Selnica, (IKA) – Gornjomeđimurska župa Selnica oprostila se od domaćeg sina, o. Antuna Goričanca, svećenika trapista, koji je nakon duge i teške bolesti preminuo u varaždinskoj bolnici 28. lipnja u 65. godini života, 39. godini redovništva te 36. godini svećeništva. Oproštajno misno slavlje u selničkoj župnoj crkvi sv. Marka u subotu 1. srpnja predvodio je preč. Mirko Horvatić, ravnatelj Svećeničkog doma u Varaždinu, gdje je o. Goričanec živio protekle dvije godine. Propovijedao je mons. Leonard Logožar, gornjomeđimurski dekan, a suslavilo je 15-tak svećenika. Opraštajući se od patra Tončeka, preč. Horvatić kazao je kako je s ljubavlju i radošću bio predan svećeničkom i redovničkom zvanju te služio Bogu i Crkvi okupljajući Božji puk oko Kristova oltara. U propovijedi je mons. Logožar podsjetio na pokojnikovo mladomisničko geslo “Gospodine, potrebna mi je Tvoja milost da dobro djelo započnem, nastavim i završim”, koje svjedoči o njegovom potpunom predanju i povjerenju u Boga kako bi izvršio svoje služenje i poslanje. Istaknuo je kako je tijekom života bio ne samo vjernik, redovnik i svećenik, nego i patnik kroz određeni niz godina, te mu je u ime svih svećenika, kojima je pomagao tijekom života, uputio najiskreniju zahvalu. Na kraju mise domaći župnik Josip Horvat u ime pokojnikove rodne župe kazao je kako je čitavu župnu zajednicu iznenadila žalosna vijest o smrti domaćeg sina svećenika. Podsjetio je kako su njegovi roditelji Josip i Marija, rođ. Topolko, darovali Crkvi i domovini osmero djece, od kojih su najstarijeg darovali i Bogu kao redovnika i svećenika. Rođen je u Selnici u gornjem Međimurju 1. siječnja 1942. godine, gdje je proveo djetinjstvo i osnovno školovanje, nakon čega se odazvavši se na Božji poziv uputio u samostan trapista cistercitske opatije u Banja Luku. Nakon gimnazije i studija teologije položio je vječne zavjete 21. travnja 1968. godine u samostanu Marija Zvijezda u Banja Luci, te je za svećenika zaređen u Zadru 29. lipnja 1970. godine. Gotovo čitav svoj redovnički i svećenički život proveo je u banjalučkom samostanu vršeći odgovorne dužnosti kao župnik, prior i glavni organizator gradnje novog samostana. Vjernici i nevjernici odnosili su se prema njemu s izrazitim poštovanjem, a sam je širio pozitivan optimističan i susretljiv duh svima oko sebe. U ratnim godinama došao je u Međimurje gdje je proveo dvije i pol godine pastoralno pomažući međimurskim župnicima. Zatim je nekoliko godina bio župnik u Plaškom u Riječkoj nadbiskupiji, a unatrag dvije godine živio je u Varaždinu noseći se s teškim križem bolesti. Pokojnom patru Tončeku zahvalio je za sve dobro što je učinio te za dobar primjer svećeničkog i redovničkog života i služenja. Uputio je izraze kršćanske sućuti njegovoj obitelji i rodbini te zahvalio medicinskom osoblju i osoblju Svećeničkog doma u Varaždinu. Na kraju je preč. Horvatić pročitao pismo suosjećanja pokojnikova sumisnika, vrhbosanskog nadbiskupa kardinala Vinka Puljića, koje je donio župnik o. Tomislav Topić, OCR, iz trapističkog samostana.
Nakon oproštajne mise zemni ostaci o. Goričanca prevezeni su u Banja Luku, gdje su istoga dana pokopani na groblju samostana trapista Marija Zvijezda.