U prigodi XII. međunarodnoga teološkog simpozija KBF-a Sveučilišta u Splitu koji je priređen 26. i 27. listopada, u nakladi Crkve u svijetu iz tiska je izišao Zbornik radova “Kršćanstvo i zdravlje” s međunarodnoga znanstvenog skupa održanog u Splitu od 20. do 21. listopada 2005. Polazeći od uočavanja sve zamjetljivijeg klizanja znatnog dijela suvremenog kršćanstva pa i samog katolištva, naročito onog koje hoće izaći iz stanja tradicijske rutine i folklorne uspavanosti svjedočkog naboja, prema jednoj religioznosti koja u prvi plan stavlja terapijsku praksu u njezinim najraznovrsnijim oblicima, međunarodni znanstveni skup održan na splitskom KBF-u pokušao je tu osjetljivu temu ljudskog i kršćanskog života propitati interdisciplinarno. Sudionici su nastojali posvijestiti autentične biblijski i tradicijski utemeljene koordinate kršćanskog poimanja i življenja zdravlja, bolesti i ozdravljenja. Iz 16 priloženih radova Zbornika na 412 stranica proizlazi očita višedimenzionalnost obrađene okvirne teme. Prilog I. Kešine o logoterapiji predočava filozofsko-antropološki vid ophođenja sa zdravljem i bolešću dok se M. Jukić bavi čuvanjem zdravlja i fenomenom liječenja na medicinskoj razini. Sociološki pristup zdravlju dolazi do izražaja u prilogu K. Gabriela, koji prikazuje i vrednuje suvremeno postmoderno doživljavanje zdravlja kao najvišeg dobra. Politološko-pravna analiza povijesti i motivacijske strukture institucionalizirane kršćanske brige za zdravlje kao i zauzetosti na području socijalne skrbi ponuđena je u tekstu D. Lozine i M. Klarića. Biblijski pogledi na zdravlje, bolest i liječenje prikazani su u prilozima M. Odrljina i M. Parlova. Teološko-antropološki zdravlju pristupaju A. Mateljan i N. A. Ančić. Etičkom vidu odnosa kršćanstva i zdravlja posvećen je prilog M. Cozzolija dok K. H. Auer raspravlja o pacijentovu pravu na samoodređenje na etičko-pravnoj razini. O ophođenju sa zdravljem s gledišta kršćanske duhovnosti razmišlja M. Szentmartony. Pastoralna dimenzija zdravlja izričito je tematizirana u doprinosima T. Ivančića i S. Nimca. Ali od neposredne pastoralne važnosti su također i prilozi Š. Marovića i I. Jakulja, koji se bave odnosom glazbe i zdravlja, odnosno propituju crkvenopravnu i bogoslužnu normativu koja regulira praksu egzorcizma. Pristupajući fenomenu zdravlja, bolesti i liječenja s gledišta teologije religija, N. Bižaca u fenomenu zdravlja vidi jednu od ključnih egzistencijalnih tema svakodnevnog komuniciranja među religijski različitima. (ika-sb/sd)