Vukovar, (IKA/BTU) – Slike užasa, ruševina, očaja stanovnika Vukovara u kolonama, četnički poklici, ali herojstvo stanovnika i branitelja grada Vukovara većini su prva asocijacija na Vukovar. No Vukovarci ostavljaju slike užasa iza sebe kako bi živjeli i preživjeli. S Vukovarcima danas, petnaest godina poslije, bila je cijela Hrvatska obilježavajući Dan sjećanja na žrtvu Vukovara 1991. pod geslom Hodočašće hrvatskoj slobodi. Hodočastilo je u Vukovar, u subotu, 18. studenoga, prema podacima policije, više od 25.000 hodočasnika. Toga je dana organizirano i sedmo Biskupijsko spomen-hodočašće Đakovačke i Srijemske biskupije. Hodočašćima je odana počast svima koji su položili svoje živote za slobodu Vukovara i cijele Domovine Hrvatske.

Pod nazivom Put sjećanja i svjetlosti započeo je 18. studenoga program obilježavanja u kojemu su učenici osnovnih škola grada Vukovara zapalili svijeće na Križnom putu od Opće bolnice Vukovar do Memorijalnoga groblja žrtava iz Domovinskog rata. U 10 sati u krugu vukovarske Opće bolnice započeo je prigodni program Hodočašće hrvatskoj slobodi. Vukovarska Opća bolnica ima posebno mjesto u Domovinskom ratu. Mjesto u kojem su vukovarski liječnici, kirurzi, internisti, ginekolozi, psihijatri i medicinske sestre velikom žrtvom i nadljudskim naporima posljednjih stotinu dana života Grada heroja nastojali spasiti od sigurne smrti stotine života ljudi, žena i djece. Vukovarska bolnica bila je utočište i posljednja slamka života mnogima koji su već tada ostali bez doma i skloništa, spašavajući goli život pred mržnjom neprijatelja. Iz vukovarske Opće bolnice 18.studenoga 1991. nakon pada obrane Vukovara JNA i srpske paravojne postrojbe odvele su i zatočile 261 ranjenog branitelja, civila i djelatnika medicinskoga centra Vukovar. U prigodnom programu Hodočašće hrvatskoj slobodi koji je realizirala Hrvatska radio-televizija koja je toga dana izravno prenosila događanja iz Vukovara, odjeknule su riječi Siniše Glavaševića Grad, to ste vi. Iz kruga vukovarske Opće bolnice u 10.30 sati krenuo je Križni put – kolona sjećanja prema Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata. Kolonu su povele stjegonoše koje su nosile stjegove Republike Hrvatske, Vukovarsko-srijemske županije, Grada Vukovara, 204. vukovarske brigade i Hrvatskoga društva logoraša srpskih koncentracijskih logora. U koloni sjećanja, jednoj od brojnih križnih putova Vukovaraca bili su predsjednik Hrvatske biskupske konferencije zagrebački nadbiskup i metropolit kardinal Josip Bozanić, apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj nadbiskup Francisco Javier Lozano, zatim mons. Josip Mrzljak, pomoćni biskup zagrebački, mons. Vjekoslav Huzjak, generalni tajnik Hrvatske biskupske konferencije, đakovački i srijemski biskup dr. Marin Srakić, pomoćni đakovački i srijemski biskupi mr. Đuro Gašparović i dr. Đuro Hranić, predsjednik Republike Hrvatske Stipe Mesić, predsjednik Hrvatskoga sabora Vladimir Šeks, saborski zastupnici, predsjednik Vlade Republike Hrvatske dr. Ivo Sanader, brojni ministri, hrvatski branitelji, invalidi, članovi Koordinacije udruga proisteklih iz Domovinskoga rata grada Vukovara na čelu s Udrugom udovica hrvatskih branitelja iz Domovinskoga rata Vukovar, rodbina, roditelji, prijatelji poginulih, zatočenih i nasilno odvedenih branitelja, predstavnici županijskih, gradskih i općinskih vlasti, predstavnici Hrvatske vojske i policije, kulturnoga, gospodarstvenoga, prosvjetnog života, predstavnici političkih stranaka, svećenici, redovnice i redovnici, bogoslovi Bogoslovnoga sjemeništa iz Đakova zajedno sa svojim poglavarima, djeca, mladi, brojni gosti-hodočasnici iz cijele Hrvatske. Kolona sjećanja dostojanstveno je prošla ulicama Gundulićevom, Bolničkom, Županijskom, Strossmayerovom, dr. Franje Tuđmana, Stjepana Radića, Trgom Slavija, Bana J. Jelačića do Memorijalnoga groblja žrtava iz Domovinskoga rata.

Vukovar je 18. studenoga 2006. bio srce Hrvatske. Hodočastilo se hrvatskoj slobodi rođenoj u Vukovaru.
U koloni sjećanja izjavu novinarima dao je kardinal Josip Bozanić, nadbiskup zagrebački i metropolit, predsjednik Hrvatske biskupske konferencije. Danas, petnaest godina poslije, hodamo u slobodi i to govori kako zlo nema zadnju riječ. Ipak na kraju pobjeđuje dobro, rekao je.

Predsjednik Republike Hrvatske Stipe Mesić je izjavio: To je jedna od najvećih tragedija ne možemo reći poslije 2. svjetskog rata jer je takvih malo tragedija bilo i u 2. svjetskom ratu. No, što se Vukovara tiče, ovdje je zaustavljena agresija, ovdje je slomljena agresorska armija, razoren je plan koji je stvorio Slobodan Milošević u koji je on ugradio i zločin genocida i ratni zločin. To je sve palo na Vukovar.
Ne treba zaboraviti i treba se podsjetiti one slike kroz razrušeni Vukovar gdje povorka, kolona žena i djeca, staraca, razoružanih hrvatskih gardista, vojnika prolazi, a u susret im dolazi ona razularena četnička horda, poručio je, između ostaloga, predsjednik Hrvatskoga sabora Vladimir Šeks.

Predsjednik Vlade RH dr. Ivo Sanader kazao je: To što je Vukovar prije petnaest godina učinio za Hrvatsku, ostaje zaista, ne želim biti patetičan, zlatnim slovima upisano u hrvatskoj povijesti. Naime, Vukovar svakim danom kojim je više pružao otpor velikosrpskom agresoru, pružao je ostatku Hrvatske dan više za pripremu u otporu velikosrpskoj agresiji.
Nešto iza podneva hodočasnici su dolaskom na Memorijalno groblje žrtava iz Domovinskoga na grobnicama poginulih branitelja i civila i Spomen obilježju pojedinačno odali počast polaganjem ruže, a u okviru programa Ruže za poginule branitelje i civile. Potom su kod Spomen obilježja vijence položili i svijeće zapalili predsjednik Republike Hrvatske Stipe Mesić, predsjednik Hrvatskoga sabora Vladimir Šeks, predsjednik Vlade Republike Hrvatske dr. Ivo Sanader, zapovjednici 204. vukovarske brigade Mile Dedadović Jastreb i Branko Borković Mladi Jastreb, Koordinacija udruga proisteklih iz Domovinskoga rata Grada Vukovara, izaslanstvo Vukovarsko-srijemske županije predvođeno županom Božom Galićem, izaslanstvo Grada Vukovara na čelu s gradonačelnikom dr. Tomislavom Šotom, izaslanstvo Grada prijatelja – Dubrovnik, misija OSCE-a u Hrvatskoj i izaslanstvo generala u mirovini.

Nakon polaganja vijenaca i paljenja svijeća molitvu kod Spomen obilježja u zajedništvu s biskupima, apostolskim nuncijem u RH, svećenicima i redovnicima, predvodio je kardinal Josip Bozanić, nadbiskup zagrebački i metropolit, predsjednik Hrvatske biskupske konferencije. Predvoditelj je rekao: Častan je spomen što ga vršimo danas, o 15. obljetnici stradanja Grada Vukovara. I dok se s osjećajem dubokoga poštovanja i zahvalnosti spominjemo svih poginulih branitelja i svih žrtava u Domovinskome ratu, naše se srce ispunja životnom snagom kršćanske vjere. Molimo za vječni život onima koji ovdje počivaju i za pokoj svih umorenih i poginulih, za put mira i napretka našoj Domovini Hrvatskoj te za istinske plodove mira svim narodima i srcima svih ljudi, rekao je kardinal Bozanić.

Na Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskoga rata kardinal Bozanić predvodio je zatim svetu misu za sve poginule i nestale. Koncelebrirao je mons. Francisco Javier Lozano, apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj, mons. Josip Mrzljak, pomoćni biskup zagrebački, mons. Vjekoslav Huzjak, generalni tajnik Hrvatske biskupske konferencije, đakovački i srijemski biskup dr. Marin Srakić, pomoćni đakovački i srijemski biskupi mr. Đuro Gašparović i dr. Đuro Hranić, te sedamdesetak svećenika i redovnika.
Vjerojatno nijedna druga riječ ne izaziva kod nas Hrvata tolike emocije kao riječ Vukovar. Za nas je Vukovar simbol otpora, stradanja i patnji, neiscrpno vrelo nadahnuća u borbi za Domovinu. Vukovar je, na žalost, i simbol neviđene bestijalnosti, rekao je pozdravljajući prije početka svete mise dijecezanski biskup Srakić. Sjećanja na stravične događaje od prije petnaest godina isprepliću se u našoj nutrini. Prožimaju nas osjećaji tuge, boli, tjeskobe, gorčine, odvratnosti, ali i ponosa, nade, vjere i ljubavi. Tužni smo zbog onih kojih više nema među nama, hvata nas osjećaj tjeskobe i svijesti odgovornosti prema Domovini za koju su branitelji Vukovara dali svoje živote, a koju mi trebamo izgrađivati na vrednotama za koje su oni bili spremni i umrijeti. Obuzima nas i osjećaj gorčine zbog neodgovornoga ponašanja svjetskih velevlasti koje nisu odlučno i na vrijeme spriječile tragediju Vukovara, rekao je biskup Srakić. Istaknuo je nadalje: Mi ne možemo i nećemo zanijekati prve osjećaje, ali nećemo ni to da oni nama obvladaju. Branitelji Vukovara koji su položili svoje živote za vrednote slobode, istine pravednosti i mira, obvezuju nas da se ne zaustavimo na tragičnim događajima iz 1991. ni na osjećajima ovoga trenutka jer bi to bila jeftina manipulacija sa žrtvama koje su oni podnijeli i jer bi osjećaji nužno prerasli u mržnju i osvetu. Tada bismo ovaj grad, ovu svoju dragu Domovinu Hrvatsku i svoj život pretvorili u začarani krug kojemu bismo mi sami bili najjadnije žrtve. Njihov čin nije bio plod fanatizma i nerazumnog samoubojstva nego izričaj njihovoga #!Creda#! u Domovinu koju su voljeli i kojoj su htjeli osigurati više slobode i sloge, pravednosti i mira. Oni nam danas zajedno s Kristom poručuju da ne traže osvetu nego mir i ljubav, traže oproštenje i društveno zalaganje, rekao je biskup Srakić.

Započinjući homiliju kardinal Bozanić je rekao: Hodočastimo danas ovom memorijalnom groblju u Vukovaru, da prignemo koljena na ovoj Golgoti suvremene Hrvatske i da ovdje molimo za poginule i nestale, za sve žrtve Domovinskoga rata. U svojoj homiliji kardinal je upozorio vjernike da se čuvaju onih koji razaraju radost, nadu, milost, dobrotu i toliko drugih vrijednosti i osjećaja u našemu osobnom i društvenom životu. Oni su djeca tame i grijeha, a mi se ne smijemo dati zbuniti, niti posustati na putu dobra, rekao je kardinal Bozanić u nastavku propovijedi.

Petnaest godina nakon ratnoga razaranja Vukovara skupljeno je mnoštvo tumačenja o tome što se ovdje događalo. Čini se da su najglasnija ona tumačenja koja ne govore o glavnome uzroku, tj. o zlu, niti traže uporište u istini. Navode se političke opcije, vojne strategije, ali sve je rođeno u srcu ljudi koji su odlučili iz svoga života prognati Boga. U onome trenutku kada je bezbožnička ideologija u rukama komunističkih vlastodržaca i srpskih osvajača u svome djelovanju posvema izbrisala strah pred Bogom, započeo je živjeti koloplet smrti, na čijemu je kraju zlo htjelo pomiješati napadača i žrtvu, istaknuo je kardinal Bozanić u svojoj homiliji.

Vukovar nam govori što je rat. Rat je zlo u kojem se u neproporcionalnim razmjerima, gotovo zarazom, širi mržnja, razaranje, ubijanje. Iako se ne može negirati da u ratu nastaju nove prilike za ljudsku velikodušnost, solidarnost, hrabrost, heroizam i patriotizam, ipak rat je uvijek gubitak za čovječanstvo. Stoga odgovorni za ratove su ne samo oni koji ih izravno pokreću, nego i oni koji, posjedujući političku, ekonomsku i vojnu moć, ne čine sve da ih na vrijeme spriječe, rekao je kardinal Bozanić ističuči da govori kao pastir, ponosan što u ovome danu spomena možemo nabrojiti svjedočanstva kršćanske dobrote koju su, snagom svoje vjere, u ovom Gradu i diljem Hrvatske očitovali hrvatski građani braneći se od napada onih koji su svoj život položili u ruke Zloga.

Ovo groblje i tolika groblja šapću istinu koju danas nemamo pravo prečuti. U obrani ovoga i tolikih hrvatskih gradova, sela i domova ljudi su pokazali da ljubav dokida strah. Onaj tko istinski ljubi, jedino čega se boji jest da ne izgubi ljubav. Evanđelje nas također uči da istina oslobađa. I ako se, braćo i sestre, od nečega ne smijemo umoriti, onda je to traženje i promicanje istine. Ona o Vukovaru i o ratu na koji su ovdje ljudi bili primorani nije dovoljno glasna. Možda neke boli, ali ostaje istinom, istaknuo je kardinal Bozanić u svojoj homiliji na misi u Vukovaru.
Danas u Vukovaru zahvaljujemo Bogu za hrvatsku slobodu i samostalnost, za Hrvatsku koja je našla svoje mjesto na karti Europe i koja želi ostati valjani subjekt zajedničkog europskoga doma, rekao je kardinal Bozanić.

Nakon petnaest godina, kao kršćani koji poznaju vrijednost spomena, svjedoci smo da zlo u Hrvatskoj pokušava ponovno unijeti razdor, nesigurnost, podjele… Govori se o svemu samo ne o zlu koje je stvorilo stotine tisuće prognanika, što ih je ljubav udomila; desetke tisuća mrtvih i ranjenih koje ljubav molitvom otima zaboravu i iscjeljuje; više od tisuću još uvijek u popisu nestalih za koje odgovorni i nakon petnaest godina kažu da ne mogu doći do istine o njihovoj sudbini; tisuće beznadnih, poniženih, osiromašenih, kojima ljubav otvara srce…Odvraća nam se pogled od uzroka. Zaboravlja se tko je istinski krivac tolikim patnjama. Što je ostalo, braćo i sestre, od slavnih dana koji – iako življeni u Vukovaru prekrivenom blatom i barutom – sjaje kao najsjajniji biser u kruni ljudskosti? Zar je teško prepoznati da netko želi podijeliti Hrvate, pognuti im glave i obescijeniti ponos? Zar se u besplodnim hrvatskim razmiricama i svađama ne čuje podmukli smijeh tvoraca hrvatskih društvenih lutanja? Stoga bi bilo dobro da se svaka društvena odluka, važna za naš narod i građane Hrvatske donosi s pogledom na ovaj hrvatski rasadnik ljubavi i s dubokim pouzdanjem u Boga da nas ništa ne može rastaviti od Kristove ljubavi, rekao je kardinal Bozanić.

Oni koji su za sobom ostavili krvavi i suzni trag zločina nad nedužnima trebaju obraćenje. Mi molimo i za njih da dođu do priznanja krivnje i traženja oproštenja…
Ako se spominjemo drama palih žrtava, to činimo ne kako bismo otvorili bolne rane, niti, Bože sačuvaj, da bismo izazvali osjećaje mržnje ili osvete, nego da odamo dužno poštovanje onima koji su dali živote za našu slobodu i za naš mir i kako bismo osvijetlili povijesnu istinu, a osobito da bismo spominjući se tih tamnih ratnih događanja jačali odgovornost sviju u izgradnji mira, zajedništva i suživota svih građana naše zemlje, rekao je u zaključku kardinal Bozanić.
Spomen-hodočašće u Vukovar imalo je od početka i svoju karitativnu dimenziju. Stoga su svi svećenici u svojim župnim zajednicama bili zamoljeni da 5. studenoga najave novčanu sabirnu akciju koja je provedena 12. studenoga u cijeloj Đakovačkoj i Srijemskoj biskupiji. Novčana pomoć prikupljena u župama i milodari prikupljeni na euharistijskom slavlju 18. studenoga u Vukovaru, predani su Caritasu Vukovarskoga dekanata.
Po završetku pričesti izmoljena je Molitva za dar ljubavi i oproštenja koja je svim sudionicima svete mise bila podijeljena.
Na kraju svete mise okupljenima se obratio fra o. Zlatko Špehar, gvardijan vukovarski.
Liturgijsko pjevanje animirali su župni pjevački zborovi iz vukovarskih župa Sv. Filipa i Jakova, Gospe Fatimske i BDM Kraljice mučenika. Za orguljama je bila s. Bernadeta Mihaljević, a dirigentica s. Mirjana Kesić.
Na Ovčari su istoga dana vijence položili i svijeće upalili predsjednik Republike Hrvatske Stipe Mesić, predsjednik Hrvatskoga sabora Vladimir Šeks, saborski zastupnici, predsjednik Vlade Republike Hrvatske dr. Ivo Sanader.

Poslijepodne su na Dunavu upriličeni programi Svjetlosna rijeka sjećanja te I u mom gradu Vukovar svijetli kada su se u gradovima u Hrvatskoj upalile svijeće, u Ulici grada Vukovara i glavnoj ulici u pojedinom gradu. Program je toga dana završio večernjim koncertom Hrvatskog komornog orkestra u crkvi Sv. Filipa i Jakova izvedbom Requiema Wolfanga Amadeusa Mozarta.
Dan sjećanja na žrtvu Vukovara 1991. bit će nastavljen u nedjelju, 19. studenoga kada će se u Borovo commercu programom Žrtva Borova Naselja za domovinu obilježiti stradanje mještana toga naselja. Slijedi križni put – kolona sjećanja od Borovo commerca, ulicama Blage Zadre, Trpinjskom cestom do crkve Gospe Fatimske gdje će misu za sve pokojne i nestale predvoditi o. Rajko Gelemanović, ex provincijal Hrvatske franjevačke provincije Sv. Ćirila i Meoda. U tvornici Borovo bit će otkriven spomenik zaposlenicima Borova, žrtvama agresije na Republiku Hrvatsku 1991. Odat će se počast hrvatskim braniteljima i civilima stradalim 1991. u Borovu Selu, te počast žrtvama kod Spomen obilježja Farma Lovas.

Obilježavanje Dana sjećanja na žrtvu Vukovara završit će u ponedjeljak 20. studenoga. U Gradskoj knjižnici Vukovar bit će upriličen novinarsko-književnički susret Grad – to ste vi, posvećen novinaru i ratnom izvjestitelju Siniši Glavaševiću, ubijenom na Ovčari 20. studenoga 1991. godine. U dvorištu Veleprometa bit će odana počast poginulim logorašima srpskih koncentracijskih logora, polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća. U Veleprometu misu za žrtve srpskih koncentracijskih logora i masovne grobnice Ovčara predvodit će Mato Martinković, župnik župe BDM Kraljice krunice u Vukovaru. Kod Spomen obilježja Ovčara bit će položeni vijenci, a molitvu će predvodit o. Ivica Jagodić, župnik župe Sv. Filipa i Jakova u Vukovaru.

Prije petnaest godina velikosrpski agresor i JNA vojska 18. studenoga 1991., nakon stotinu dana sustavnog razaranja, ušli su u razoreni Vukovar. Na širem prostoru oko Vukovara bilo je razmješteno više od 600 tenkova i oklopnih transportera, više tisuća odlično naoružanih četnika i mobiliziranih rezervista. Neprijatelj je u izobilju imao velik broj svih vrsta artiljerijskog oružja, streljiva, a srpskim zrakoplovima nije se imao tko suprotstaviti. S druge strane, obranu Vukovara činilo je nekoliko stotina pripadnika Zbora narodne garde i policije te oko 1000 dobrovoljaca bez vojnoga iskustava. Poluautomatske i automatske puške, nekoliko mitraljeza i topova, ponešto jednostavnog protuoklopnog oružja, sve je što su branitelji imali. Snabdijevanje oružjem hranom i sanitetskim materijalom odvijalo se jedno vrijeme uskim koridorom kroz kukuruzište kraj sela Marinaca i Bogdanovaca. Srbija je kod takvog odnosa snaga i po vojnoj teoriji trebala pregaziti Vukovar za nekoliko dana. No opkoljeni Vukovar gotovo se puna tri mjeseca odupirao golemoj vojnoj sili. Stanovnici i branitelji Vukovara živjeli su u paklu stotina tisuća projektila koji su razarali grad. Civilni i sanitetski život odvijao se u podrumima. 102 dana grad je živio pod zemljom. Vukovarska bolnica bila je najveća ratna klinika. Mrtvi se nisu mogli pokapati zbog stalne kiše granata. Pokušaj tenkovskog i pješadijskog proboja zaustavljali su hrabri hrvatski branitelji.
U obrani Vukovara tijekom okruženja sudjelovalo je oko 1800 branitelja. Više od 1700 poginulih Vukovaraca i više od 400 poginulih u okolici Vukovara. Više od 1000 nestalih od kojih se za sudbinom 500 još traga. Kroz srpske koncentracijske logore prošlo je 8000 nasilno odvedenih. Tijekom okupacije iz grada je protjerano oko 22000 nesrba.
Okupacijom Vukovara srpska je vojska započela drugi čin vukovarske tragedije. Ulaskom u Vukovar srpska vojska i četnici izvršavaju zločine i provode torturu i zločine nad civilnim stanovništvom, zarobljenicima i ranjenicima. Već prvih dana okupacije Vukovara više stotina civila i ranjenika iz bolnice odvedeno je i ubijeno. Masovne grobnice otkrivene su nekoliko mjeseci kasnije. Slike s Ovčare gdje su izvršena masovna pogubljenja potresle su cijeli svijet.. Više od 5000 osoba odvedeno je u brojne logore u Srbiji gdje su pretrpjeli teška zlostavljanja, mnogi se nisu vratili.