Zagreb, (IKA) – Tribinom koja je na temu “Međureligijski dijalog u Hrvatskoj” u srijedu 25. listopada održana u dvorani Tribine grada Zagreba, započeo je trodnevni molitveno-dijaloški program kojim će biti obilježen Dan duha Asiza. U tom duhu, nazočne je na početku pozdravio predsjednik Povjerenstva za ekumenizam i dijalog Zagrebačke nadbiskupije zagrebački pomoćni biskup Vlado Košić, posebno podsjećajući na prvu Međureligijsku molitvu za mir Dan duha Asiza koja je na poziv pape Ivana Pavla II. započela 1986. godine u talijanskom gradiću Asizu. Tada su se u rodnom mjestu sv. Franje, velikoga mirotvorca, okupili visoki predstavnici kršćanskih Crkava i crkvenih zajednica te poglavari velikih svjetskih religija s jednom jedinom nakanom – molitvom za mir u svijetu. U tom smislu biskup Košić naznačio je kako dijalog ne predstavlja odustajanje od istine već prihvaćanje drugoga s poštovanjem da bismo i sami bili prihvaćeni od drugoga te odgovorno surađivanje s drugima. O tomu za kršćane ne bi smjelo biti dileme, jer “trebamo sa svima surađivati nošeni bratskom ljubavi prema drugome, drukčijemu i prema svakomu čovjeku, što svakako mora ulaziti i u katolički identitet”, istaknuo je biskup Košić.

O temeljnim elementima molitvenoga susreta u Asizu govorio je dr. fra Nikola Vukoja, posebno naznačivši kako se taj susret ubraja u jednu od proročkih gesta pape Ivana Pavla II. Tim je susretom očitovano kako treba promijeniti pristup prema različitima, što je također zacrtano i u dokumentima Drugoga vatikanskoga sabora. Duh Asiza imao je elemente zajedničke svim religijama a to su: molitva, slušanje, šutnja, post i hodočašće, a osim toga i zajedničko poštovanje posluha savjesti, rekao je dr. Vukoja. Govoreći o teološkim i pastoralnim aspektima susreta, predavač je istaknuo kako je Duh Asiza događaj koji nastoji postati životom i oduševiti druge. Za Papu je, pak, ovaj susret bio značajan jer je svim religijama zajedničko duboko svjedočenje čovjekove transcendencije, a susret je bio poticaj i za stvaranje ozračja za obnovljeno ekumensko zalaganje i produbljivanje istinitosti u međureligijskoj suradnji. U tom smislu, Papina poruka i njegova molitva za oprost, jer katolici nisu uvijek bili vjerni svojemu pozivu, te susret u Asizu koji je bio i čin pokore, predstavljaju blagoslov i ohrabrenje svima nama, zaključio je dr. Vukoja.

Predsjednik Mešihata Islamske zajednice u RH muftija Ševko Omerbašić govorio je o načinu na koji je međureligijski dijalog sadržan u Kur anu, istaknuvši pritom kako islam priznaje židovstvo i kršćanstvo iz samih odredaba Kur ana, koji im propisuje dijalog s njima “različitima”, a zabranjuje uporabu polemike i neargumentirani dijalog, jer bi u protivnom doveo u pitanje svoj legitimitet. Upozorio je pritom na probleme kao što su sekularizacija, nove religije i nemoral te brojna pitanja “oko kojih moramo interesno surađivati i voditi dijalog”. U tom smislu islamska je zajednica spremna na svaku vrstu suradnje, kako u odnosu sa židovima tako i s kršćanima, od kojih islamska zajednica može puno toga naučiti, rekao je predavač. Osvrnuvši se posebno na odnos s Katoličkom crkvom u RH, istaknuo je kako je postignut velik napredak u poznavanju islama na ovim prostorima, i obratno, čime se smanjuje osjećaj netrpeljivosti i čime se može postići ono što je papa Ivan Pavao II. želio, a to je iskustveni doživljaj suživota.
O tome koliko međureligijskoga duha ima u Hrvatskoj govorio je tajnik Vijeća HBK za ekumenizam i dijalog dr. Jure Zečević, govoreći o tri razine dijaloga u RH. U prvom redu riječ je o hijerarhijskoj razini, odnosno razini susreta visokih predstavnika vjerskih zajednica, na kojoj je do sada održano pet susreta, obično u povodu govora o aktualnim pitanjima u društvu i među samim pripadnicima vjerskih zajednica. Druga razina predstavlja teološki dijalog, odnosno suradnju na razini teoloških fakulteta i škola, a treća razina jest razina svakodnevnoga života tj. dijalog među pripadnicima različitih religija, na kojoj se, kako ističe dr. Zečević, “najviše mrzimo ili poštujemo, ratujemo ili surađujemo”. Istaknuo je pozitivni primjer međureligijske suradnje i kulture suživota u Gunji u Slavoniji. No, sve je to, smatra dr. Zečević, na razini znaka te nam je takvih znakova još potrebno, a u susretu iz Asiza možemo prepoznati veličinu znaka koji može i danas biti inspirativan i dati nam upute za konkretni odnos prema onima koje nazivamo “različitima”.

Budući da se na međureligijskoj molitvi koju i ove godine organiziraju Vijeće hrvatskih franjevačkih zajednica i Povjerenstvo za ekumenizam i dijalog Zagrebačke nadbiskupije, okupljaju predstavnici vjerskih zajednica koje djeluju na ovom prostoru, nazočnima su se obratili i njihovi predstavnici. Uime Židovske općine u Zagrebu govorio je dr. Ognjen Kraus, istaknuvši kako odnos prema drugima treba biti još više intenziviran, a najvažniji od svega jest govor “s oltara” gdje se nikada ne smije govoriti jezikom mržnje i različitosti, te ljude u tom smjeru treba odgajati, a dobro je da se i djeca uče različitosti. Predstavnik Makedonske pravoslavne crkve o. Kirko Velinski izrazio je nadu da će nakon ovoga susreta svatko u svojoj zajednici moći iznesene zaključke provesti u djelo. Uime Evangeličke crkve govorio je Branko Berić, koji je istaknuo kako se samo dijalogom mogu srušiti predrasude među zajednicama. Uime Saveza baptističkih crkava u RH nazočnima se obratio Boris Peterlin, nazivajući susret u Asizu svojevrsnim “probojem” tj. aktualizacijom i konkretiziranjem načela koje sve religije unutar sebe zagovaraju. Susret u Asizu prema njemu je također odraz prepoznavanja da je mir opće dobro, te izraz svijesti odgovornosti da ne možemo očekivati mir u kojem možemo uživati samo mi, a da u njemu sudionici ne budu i pripadnici drugih vjerskih zajednica. Uime Evanđeoske pentekostne crkve govorio je Danijel Berković, istaknuvši kako se za dijalog ponajprije odgaja te da taj međureligijski dijalog nije sinkretistički projekt, već dijalog tj. susret čiji je sinonim biti sretan. Kao predstavnik jedne od zajednica u kojoj međureligijska suradnja osobito dolazi do izražaja, nazočnima se na kraju obratio i brat Richard iz ekumenske zajednice Taize u Francuskoj, rekavši kako je u Taizeu posebno živa treća razina dijaloga među religijama, a to je dijalog suživota tj. svakodnevice i odnosa jednih s drugima.