvalivši svima koji su pridonijeli da ljepota pisane riječi i njezin sadržaj pomognu mnogima da se vinu do one ljepote i dubine koja je sadržana u vječnoj Riječi.

Izložbu je upotpunio i nastup zbora pod vodstvom maestra Alena Kopunovića Legetina koji su otpjevali više pjesama iz pavlinske pjesmarice iz 17. stoljeća te pjesmarice zagrebačke katedrale iz 18. stoljeća, također izložene na izložbi koja je otvorena do 7. prosinca.