Vukovar, (IKA/BTU) – S Vukovarcima je 18. studenoga cijela Hrvatska pod geslom “Hodočašće hrvatskoj slobodi” obilježila Dan sjećanja na žrtvu Vukovara 1991. U Vukovar je u subotu hodočastilo više od 25.000 hodočasnika. Toga dana organizirano je i sedmo Biskupijsko spomen-hodočašće Đakovačke i Srijemske biskupije. Hodočašćima je odana počast svima koji su položili svoje živote za slobodu Vukovara i cijele Domovine Hrvatske.

Pod naslovom “Put sjećanja i svjetlosti” započeo je 18. studenoga program obilježavanja u kojemu su učenici osnovnih škola grada Vukovara zapalili svijeće na Križnom putu od Opće bolnice Vukovar do Memorijalnoga groblja žrtava iz Domovinskog rata. U krugu vukovarske Opće bolnice započeo je zatim prigodni program “Hodočašće hrvatskoj slobodi”. Iz bolnice su 18. studenoga 1991., nakon pada obrane Vukovara JNA i srpske paravojne postrojbe odvele i zatočile 261 ranjenog branitelja, civila i djelatnika medicinskoga centra Vukovar. U programu koji je izravno prenosila Hrvatska radio-televizija odjeknule su riječi Siniše Glavaševića “Grad, to ste vi”. Iz kruga vukovarske Opće bolnice krenuo je zatim Križni put – kolona sjećanja prema Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata. Kolonu su povele stjegonoše koje su nosile stjegove Republike Hrvatske, Vukovarsko-srijemske županije, Grada Vukovara, 204. vukovarske brigade i Hrvatskoga društva logoraša srpskih koncentracijskih logora. U koloni sjećanja, jednoj od brojnih križnih putova Vukovaraca, bili su, između ostalih, predsjednik Hrvatske biskupske konferencije zagrebački nadbiskup i metropolit kardinal Josip Bozanić, apostolski nuncij u RH nadbiskup Francisco Javier Lozano, đakovački i srijemski biskup Marin Srakić, predsjednik RH Stipe Mesić, predsjednik Hrvatskoga sabora Vladimir Šeks, premijer Ivo Sanader, brojni zastupnici, ministri, hrvatski branitelji, invalidi, članovi Koordinacije udruga proisteklih iz Domovinskoga rata grada Vukovara na čelu s Udrugom udovica hrvatskih branitelja iz Domovinskoga rata Vukovar, rodbina, roditelji, prijatelji poginulih, zatočenih i nasilno odvedenih branitelja, predstavnici županijskih, gradskih i općinskih vlasti, predstavnici Hrvatske vojske i policije, kulturnoga, gospodarstvenoga, prosvjetnog života, političkih stranaka, svećenici, redovnice i redovnici, bogoslovi Bogoslovnoga sjemeništa iz Đakova zajedno sa svojim poglavarima, djeca, mladi, brojni gosti-hodočasnici iz cijele Hrvatske. Kolona sjećanja dostojanstveno je prošla ulicama Gundulićevom, Bolničkom, Županijskom, Strossmayerovom, dr. Franje Tuđmana, Stjepana Radića, Trgom Slavija, bana J. Jelačića do Memorijalnoga groblja žrtava iz Domovinskoga rata.

Nakon pojedinačnih odavanja počasti polaganjem ruže, kod Spomen obilježja položeni su vijenci i zapaljene svijeće. Molitvu u zajedništvu s nuncijem, biskupima, svećenicima i redovnicima predvodio je kardinal Bozanić. Častan je spomen što ga vršimo danas, o 15. obljetnici stradanja Grada Vukovara. I dok se s osjećajem dubokoga poštovanja i zahvalnosti spominjemo svih poginulih branitelja i svih žrtava u Domovinskome ratu, naše se srce ispunja životnom snagom kršćanske vjere. Molimo za vječni život onima koji ovdje počivaju i za pokoj svih umorenih i poginulih, za put mira i napretka našoj Domovini Hrvatskoj te za istinske plodove mira svim narodima i srcima svih ljudi, rekao je kardinal Bozanić.

Na Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskoga rata kardinal Bozanić predvodio je zatim misu za sve poginule i nestale, u koncelebraciji nuncija i biskupa te sedamdesetak svećenika i redovnika.
Vjerojatno nijedna druga riječ ne izaziva kod nas Hrvata tolike emocije kao riječ Vukovar. Za nas je Vukovar simbol otpora, stradanja i patnji, neiscrpno vrelo nadahnuća u borbi za Domovinu. Vukovar je, nažalost, i simbol neviđene bestijalnosti, istaknuo je u pozdravu dijecezanski biskup Srakić. Sjećanja na stravične događaje od prije petnaest godina isprepliću se u našoj nutrini. Prožimaju nas osjećaji tuge, boli, tjeskobe, gorčine, odvratnosti, ali i ponosa, nade, vjere i ljubavi. Tužni smo zbog onih kojih više nema među nama, hvata nas osjećaj tjeskobe i svijesti odgovornosti prema Domovini za koju su branitelji Vukovara dali svoje živote, a koju mi trebamo izgrađivati na vrednotama za koje su oni bili spremni i umrijeti. Obuzima nas i osjećaj gorčine zbog neodgovornoga ponašanja svjetskih velevlasti koje nisu odlučno i na vrijeme spriječile tragediju Vukovara, rekao je biskup Srakić. Mi ne možemo i nećemo zanijekati prve osjećaje, ali nećemo ni to da oni nama obvladaju. Branitelji Vukovara koji su položili svoje živote za vrednote slobode, istine pravednosti i mira, obvezuju nas da se ne zaustavimo na tragičnim događajima iz 1991. ni na osjećajima ovoga trenutka, jer bi to bila jeftina manipulacija sa žrtvama koje su oni podnijeli i jer bi osjećaji nužno prerasli u mržnju i osvetu. Tada bismo ovaj grad, ovu svoju dragu domovinu Hrvatsku i svoj život pretvorili u začarani krug kojemu bismo mi sami bili najjadnije žrtve. Njihov čin nije bio plod fanatizma i nerazumnog samoubojstva, nego izričaj njihova “Creda” u Domovinu koju su voljeli i kojoj su htjeli osigurati više slobode i sloge, pravednosti i mira. Oni nam danas zajedno s Kristom poručuju da ne traže osvetu, nego mir i ljubav, traže oproštenje i društveno zalaganje, poručio je biskup Srakić.

Hodočastimo danas ovom memorijalnom groblju u Vukovaru, da prignemo koljena na ovoj Golgoti suvremene Hrvatske i da ovdje molimo za poginule i nestale, za sve žrtve Domovinskoga rata, istaknuo je kardinal Bozanić na početku propovijedi te upozorio vjernike da se čuvaju onih koji razaraju radost, nadu, milost, dobrotu i toliko drugih vrijednosti i osjećaja u našemu osobnom i društvenom životu. Oni su djeca tame i grijeha, a mi se ne smijemo dati zbuniti, niti posustati na putu dobra. Petnaest godina nakon ratnoga razaranja Vukovara skupljeno je mnoštvo tumačenja o tome što se ovdje događalo. Čini se da su najglasnija ona tumačenja koja ne govore o glavnome uzroku, tj. o zlu, niti traže uporište u istini. Navode se političke opcije, vojne strategije, ali sve je rođeno u srcu ljudi koji su odlučili iz svoga života prognati Boga. U onome trenutku kada je bezbožnička ideologija u rukama komunističkih vlastodržaca i srpskih osvajača u svome djelovanju posvema izbrisala strah pred Bogom, započeo je živjeti koloplet smrti, na čijemu je kraju zlo htjelo pomiješati napadača i žrtvu, istaknuo je kardinal Bozanić.
Vukovar nam govori što je rat. Rat je zlo u kojem se u neproporcionalnim razmjerima, gotovo zarazom, širi mržnja, razaranje, ubijanje. Iako se ne može negirati da u ratu nastaju nove prilike za ljudsku velikodušnost, solidarnost, hrabrost, heroizam i patriotizam, ipak rat je uvijek gubitak za čovječanstvo. Stoga odgovorni za ratove su ne samo oni koji ih izravno pokreću, nego i oni koji, posjedujući političku, ekonomsku i vojnu moć, ne čine sve da ih na vrijeme spriječe, rekao je kardinal Bozanić, istaknuvši da govori kao pastir, ponosan što u ovome danu spomena možemo nabrojiti svjedočanstva kršćanske dobrote koju su, snagom svoje vjere, u ovom Gradu i diljem Hrvatske očitovali hrvatski građani braneći se od napada onih koji su svoj život položili u ruke Zloga.

Ovo groblje i tolika groblja šapću istinu koju danas nemamo pravo prečuti. U obrani ovoga i tolikih hrvatskih gradova, sela i domova ljudi su pokazali da ljubav dokida strah. Onaj tko istinski ljubi, jedino čega se boji jest da ne izgubi ljubav. Evanđelje nas također uči da istina oslobađa. I ako se od nečega ne smijemo umoriti, onda je to traženje i promicanje istine. Ona o Vukovaru i o ratu na koji su ovdje ljudi bili primorani nije dovoljno glasna. Možda neke boli, ali ostaje istinom, istaknuo je kardinal Bozanić. Danas u Vukovaru zahvaljujemo Bogu za hrvatsku slobodu i samostalnost, za Hrvatsku koja je našla svoje mjesto na karti Europe i koja želi ostati valjani subjekt zajedničkog europskoga doma, poručio je kardinal . Nakon petnaest godina, kao kršćani koji poznaju vrijednost spomena, svjedoci smo da zlo u Hrvatskoj pokušava ponovno unijeti razdor, nesigurnost, podjele. Govori se o svemu, samo ne o zlu koje je stvorilo stotine tisuće prognanika, što ih je ljubav udomila; desetke tisuća mrtvih i ranjenih koje ljubav molitvom otima zaboravu i iscjeljuje; više od tisuću još uvijek u popisu nestalih za koje odgovorni i nakon petnaest godina kažu da ne mogu doći do istine o njihovoj sudbini; tisuće beznadnih, poniženih, osiromašenih, kojima ljubav otvara srce. Odvraća nam se pogled od uzroka. Zaboravlja se tko je istinski krivac tolikim patnjama. Što je ostalo od slavnih dana koji – iako življeni u Vukovaru prekrivenom blatom i barutom – sjaje kao najsjajniji biser u kruni ljudskosti? Zar je teško prepoznati da netko želi podijeliti Hrvate, pognuti im glave i obescijeniti ponos? Zar se u besplodnim hrvatskim razmiricama i svađama ne čuje podmukli smijeh tvoraca hrvatskih društvenih lutanja? Stoga bi bilo dobro da se svaka društvena odluka, važna za naš narod i građane Hrvatske donosi s pogledom na ovaj hrvatski rasadnik ljubavi i s dubokim pouzdanjem u Boga da nas ništa ne može rastaviti od Kristove ljubavi, poručio je kardinal Bozanić.
Oni koji su za sobom ostavili krvavi i suzni trag zločina nad nedužnima trebaju obraćenje. Mi molimo i za njih da dođu do priznanja krivnje i traženja oproštenja. Ako se spominjemo drama palih žrtava, to činimo ne kako bismo otvorili bolne rane, niti, Bože sačuvaj, da bismo izazvali osjećaje mržnje ili osvete, nego da odamo dužno poštovanje onima koji su dali živote za našu slobodu i za naš mir i kako bismo osvijetlili povijesnu istinu, a osobito da bismo spominjući se tih tamnih ratnih događanja jačali odgovornost sviju u izgradnji mira, zajedništva i suživota svih građana naše zemlje, zaključio je kardinal Bozanić.

Po završetku pričesti izmoljena je Molitva za dar ljubavi i oproštenja koja je svim sudionicima svete mise bila podijeljena. Na kraju mise okupljenima se obratio i vukovarski gvardijan Zlatko Špehar. Liturgijsko pjevanje animirali su župni pjevački zborovi iz vukovarskih župa sv. Filipa i Jakova, Gospe Fatimske i BDM Kraljice mučenika. Za orguljama je bila s. Bernadeta Mihaljević, a dirigentica s. Mirjana Kesić. Spomen-hodočašće u Vukovar imalo je i svoju karitativnu dimenziju. U cijeloj Đakovačkoj i Srijemskoj biskupiji prikupljana je 12. studenoga novčana pomoć koja je zajedno s milodarima na euharistijskom slavlju 18. studenoga u Vukovaru, predana Caritasu Vukovarskoga dekanata.

Na Ovčari su istoga dana vijence položili i svijeće upalili predsjednik Mesić, predsjednik Šeks, saborski zastupnici i premijer Sanader. Poslijepodne su na Dunavu upriličeni programi “Svjetlosna rijeka sjećanja” te “I u mom gradu Vukovar svijetli”, kada su se u gradovima u Hrvatskoj upalile svijeće, u Ulici grada Vukovara i glavnoj ulici u pojedinom gradu. Program je toga dana završio večernjim koncertom Hrvatskog komornog orkestra u crkvi Sv. Filipa i Jakova izvedbom Requiema Wolfanga Amadeusa Mozarta.