U ono vrijeme i za sva vremena, jer je riječ Gospodina našega Isusa Krista vječna, stoji zapisano: “Ne dajte se zvati ‘Rabbi’, jer jedan je učitelj vaš, a svi ste vi braća. Ni ocem ne zovite nikoga na zemlji, jer jedan je Otac vaš – onaj na nebesima. I ne dajte da vas vođama zovu, jer jedan je vaš vođa – Krist” (Mt 23, 8-10).
U duhu ovih Isusovih riječi želim da se svatko od vas prepozna kao brat i sestra, bez obzira na kojem se crkvenom ili društvenom položaju nalazio, jer smo u Isusu Kristu braća i sestre, a sinovi i kćeri jednog nebeskog Oca, koji nas međusobno povezuje svojom nebeskom i vječnom ljubavlju u Duhu Svetome. Tom Trojedinom, neizmjernom i vječnom Bogu, od kojeg primamo sve što jesmo i što imamo, izričemo hvalu i dajemo slavu, za ovaj Dan našeg zajedništva, jer se poslužio jednim malim redovnikom i svećenikom i doveo ga u ovu otočnu biskupiju koja do prije koji dan nikada nije ni čula za njegovo ime, a danas je ta drevna krčka biskupija, po promislu Božjem, povezala kontinentalnu i primorsku Hrvatsku te postala Crkva u Hrvata ujedinjena na jednom mjestu, predvođena svojim biskupima i Božjim narodom koji je pohitio ovamo iz svih krajeva naše domovine. I ne samo iz Hrvatske, nego i Bosne i Hercegovine, Slovenije i Srbije, Italije i Njemačke, Slovačke i Grčke. I zato ovo slavlje na poseban način očituje to bogatstvo i ljepotu različitosti jedne, svete, katoličke i apostolske Crkve.
Kad me prošlog ljeta provincijalni ministar pitao bi li pošao u Osijek za gvardijana samostana, protumačio sam si taj premještaj i odlazak u Osijek u svijetlu Svetoga pisma i rekao si ovako: “Vraćam se nakon 32 godine u grad svoje mladosti iz kojeg sam nakon mature otišao u novicijat i svijet. Ovo je sedmi samostan u 25 godina svećeništva. Sve biblijski brojevi. I kao što je Isus Krist u uskrsno jutro rekao ženama na grobu: “Idite i javite mojoj braći da pođu u Galileju, ondje će me vidjeti”, bio sam uvjeren da je Osijek moja Galileja i kraj mojih puteva, cilj do kojeg je trebalo stići. A on je postao moje najkraće boravište, jer očito evanđelje nisam do kraja shvatio ili sam ga previše prema sebi prilagodio i tako zaboravio da Galileja nije bila apostolima kraj puta nego polazište za novi početak, da je nakon Galileje trebalo krenuti u sav svijet i pronijeti Isusovu radosnu vijest spasenja. U tome sam otkrio i ljepotu i domišljatost Božjega odgoja koji nas poučava da prepustimo Njemu putove svoje i on će sve voditi.
Tako i za mene krčka biskupija postaje početak potpuno novog života i novog poslanja. Ona postaje početak avanture ponovnog prepuštanja Gospodinu putova svojih. Postaje osmo mjesto mojeg svećeničkog hoda, a osam je početak i kraj, početak bez kraja. Baš onako kako molimo nedjeljom u Službi čitanja Časoslova naroda Božjeg: “Zdravo, dane, dana slavo/ sretni dane uskrsnuća/ Uskrsli gle tebe kruni/ svojom slavom, dane prvi. Dan osmi, osmo razdoblje/ od drugih blista sjajnije/ jer tvoj ga uskrs posveti/ o pobjedniče Isuse”. Prvi i osmi ujedno. Početak otvoren prema vječnosti, prema punini, prema Uskrsu.
Nek se naš dobri Otac nebeski smiluje svima onima koji su “umiješali svoje prste” u ovo biskupsko imenovanje i misle da sam ja prikladan za taj novi početak.
Hvala Svetom Ocu papi Franji i apostolskom nunciju Alessandru D’Erricu na iskazanom povjerenju, kao i uzoritom gospodinu kardinalu Josipu Bozaniću zareditelju, na riječima ohrabrenja i bratske blizine, te mom časnom predšasniku mons. Valteru Županu, dosadašnjem biskupu krčkom na njegovom vjernom i predanom služenju ovom Božjem narodu.
Hvala svim nadbiskupima i biskupima, iz domovine i inozemstva, na čelu s mons. dr. Želimirom Puljićem, predsjednikom Hrvatske Biskupske Konferencije.
Hvala svim županima, gradonačelnicima i načelnicima, zajedno s gospodinom Josipom Lekom, predsjednikom Hrvatskog sabora, kao i Hrvatskoj Radio Televiziji koja je omogućila izravan prijenos ovog slavlja za sve one koji nisu mogli i tjelesno danas biti s nama.
Hvala mojim roditeljima, Stjepanu i Kati, koji ove godine slave dijamantni jubilej 60. godišnjice braka, za svu ljubav i brigu koju su ugradili u nas, svojih šestero djece, u svoju unučad i praunuče koje se nedavno rodilo. Hvala mnogobrojnoj rodbini i prijateljima koji su danas dionici ovoga slavlja.
Grazie a tutti i miei amici e confratelli che oggi sono qui radunati da diverse parti d’Europa. La nostra amicizia ha origine nel mio soggiorno al Collegio internazionale san Lorenzo da Brindisi dei Frati Cappuccini e dagli studi a Roma. Saluto il vicario generale del nostro Ordine fra Štefan Kožuh, sua eccellenza mons. Jannis Spiteris arcivescovo di Korfu, anch’egli frate cappuccino, il Ministro provinciale di Venezia insieme a tutti i confratelli, gli studenti di teologia, i novizi e i postulanti.
Pozdravljam svu moju redovničku braću Hrvatske kapucinske provincije na čelu s provincijalnim ministrom fra Jurom Šarčevićem i zahvaljujem na svemu što su uložili i ugradili u mene kroz proteklih 35 godina. Ako je biskupska služba između ostalog i određeno priznanje i čast, onda se na mene mogu primjeniti Isusove riječi upućene apostolima: “Ja vas poslah žeti ono oko čega se niste trudili; drugi su se trudili, a vi ste ušli u trud njihov” (Iv 4, 38). Promatram ovo biskupsko imenovanje i kao priznanje mojoj redovničkoj braći od koji su neki sav svoj život posvetili Isusu Kristu i Crkvi u Hrvata, a trpjeli su za Crkvu i od Crkve. Zahvalan njima, ponosan i ponizan pred tolikom ljubavi, ulazim u njihov trud.
Hvala svim svećenicima, redovnicima i redovnicama, koji ste ovdje zajedno sa svojim provincijalima i provincijalkama, kao i vrhovnim poglavaricama. Hvala mojoj rodnoj župi sv. Mihaela iz Drenja, zajedno sa župnikom i domaćim svećenicima i redovnicama. Ne mogu na ovome mjestu zaboraviti i Zrin i njegovu patničku povijest iz kojeg izrastaju moji obiteljski korijeni, te zahvaljujem svima porijeklom iz tog mučeničkog mjesta na dioništvu u današnjoj radosti.
Hvala svim prijateljima i hodočasnicima od istoka do juga Hrvatske koji ste iznad svih očekivanja u ovako velikom broju danas ovdje. U ova dva mjeseca sam na svojoj koži osjetio što redovnik, svećenik i biskup znače hrvatskom čovjeku vjernom Bogu i Katoličkoj Crkvi. Vaše nebrojene čestitke, poruke, telefonski pozivi i pisma, – a na mnoge nisam stigao odgovoriti – pobudili su u meni mnoga razmišljanja.
Da danas nisam to što jesam, nikada ne bih razumio kako je moguće da se drugi toliko raduju tuđem promaknuću. Vaša ljubav prema meni otkrila mi je koliko ima dobra u vašim srcima i u ovome svijetu. Nakon ove spoznaje promatram ovu moju novu službu samo na jedan jedini način: svi ste vi sa mnom postali biskup, jer bez vas ne bi bilo ni mene. I da nije vas, tko bi bio ja?
Na kraju obraćam se vama braćo svećenici, đakoni i bogoslovi Krčke biskupije, vama redovnici i redovnice koji djelujete na otocima naše biskupije, te svima vama vjernicima i ljudima dobre volje. Kad sam prije deset dana došao u ovaj grad i biskupiju nisam dovezao auto, niti sam dopremio ormare i pokućstvo. Došao sam u svome redovničkom habitu, uz nešto osobnih stvari i nešto više knjiga. Ne mogu vam ponuditi ono što nisam i ono što nemam. Odgojen sam u kršćanskom i domoljubnom duhu, a kao punoljetan izabrao sam život redovnika i svećenika svetog Franje Asiškog.
Kao redovnik usmjeravan sam, a kasnije sam po svojim službama koje sam obnašao i sam druge usmjeravao da kao braća redovnici gradimo zajedništvo i bratstvo, svjesni kako plodan apostolat ovisi ponajprije o dogovoru i slozi njegovih članova.
Ova biskupija nije moje vlasništvo. Nisam ja njezin gospodar. Nitko nije postao kršćanin radi mene. Ovo je biskupija Isusa Krista, a ja sam jedan od radnika na njivi Gospodnjoj. Mogu dati samo ono što jesam i što imam. Mogu dati samoga sebe i svoj identitet koji je nerazdruživo povezan s mojim redovničkim i svećeničkim pozivom. Više od dvije trećine svog života proveo sam kao redovnik, trudeći se izgrađivati samostansku zajednicu u kojoj se nalazim i duhovno skrbiti za vjernike po službama koje su mi bile povjeravane. Kao mjesni biskup ove biskupije, uložit ću svoje napore da izgradim što bolje odnose s vama braćo svećenici, redovnici i redovnice. Želim da svatko od vas tko dođe u ovaj grad, uđe u biskupski dom kao u svoju kuću, jer to i je vaša kuća. Želim da me doživite kao svoga brata budući da i ja vas doživljavam kao svoju braću. Žarko bih želio da naši susreti budu otvoreni, spontani, bratski i prijateljski.
Draga braćo i sestre, dragi moji boduli i furešti, primorci i doseljenici: nastojmo izgraditi zajedništvo u različitosti, u kojemu ćemo se truditi da svatko od nas sačuva svoje korijene i svoje običaje, da se njima ponosi i na svoje potomke prenosi, i da se ta različitost ugradi u međusobno uvažavanje i osobnu cjelovitost onih koji žive različitost u ljubavi i slozi.
Dragi prijatelji! Uvjeren sam da ovo biskupsko ređenje neće podignuti zid između mene i vas. Broj mobitela imate, elektronska pošta vam je poznata, a kad naučim adresu stanovanja i broj telefona, javit ću vam. Sad vidite gdje stanujem. Nemojte doći, a da me zaobiđete.
Sva naša prijateljstva su se začela u okrilju kršćanske vjere. Ostanimo povezani molitvom i duhovnom blizinom. Samo nas Duh Isusa Krista može održati zajedno i učvrstiti ono što se započelo graditi. Zajedničkim snagama izgradimo civilizaciju ljubavi koja će se temeljiti na Kristovu evanđelju, i na njegovom pozivu da budemo sveti kao što je svet Otac naš nebeski od kojega se učimo mudrosti i razboritosti, strpljivosti i praštanju, poniznosti i međusobnom prihvaćanju, živeći u vjeri, nadi i ljubavi.
Neka nas u tim nastojanjima i prepuštanjima Gospodinu svojih putova prati slavni i moćni zagovor Blažene Djevice Marije, zvijezde mora, svetog Franje Asiškog, uzora malenih, te svetog Kvirina Sisačkog, zaštitnika naše drevne biskupije! Hvala vam.