Zadar, (IKA) – Skupina od 50 svećenika, redovnica i laika Zadarske nadbiskupije, te nekolicine iz Zagreba, predvođenih zadarskim nadbiskupom Ivanom Prenđom i uz stručno vodstvo bibličara dr. Adalberta Rebića hodočastila je od 22. do 29. listopada u Svetu zemlju. To je hodočašće zahvalnost Bogu za dar pohoda pape Ivana Pavla II. Zadru 2003. godine, zahvalnost svećenstvu i redovništvu za iskazanu požrtvovnost i ljubav u pripremi Papinog pohoda i njihove godišnje duhovne vježbe. Zadarska je nadbiskupija platila polovicu iznosa putnih troškova zadarskih svećenika i redovnica. “Blagoslov kojeg smo dobili dobitak je za sve koje ćemo susretati”, poručio je nadbiskup Prenđa na kraju sedmodnevnog hoda Svetom zemljom, u kojoj su sveta mjesta kršćana povjerena brizi franjevaca od 14. st. Ambijent zemlje uz obalu Sredozemnog mora upijan je očima srca i vjere, uz izvanredna biblijska, teološka, zemljopisno-povijesna i arheološka tumačenja dr. Adalberta Rebića. Sveta zemlja plodna je u pustinji i ravnici. Vidljivi su tragovi povijesnih osvajanja; bazilike svih svetih mjesta su rušene, u blizini svakog podignute su džamije. Očita je bol crkvenog raskola, ali tješi bogatstvo suradnje i konkretnost međureligijskog dijaloga.

“Prošao je Zemljom čineći dobro” ta misao navire hodajući Isusovim stopama od zelene Galileje na sjeveru, spuštajući se Judejskom pustinjom uz rijeku Jordan do Mrtvog mora i na jugu kamenog Jeruzalema. Mise su slavljene u bazilikama na Taboru, Marijina navještenja u Nazaretu, Brdu Blaženstava, do Dvorane Posljednje večere, Groba i Rođenja Isusova. Sve je mise predvodio nadbiskup Prenđa, propovijedao je prvog i posljednjeg dana hodočašća, a drugih dana ostali svećenici. Nadbiskup je izrazio radost da će nakon tog iskustva osobito svećenici moći s velikom jasnoćom unositi Riječ Božju u stvarnost, jer su doživjeli opipljive tragove i dokaze kako je ta Riječ započela svoj život među ljudima i što se sve dogodilo na putu do proslave, uzašašća na nebo i poslanja Duha Svetoga.

Hodočasnici su pohodili Cezareju Primorsku, koju su svojom nazočnošću posvetili Petar i Pavao, o čemu govore Djela Apostolska, Hajfu, grad ispod Karmela na Sredozemnom moru, crkvu Preobraženja na Taboru, crkve Navještenja i sv. Josipa u Nazarertu, Kanu Galilejsku i Galilejsko jezero, Brdo blaženstava, Tabghu, mjesto čudotvornog umnoženja kruhova, Kafarnaum, gdje je iznad ostataka Petrove kuće, u neposrednoj blizini iskopina sinagoge, podignuta crkva sv. Petra. Zakoračili su i u rijeku Jordan. Posjećen je Jerihon, najstariji grad na svijetu na čijoj je ulici Isus ozdravio slijepca koji ga je zazvao “Sine Davidov, smiluj mi se!” te jerihonska ulica gdje je Isus susreo Zakeja na stablu. Uslijedio je boravak na Mrtvom moru, čija je voda zbog gustoće soli (26 %) najgušća od svih mora i jezera na svijetu, te u Kumranu, gdje su 1947. god. pronađeni ostaci židovske esenske zajednice, koja je tu postojala do 135. god. po Kr., kad su je Rimljani uništili. Eseni su čitali, razmatrali i prepisivali Bibliju, šireći je tako među narodom, a spise su pohranili u špilje da ih sačuvaju od rimskih četa.

Susret s Jeruzalemom započeo je na Maslinskoj gori gdje je hodočašćeno Getsemanskom vrtu u kojem je crkva Krvava znoja Isusova, zatim pohod Kalvariji i Isusovom grobu u bazilici Groba Isusova. Hodočasnici su sudjelovali u pobožnosti Križnog puta ulicom Via Dolorosa, a prvi je križ nosio nadbiskup Prenđa, na ostalim postajama izmjenjivali su se hodočasnici. Bilo je to nakon posjeta tvrđavi Marka Antonija, gdje je započeo Isusov križni put i gdje je bio sudski postupak protiv njega. Osobito potresan bio je pohod Litostrotosu, tlu nekadašnje tvrđave u podrumskim prostorijama, gdje je stajao Isus okrunjen trnovom krunom, bičevan i popljuvan. Posjećene su i crkve Usnuća Marijina i Od Pijetlova pjeva u Jeruzalemu, crkva sv. Ane u Bethesdi, mjestu na kojem je Isus uzetome rekao “Uzmi svoju postelju i hodi!”. Posljednja dva dana hodočasnici su boravili u Betlehemu. Posjetili su pastirsko polje gdje je crkva Gloria in excelsis i susreli se s bazilikom Isusova rođenja sagrađenom nad špiljom rođenja. Posjećene su podzemne katakombe, špilje sv. Josipa, nevine dječice i sv. Jeronima. Izuzetno sadržajno hodočašće, koje je obuhvatilo pohod još brojnim drugim mjestima, živim svjedocima biblijskih zapisa, potvrde starozavjetnih proročanstava i istine Radosne vijesti, zaključeno je nedjeljnjim misnim slavljem u franjevačkoj crkvi sv. Katarine, dograđenoj na baziliku Rođenja u Betlehemu.

U Nazaretu, svakodnevno od 5 sati za donju crkvu gdje se nalazi špilja navještenja u kojoj je anđeo Gabrijel Mariji navijestio rođenje Mesije i gornju baziliku, brine fra Siniša Srebrenović iz zagrebačke provincije sv. Ćirila i Metoda, na službi Kustodije Svete Zemlje. “To je posebna milost za osobu fratra i cijeli franjevački red” rekao je naš hrvatski “čuvar” Marijine kućice. U hodočašćima prednjače Poljaci, Španjolci i Francuzi, kaže, poručivši: “Ne bojte se doći u Svetu Zemlju. Rat nije, stalni sukobi jesu, ali Sveta zemlja je oaza mira. Dođite i vidite!”.

Nadbiskup Prenđa smatra da ne vidjeti Svetu zemlju i ne doživjeti neposredno iskustvo povijesnih i zemljopisnih okvira Kristova života, nešto je što treba ispraviti bilo kada tijekom života, da bismo ta neposredna iskustva stekli i da bismo svojim životom, koji je pozvan biti svjedočanstvo, mogli biti znak onoga koji je posvetio zemlju i čovječanstvo i koji je svoju Crkvu ovlastio da naviješta Radosnu vijest. “Tome je služilo ono što smo doživjeli. Oni koji su pozvani biti navjestitelji, svećenici i pozvani svjedoci u redovničkom životu, svi zajedno smo obogaćeni i osvježeni u vjeri, odlučni nastaviti svoje poslanje i svjedočenje unutar Crkve, na poticaj drugima za rast vjere i za osvježenje Crkve”, istaknuo je nadbiskup Prenđa.