Split, (IKA) – Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Splitu priredio je 26. i 27. listopada u Splitu XII. međunarodni teološki simpozij “Objava, objave i ukazanja”. Skup je u velikoj dvorani fakulteta otvorio dekan prof. dr. Marinko Vidović, istaknuvši kako je o aktualnoj problematici objava i ukazanja najbolje progovorio pisac poslanice Hebrejima: “Više puta i na više načina Bog nekoć govoraše ocima po prorocima”. Tu je sažetak svega onoga što mi možemo iskustveno i promišljajući reći o objavi, jer ona je prije svega kako definira Drugi vatikanski koncil, Božje samopriopćenje čovjeku, a ne komuniciranje sadržaja tj. nekih istina koje nam Bog o sebi govori. Bitna je novost biblijske objave da je objava trajna interakcija osobe s osobom, tj. Boga s čovjekom, a u toj interakciji ima mnogo toga nepredvidivoga te vremenski i povijesno uvjetovanog, što će simpozij osvijetliti istaknuo je prof. Vidović.

Potom je riječ pozdrava uputio splitsko-makarski nadbiskup i veliki kancelar KBF-a u Splitu Marin Barišić. Polazeći od Dei Verbum, istaknuo je da je objava poziv, a ljudski život i vjera odgovor na Božji govor. U tom svjetlu ova je tematika važna i stoga što pomaže osvijetliti identitet, pridonosi dijalogu s drugim religijama te pojašnjava odnos razuma i objave, kazao je nadbiskup Barišić te dodao da nam se s objavom trajno “hrvati”, jer je Bog ostao skriven u objavljivanju i objavljen je u skrovitosti.

Danas vlada velika suzdržanost u odnosu na iskustvo objave i istodobno povijesno predana objava uživa istaknuto značenje, napomenuo je prof. dr. Heino Sonnemans iz Bonna, koji je održao izlaganje “Objava u međureligijskom dijalogu”. Govoreći o tri modela shvaćanja objave: epifanijskome, kognitivnom i Božjem samoočitovanju, istaknuo je da se oni ne isključuju nego su međusobno povezani jer objava je iskustvo Božje egzistencije kao žive prisutnosti tj. Božje povijesno djelotvorne spasenjske prisutnosti (epifanijsko), spoznaja spasenjskih istina (kognitivno) i Božje samoočitovanje, gdje Bog ne priopćava nešto o sebi, nego priopćava i dariva ljudima samoga sebe u Isusu Kristu. U Božjem samoočitovanju objava označava sveukupnu spasenjsku zbilju na koju se odnosi kršćanska vjera, objava se teocentrično radikalizira te se shvaća kao communio i sudioništvo, osobno zajedništvo i ljudski udio u božanskim dobrima. Potom je prof. Sonnemans pokušao razjasniti kako mogu oni koji nisu živjeli i ne žive u tradiciji židovsko-kršćanske povijesti spasenja postići cilj svih ljudi, zajedništvo s Bogom; kako se ono što se u svim religijama nalazi kao “istinito i dobro” može smatrati objavom i je li se i koja iskustva Boga u kršćanstvu mogu smatrati iskustvima milosti i time Božjega samoočitovanja nakon završetka javne objave. Krenuo je od Rahnerova “nadnaravnog egzistencijala” koji je u teologiji našao svoje povijesno mjesto za opću mogućnost spasenja. Transcendentno Božje samoočitovanje na način ponude, koje prethodi svakoj osobnoj odluci, povijesno se i kategorijalno tumači u religijama, ali ne samo u njima. Povijest čovječanstva, povijest spasenja i povijest objave su koegzistentne. Ono što je u religijama konkretno istinito i sveto, kršćani mogu mjeriti samo prema događaju Krista. Ondje gdje ljubav postaje konkretnom, kršćanin može spoznati Boga, koji je ljubav, istaknuo je prof. Sonnemans. Objava kao Božje samoočitovanje u Kristu na konačni i savršen način ne treba i ne smije isključivati druge oblike objave: objavu kao epifaniju spasenja/Božanskoga i objavu kao mudrost/nauk/naputke, jer i to su Božja samoočitovanja koja mogu otvoriti razgovor s drugim religijama. Nadalje, ono što religije posreduju od Boga je ponuđeno, pa onda k njemu trebaju i voditi. Ipak, da u religijama nije sve na isti način istinito i sveto te da u njima nisu ponuđeni jednako vrijedni putovi prema spasenju, to se da razjasniti jedino na temelju kršćanskih kriterija uzimajući u obzir istodobno različite pretenzije na istinu, istaknuo je prof. Sonnemans te svoje predavanje zaključio kazavši da se i danas objava događa ondje gdje čovjek prihvaća milost kao samopriopćenje trojstvenoga Boga te ona u njegovu životu postaje djelotvorna. Uslijedila je rasprava.
Programu su, između ostalih, bili nazočni generalni vikar mons. Ivan Ćubelić, pastoralni vikar mons. Drago Šimundža te dekan Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Splitu prof. dr. Josip Milat.