Zagreb, (IKA) – U drugom, poslijepodnevnom dijelu međunarodnoga znanstvenoga simpozija koji je u prigodi proslave 400. obljetnice dolaska isusovaca u Zagreb, u ponedjeljak 6. studenoga na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove na zagrebačkom Jordanovcu, prvo predavanje održao je o. Ivan Macan, govoreći o doprinosu isusovaca teološkim i filozofskim znanostima i to u dva razdoblja, do ukinuća 1773. godine i od ponovne uspostave Reda do II. vatikanskoga sabora. Govoreći o radu isusovaca na spomenutim poljima u prvom razdoblju, istaknuo je značajna imena kao što su isusovci o. Diego Laynez, sv. Petar Kanizije, sv. Robert Ballarmin, Luis de Molina, a govoreći o obrazovnim ustanovama spomenuo je isusovački Rimski kolegij (kasnije nazvan “Gregoriana”) i kolegij u Coimbri. Kad je riječ o isusovcima u 17. i 18. st., predavač je istaknuo značaj Franje Jambrehovića, teološke pisce Antuna Kanižlića, Ivana Šimunoviča, Franju Pejačevića kao i mariologe Lovru Grizogona, Juraja Habdelića te pisce katekizama B. Kašića, A. Komulovića, J. Muliha i dr. Od obrazovnih ustanova osim onih u Zagrebu značajni su i kolegiji u Požegi, Dubrovniku i Rijeci. Govoreći od isusovačkom djelovanju u 19. i 20. stoljeću, o. Macan govorio je o obnovi skolastike te djelovanju isusovaca nakon obnavljanja reda 1814. godine i djelovanja u Travniku, Sarajevu, te u Zagrebu gdje stižu 1902. godine. Osvrnuvši se na kraju i na razdoblje komunističke vlasti, predavač je pojasnio ulogu isusovaca u pučkim misijama, akademskim propovijedima kao i korizmenim konferencijama u bazilici Srca Isusova u Zagrebu i dr. O otvaranju putova suradnje prema Istočnoj Crkvi govorio je potom dr. Jakov Kulič, istaknuvši najprije suradnju isusovaca s Pravoslavnom Crkvom pod muslimanskim vlastima, te suradnju s kršćanima istočno-bizantskog obreda i rad oko katoličkog jedinstva među slavenskim narodima. Predavač je posebno istaknuo njihov rad u 16. stoljeću na ovim prostorima kada su bili uključeni u rad na ujedinjavanju istočne crkve s Rimom.

“Zagrebački isusovci i likovne umjetnosti” naslov je predavanja kojega je održala dr. Sanja Cvetnić, osvrnuvši na djela nastala u 17. i 18. stoljeću, a posebno na fresku Krištofa Andreja Jelovšeka “Mučeništvo sv. Katarine ili sv. Katarina Aleksandrijska i učenica” iz 1762. godine koja se nalazi u crkvi sv. Katarine u Zagrebu. Dr. Aleksandar Stipčević govorio je o strukturi i značenju nakladničke djelatnosti isusovaca u Zagrebu s posebnim osvrtom na 19. i 20. stoljeće. Vrijeme od dolaska isusovaca u Zagreb do njihova ukinuća najbolje je razdoblje isusovačke nakladničke djelatnosti, barem kad je kvaliteta u pitanju, smatra predavač, iako su se u to vrijeme silom prilika bavili pitanjima koja nisu vezana uz teologiju, već npr. gospodarstva i dr. Osim što su pisali traktate i knjige na narodnom jeziku, morali su se brinuti za stvaranje školskoga sustava u selima i rješavati pitanje jezika. “Pišući gramatike dali su izvanredne rezultate, čime su stvorili nešto što je od velikog značenja za hrvatsku leksikografiju”, rekao je dr. Stipčević. U 19. stoljeću, osnivanjem Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, Matice hrvatske i dr., isusovci počinju više pisati molitvenike te knjige o vjerskim pitanjima, što je i osnovna razlika od odnosu na prvo razdoblje njihova djelovanja, zaključio je predavač. O suradnji nadbiskupa Stadlera i isusovaca u vezi s položajem katolika u Bosni i Hercegovini prije Prvog svjetskog rata govorio je dr. Zoran Grijak. U tom kontekstu, osim biskupa Stadlera, spomenuo je i djelovanje Ljudevita Dostala i Antona Puntigama, pripadnika Družbe Isusove, te iz svjetovnih krugova, odjelnog predstojnika u Zemaljskoj vladi, Kostu Hoermana, koji su zauzimajući se za kolonizaciju njemačkih i slovenskih katolika u Bosnu pridonosili nastojanjima političkoga kruga oko vrhbosanskoga nadbiskupa za osnaživanjem gospodarskih, a samim tim i političkih pozicija katolika u BiH. “S nadbiskupom Stadlerom i pojedini članovi Družbe Isusove iz Zagreba i Sarajeva nekoliko godina uoči Prvog svjetskoga rata razvili su intenzivnu aktivnost u cilju kolonizacije katolika iz Monarhije da bi se popravio njihov nezavidan položaj, omogućilo im da primjenom razvijenih metoda u poljodjelstvu i drugim ulaganjima postanu gospodarski dominantni čimbenik u BiH te izgradnjom domova za mladež u viših gimnazija dostignu kulturnu razinu katolika u Monarhiji i na taj način pripomognu učvršćenju Monarhije na njezinim nesigurnim istočnim granicama”, zaključio je dr. Grijak.

O pojedinim djelatnostima isusovaca malo se zna, a jedna od njih bio je i doprinos isusovaca zagrebačkom ljekarništvu o kojemu je na simpoziju govorila dr. Stella Fatović Ferenčić spominjući osnivanje prvih ljekarni u Zagrebu, odnosno one na Griču, potom na Gradecu, ljekarni na Kaptolu koja se prvi puta spominje 1599. godine i isusovačkoj ljekarni koja je s radom započela 1643. godine u isusovačkom samostanu na Jezuitskom trgu sve do ukinuća reda 1773. godine. “Utjecaj crkvenih redova na razvoj ljekarni predstavlja važan aspekt hrvatske zdravstvene kulture”, rekla je dr. Ferenčić te zaključila kako bi se priznavanjem ovoga segmenta isusovačke djelatnosti obogatila i hrvatska medicinska baština.

Posljednje predavanje o pastoralnim inicijativama hrvatskih isusovaca od 1945. do 2000. godine održao je dr. p. Tonči Trstenjak, osvrćući se osobito na 4 područja djelovanja isusovaca. U prvom redu riječ je o obiteljskom pastoralu u kojemu je važnu ulogu imao p. Mato Jović koji je sa susretima bračnih parova započeo 1960. godine, a od 1968. započeli su u bazilici Srca Isusova u Zagrebu i zaručnički tečajevi. Za širenje te djelatnosti i na ostale dijelove Hrvatske važnu ulogu imao je voditelj zagrebačke skupine bračnih susreta p. Stanko Weissgerber. Predavač je spomenuo i rad u obiteljskom savjetovalištu, obiteljskim ljetnim školama koji su započeli 1972. godine, te bračnim vikendima kroz koje je do sada prošlo 10.000 ljudi, istaknuo je p. Trstenjak. Govoreći o katehezi i studentskom pastoralu kao drugoj odnosno trećoj pastoralnoj aktivnosti isusovaca, p. Trstenjak istaknuo je studentski vjeronauk, katehetske škole i pisanje katekizama, uvođenje suvremenoga vjeronauka u škole, a od isusovaca koji su se posebno istaknuli na ovom polju naveo je p. Philipa Johllerpa, p. Miju Škvorca te p. Luku Rađu koji je pokrenuo ljetni kamp Modrave. Posljednje tj. četvrto područje odnosi se na elektronske medije, od kojih je najznačajniji program na hrvatskom jeziku Radio Vatikana te religijski program na HRT-u na kojoj se od 1991. godine sustavno emitiraju vjerske emisije.

Simpozij je završen kratkom raspravom, a važno je istaknuti kako isusovci osim proslave 400. obljetnice dolaska u Zagreb, ove godine slave i 450 godina od smrti svetoga Ignacija, osnivača Družbe Isusove, 500 godina od rođenja misionara sv. Franje Ksaverskoga i 500 godina od rođenja jednoga iz skupine prvih isusovaca, bl. Petra Fabera.