Vatikan, (IKA) – Umjesto opće audijencije srijedom papa Benedikt XVI. je 1. studenoga, na svetkovinu Svih svetih, s prozora svoje radne sobe pozdravio vjernike okupljene na Trgu Sv. Petra, kako to običava činiti nedjeljom i blagdanima, potaknuvši ih da slijede svijetle primjere svetaca. Istu je temu obradio u propovijedi u tijeku mise, koju je toga jutra predvodio u vatikanskoj bazilici.
Svi smo pozvani na svetost i primjer svetaca za sve nas je poticaj i ohrabrenje da slijedimo Isusove stope, rekao je Benedikt XVI. te istaknuo kako trebamo slijediti svijetli primjer svetaca koji u nama pobuđuju veliku želju za svetošću. Da bi mogli biti sveti nije potrebno činiti izvanredne pothvate i djela, niti posjedovati posebne karizme, već jednostavno služiti Kristu, slušati ga i slijediti bez obeshrabrenja u teškim trenucima. Iskustvo Crkve nas uči da svaki oblik svetosti, premda slijedi različite putove, uvijek nailazi na križeve. Papa Ratzinger, koji je odlučio svoje kateheze na sljedećim općim audijencijama posvetiti upravo svecima, podsjetio je vjernike kako životopisi svetaca svjedoče da su se muškarci i žene, poslušni Božjim nacrtima, znali često suočiti i s neopisivim kušnjama i trpljenjima, progonstvima i čak mučeništvom. Njihov primjer potiče kršćane da iskuse istinsku radost onih koji imaju povjerenje u Boga, jer jedini pravi uzrok žalosti i nezadovoljstva za čovjeka je živjeti daleko od njega. Prema riječima Benedikta XVI., svetost zahtijeva neprestani trud, a to je moguće svima, jer više nego li ljudsko djelo svetost je Božji dar. Put koji vodi k svetosti osvijetljen je svjetlom blaženstava, kojima nam Isus daje upute kako ga slijediti. S njime nemoguće postaje moguće, tako da kroz ušicu igle može proći i deva. Samo s njegovom pomoći možemo postati savršeni, istaknuo je Papa na kraju propovijedi. U nagovoru se osvrnuo i na Dušni dan. Te dvije liturgijske svečanosti, duboko ukorijenjene u Božji puk, zgodna su prilika za razmišljanje o vječnosti. Očekuje li uopće suvremeni čovjek vječni život ili pak vjeruje da to pripada već preživjeloj mitologiji? U ovom našem vremenu, više nego li u prošlosti, čovjek je toliko zauzet zemaljskim stvarima, tako mu često biva teško misliti na Boga kao protagonista povijesti i samoga našeg života. Ljudsko postojanje je, međutim, po prirodi usmjereno prema nečemu velikome, što je iznad njega. Čežnja za pravdom i istinom kao i za pravom srećom je u čovjeku neuništiva. Pred zagonetkom smrti u mnogima je živa želja i nada da će se u nadgrobnom životu susresti sa svojim dragima. Također prevladava uvjerenje da će na posljednjem sudu biti uspostavljena pravda, konačno suočavanje, u kojemu će svatko primiti ono što mu pripada, objasnio je Papa, i primijetio kako za kršćane “vječni život” ne znači samo život koji traje zauvijek, već novi oblik postojanja, koji je posvema utonut u Božju ljubav, koja oslobađa od zla i smrti, postavljajući nas u beskonačno zajedništvo sa svom braćom i sestrama koji sudjeluju u istoj ljubavi. Ta vječnost može postati nazočna već u ovozemaljskom životu, kada se duša, pomoću milosti povezuje s Bogom, poručio je Papa.