Rijeka, (IKA) – Na blagdan Svih svetih misno slavlje na najvećem riječkom groblju Kozali, koje se zbog kiše održalo u župnoj crkvi Sv. Romualda i Svih svetih, predvodio je 1. studenoga riječki nadbiskup Ivan Devčić. Okupljenim vjernicima tumačio je sadržaj blagdana, citirajući riječi srednjovjekovnog pisca i biskupa Jakova de Voragine. U čuvenom djelu Legenda aurea on navodi četiri razloga za ustanovljenje blagdana. Prvi se odnosi na spomen posvećenja rimskoga poganskog hrama Pantheona Blaženoj Djevici Mariji i svim mučenicima. Papa Bonifacije IV. odredio je da se spomen na taj događaj slavi 13. svibnja. U devetom stoljeću papa Grgur IV. premjestio je datum te svetkovine na 1. studenoga, jer je nakon ljetne žetve bilo lakše prehraniti veliko mnoštvo hodočasnika koji su tim povodom stizali u Rim, rekao je nadbiskup Devčić, dodavši kako su počeci slavljenja blagdana Svih svetih još stariji i sežu u četvrto stoljeće u Antiohiji, kada se prve nedjelje nakon Duhova slavio spomen svih mučenika. Drugi razlog za ustanovljenje današnje svetkovine bio je prema Voragini slavljenje onih svetaca koji nisu imali svoj spomendan u tijeku godine zbog toga što je broj svetaca neusporedivo veći nego što godina ima dana. Kao treći razlog navodi se ispravljanje propusta koje iz neznanja, nemarnosti ili slabosti činimo u slavljenju raznih spomendana i blagdana svetaca u tijeku godine. Kao četvrti razlog ustanovljenja toga blagdana on ističe da bi naše molitve bile lakše uslišane. Jer, kao što mi svi na taj dan štujemo sve svete, tako i sveti svi za nas mole, da bismo lakše postigli Božje milosrđe. I kao što se ne može dogoditi da molitve mnogih ljudi ostanu neuslišane, tako ne može biti ni da molitve svih svetih za nas ne budu uslišane. A sveti mole za nas svojim zaslugama i svojom ljubavlju, smatra mudri de Voragine. Nadbiskup je nadalje pojasnio kako svece i svetice možemo razvrstati u četiri glavne skupine: apostoli, mučenici, priznavaoci i djevice. Apostoli su temelji Crkve, nove Božje građevine, kojoj je ugaoni kamen sam Krist. Mučenici su oni koji su, nakon što su u svojem životu nastojali živjeti prema evanđeoskim blaženstvima, u odlučujućem trenutku i krv svoju prolili za Isusa Krista. Postoji također i nekrvno mučeništvo koje se očituje u strpljivom podnošenju protivština, u solidarnosti i supatništvu s ljudima u nevolji, u ljubavi prema neprijateljima. Priznavaoci su oni koji Boga ispovijedaju na trostruki način: srcem, ustima i djelima. Četvrtu skupinu čine djevice, čija slava i veličina proizlaze iz toga da su Kristove zaručnice. Svi su se oni doista trudili oko jednoga, a to je da žive i u svojem životu ostvaruju evanđeoska blaženstva, objasnio je nadbiskup Devčić. Naveo je i razloge štovanja svetaca. Za njih vjerujemo da ih je Bog uzvisio, pa time štujemo i Boga. Oni su primjer života i slave, a u njihov se zagovor možemo uzdati i na njemu im zahvaljivati. Uvjereni smo da se među neizmjernim mnoštvom svetih u nebeskoj slavi nalaze i mnogi koje smo i sami poznavali i koji su nas svojim životom zadužili. Crkva ovdje na zemlji ne prestaje Božjem milosrđu preporučivati sve vjerne mrtve da bi što prije bili pripušteni u zajedništvo svetih u Božjem kraljevstvu, rekao je nadbiskup Devčić. Nadbiskup je istaknuo i važnost Dušnog dana. Radi molitve i vjerničkog spomena svih koji iščekuju konačni smiraj u Bogu, Crkva je ustanovila i poseban dan, koji se slavi drugi dan nakon blagdana Svih svetih. Nadbiskup je pozvao vjernike da ne zanemare Dušni dan, koji je na poseban način posvećen sjećanju na sve vjerne mrtve te ih podsjetio da su na svetost pozvani svi koji vjeruju u Krista i nasljeduju ga.