Rijeka, (IKA) – Četiri stotine vjernika Riječke nadbiskupije od 24. do 30. lipnja sudjelovalo je na 2. godišnjem nadbiskupijskom hodočašću pod geslom “Stopama Ivana Pavla II.”. Predvodio ih je riječki nadbiskup Ivan Devčić i 16 svećenika. Hodočašće je organizirao nadbiskupijski organizator za hodočašća vlč. Dalibor Božić u suradnji s nadbiskupovim tajnikom Piotrom Mordziewskim i voditeljem putničke agencije “Autotransa” poslovnice Rijeka Draganom Stojčićem. Misna slavlja na putovanju pjesmom je pratio mješoviti zbor svetišta Gospe od Milosti s Trsata.

To je bilo zahvalno hodočašće na kojem se išlo stopama pape Ivana Pavla II. i na kojem se i u razmišljanjima i u molitvama prisjećalo svega onoga što je Sveti Otac učinio za Hrvatsku, od onog trena kada su Sveta Stolica i Sveti Otac prvi priznali Hrvatskoj samostalnost i nezavisnost kao i za tri pastirska pohoda u našu domovinu.

Hodočašće je krenulo s Delte, mjesta gdje je papa Ivan Pavao II. prije tri godine za vrijeme svoga trećeg pastirskog pohoda Hrvatskoj i svojeg stotog putovanja služio misu na blagdan Duhova. Prvo zajedničko misno slavlje bilo je u hrvatskom nacionalnom svetištu Mariji Bistrici. U Brnu u Češkoj se noćilo a drugi dan, u nedjelju, misa je služena u bazilici Uznesenja BDM u Velehradu gdje su se hodočasnici sjetili evangelizacije slavenskih naroda po slavenskim apostolima sv. Ćirilu i Metodu.

Putovanje je nastavljeno prema Krakovu, Wadovicama i Auschwitzu. Treći dan putovanja posjetili su nacističku “tvornicu smrti”, koncentracijski logor Auschwitz, što je na hodočasnike osavilo jake dojmove. Toga dana posjetili su rodnu kuću Ivana Pavla II. i župnu crkvu u kojoj je Sveti Otac kršten. Tu su hodočasnici obnovili svoja krsna obećanja a nadbiskup Devčić blagoslovio ih je vodom iz krsnog zdenca.

Poslijepodne u 17 sati u blizini Krakova u Svetištu Božjeg milosrđa nakon pokorničkog bogoslužja i sakramenta pomirenja slavljena je. misa koju je predvodio krakovski nadbiskup kardinal Stanislaw Dziwisz. Pozdravljajući hodočasnike, potvrdio je da je Sveti Otac volio sve narode ali da mu je hrvatski narod osobito bio drag. Na kraju misnog slavlja zatražio je da trsatski zbor zapjeva pjesmu “Zdravo djevo” koju je Sveti Otac rado slušao i pjevao.

U utorak ujutro u pavlinskoj crkvi Sv. Mihovila u Krakovu služena je misa, nakon toga hodočasnici su razgledali stari dio Krakova i uputili se prema Čenstohovi gdje su boravili tijekom petoga i šestog dana hodočašća. Gospu Čenstohovsku Sveti Otac je osobito častio, njoj se molio i ona ga je pratila od djetinjstva do kraja života. U svetištu uz sliku Gospe Čenstohovske nakon njegove smrti odložen je bijeli papinski pojas s ostacima njegove krvi nakon ranjavanja u atentatu. U svetištu su hrvatski hodočasnici prinosili osobne i zajedničke molitve za Crkvu u Hrvatskoj, za Domovinu, za obitelji, mlade, za duhovna zvanja te zajednički, predvođeni nadbiskupom Devčićem izmolili posvetnu molitvu naroda i Riječke nadbiskupije Blaženoj djevici Mariji.

Posljednje misno slavlje na hodočašću bilo je u Mađarskoj u bazilici Uznesenja BDM u Ostrogonu gdje se ispod jednoga pokrajnjeg oltara nalaze ostaci sv. Marka Križevčanina. U propovijedi je nadbiskup Devčić ptaknuo hodočasnike na razmišljanje riječima: “ Entuzijazam i mi sada imamo, puni smo dojmova, osjećaja. Entuzijazam još ne znači neku čvrstu vjeru. Može nas to dovesti do vjere, ali i potaknuti da krenemo krivim putem, da tražimo vjeru koja neće biti u skladu sa životnom situacijom, nego u skladu s velikim skupovima, čudesima. Svaki entuzijazam treba nas uputiti do zrelosti vjere, svjedočenja Isusa u svakodnevnom životu, da mu ostanemo vjerni i kad velikih doživljaja nema kad nam se čini da Bog šuti.”

Hodočašće je završilo razgledavanjem Budimpešte uz pratnju turističkih vodiča i zajedničkim ručkom u tradicionalnoj mađarskoj čardi.