Koprivnica, (IKA) – Ovogodišnji zlatomisnik Varaždinske biskupije preč. Vjekoslav Britvec preminuo je u petak 3. studenoga u županijskoj bolnici u Koprivnici. Pogreb će biti u utorak 7. studenoga u 15 sati u Koprivničkom Ivancu.

Vjekoslav Britvec rođen je 1. lipnja 1931. g. u Lasinji kod Karlovca u obitelji u kojoj je rođeno osmero djece. Kad je trebao poći u školu, obitelj je preselila u Požegu, gdje je proveo djetinjstvo, te završio osnovnu školu i realnu gimnaziju. Na inicijativu rektora preč. Mije Bestića otišao je u Zagreb u bogoslovsko sjemenište te upisao bogoslovni fakultet, na kojem je diplomirao 22. lipnja 1957. godine. Godinu dana ranije, 29. lipnja 1956. g., za svećenika ga je u zagrebačkoj katedrali zaredio nadbiskup koadjutor dr. Franjo Šeper. Svoju mladu misu služio je u crkvi sv. Terezije Avilske, današnjoj katedrali, u Požegi 22. srpnja 1956. g. U ljeto 1957. godine imenovan je kapelanom u Pregradi, gdje je na službi ostao do srpnja 1960. godine, kada je preuzeo službu upravitelja župe Legrad, koju je obavljao pet godina. U istom razdoblju bio je i privremenim upraviteljem župe Đelekovec. U Legradu je uz redovni i zauzeti pastoralni rad obnavljao i župna dobra, pa je tako potaknuo obnovu župne crkve, koja je bila prilično uništena od razaranja granatiranjem na koncu II. svjetskog rata, a obnovio je i crkvene orgulje te župnu kuću.

U ljeto 1965. godine imenovan je župnikom u Koprivničkom Ivancu nedaleko od Koprivnice, gdje je ostao punih 40 godina, sve do umirovljenja 2005. godine, kada je župu predao svome nasljedniku mr. Marijanu Horvatu. Od 2001. do konca 2004. g. bio je i dekan Koprivničkog dekanata. U župi, u kojoj je djelovao četiri desetljeća, nastojao je djelovati ne samo kao duhovnik, nego i kao prosvjetitelj za svekoliku dobrobit i napredak župne zajednice. Potaknuvši šezdesetih godina asfaltiranje glavne prometnice, župnik je usmjerio domaće ljude na zapošljavanje i školovanje djece u obližnjoj Koprivnici, što je donijelo preokret u razvoju i uređenju mjesta, koje je i danas među najljepšima u Podravini zahvaljujući vrijednim ljudima. Uz redovitu pastoralnu skrb, obnovio je župnu crkvu i veliku kapelu u Kunovcu izvana i iznutra, dok je u župnoj crkvi postavljen i novi oltar u baroknom stilu. U župi je postavljeno 5 novih raspela te su još četiri potpuno obnovljena. Osobitu mu radost čine dva svećenička zvanja iz župe, Josip Grošić i Dragutin Prlog, a radovali su ga i susreti s domaćim sinom misionarom fra Bernardinom Šuljom.

U svojem djelovanju uvijek je imao vremena za suradnju s općinom i mjesnim društvima, osobito onima koji njeguju glazbenu i narodno-etnografsku baštinu, kako bi se vjerski i kulturni život podigli na što višu razinu. Ne čudi stoga što je njegovom inicijativom sačuvana čuvena ivanečka narodna nošnja, a potaknuo je i obnovu folklora i osnivanje limene glazbe. Zauzet i predan u služenju Bogu, Crkvi i svom narodu, nije ostao po strani ni u Domovinskom ratu, priključivši se koprivničkoj brigadi Hrvatske vojske, u kojoj je niz godina bio vojni dušobrižnik. Odlikovan je Spomenicom Domovinskog rata, a imenovan je i satnikom Hrvatske vojske. Niz desetljeća bio je i dušobrižnikom u koprivničkoj bolnici i domu umirovljenika.