Zadar, (IKA) – Povodom 15. obljetnice osnivanja 112. brigade Hrvatske vojske, zadarski nadbiskup Ivan Prenđa predvodio je u srijedu 28. lipnja u katedrali Sv. Stošije u Zadru misu za poginule branitelje iz te brigade i sve poginule hrvatske branitelje. U misi su sudjelovali general bojnik Mirko Šundov, izaslanik Predsjednika RH i vrhovnog zapovjednika oružanih snaga Stjepana Mesića, vojni zapovjednici, članovi brigade i rodbina poginulih hrvatskih branitelja, te zadarski župan Ivo Grbić i dožupani.

Povodom 15. obljetnice osnivanja 112. brigade, predsjednik Mesić odlikovao ju je visokim odličjem Reda Nikole Šubića Zrinskog koje je u utorak 27. lipnja na prigodnoj svečanosti u prostoru zadarskog Arsenala uručeno zapovjednicima 112. brigade, kao priznanje za veliki doprinos tijekom Domovinskog rata. General bojnik Šundov istaknuo je zasluge 112. brigade osobito u prvoj fazi agresije na Hrvatsku 1991. g., kad je 112. brigada s ostalim postrojbama HV-a uspjela spriječiti da se Hrvatska kopneno presječe na zadarskom prostoru i uspjela je obraniti Zadar. “To je zaista velik i značajan doprinos svih njenih pripadnika, osobito onih koji su dali svoje živote i invalida koji su dali svoje dijelove tijela”, rekao je Šundov. Ta brigada nije više u ustroju oružanih snaga, demobilizirana je, a kroz njene je redove prošlo oko 15 000 branitelja sa zadarskog područja. Ratovala je i u Dubrovačkom zaleđu, Slavoniji, operacijama Oluje i na ostalim ratištima. U obrani Domovine iz 112. brigade je 74 poginulih i dvoje nestalih branitelja. Brigadir Mladen Fuzul, ratni zapovjednik 112. brigade, sadašnji zapovjednik 4. gardijske brigade, kaže da se današnji osjećaji teško mogu opisati u kratkom vremenu, jer evociraju mnoge uspomene koje su jako teške, bile su kroz jako teško vrijeme obrane domovine. “112. brigada i njeni pripadnici su postrojba koja je apsolutno u vrhu po zaslugama u obrani Zadra i oslobađanju Lijepe naše”, rekao je Fuzul.

U propovijedi je nadbiskup Prenđa rekao da smo s braniteljima nerazorivo povezani i dio su naše stvarnosti. S krunicom oko vrata, ne srameći se da nose korijene svog nacionalnog i kršćanskog, katoličkog, identiteta, položili su svoj život za velike ideale koji će to ostati, bez obzira na bilo kakva mišljenja, istaknuo je mons. Prenđa. “Danas, kad im priznamo da su bili na razini svoga zadatka po cijenu žrtvovanja vlastitog života, pozvani smo biti solidarni s njima u molitvi. Molimo za njih. To nije tek tako prigoda, to je naša moralna obveza. Jer s njima smo dijelili život i dijelimo nadu u nagradu za ono plemenito i vjerno što su izvršili i nosili”, rekao je nadbiskup, poručivši da oni koji su otišli ne smiju biti samo spomen, nego dio svih naših nastojanja. Obrana domovine obveza je koju Bog traži, istaknuo je, upozorivši da se zato čovjeka koji nije ispunio obvezu prema domovini, obvezu u savjesti prema Bogu koji traži da branimo dom, domovinu i obitelj naziva izdajicom.

“Kršćanin promatra svoj život i rad kroz prizmu Božje riječi. Treba staviti naglasak na ono u Božjoj riječi što nas je toliko ponijelo, od čega smo živjeli, s čime smo stvarali ono što danas zovemo nova stvarnost naše domovine. Bog je bio duboko prisutan na našem putu. Priznavajući svoga Stvoritelja mi dobivamo novo svjetlo za svoj život i djelovanje. Zato je uvijek pogled u prošlost pogled i u unaprijed. To povezuje, to je sinteza, bez toga nikad ne možemo pravo procijeniti zbivanja koja su se dogodila i koja sad živimo”, kazao je mons. Prenđa. Ukazao je na Božju riječ iz Knjige Makabejaca koja iznosi dva pravila vojničkog života: solidarnost u dobru i zlu i zakon pšeničnog zrna, koji je zakon svakog ljudskog ulaganja: rada, žrtve i polaganja života. “Možemo mirne savjesti i s punom sigurnošću reći da su plodovi koji su nikli iz položenih života naših palih vojnika vidljivi, mnogostruki i blagoslovljeni. Nakon svega toga moramo reći da smo na putu razvoja kao društvo i domovina i da ih je potrebno izgrađivati i čuvati ulogom svih. To znači da smo svatko na svom području pozvani izgrađivati i osnažiti nacionalni i novi duhovni identitet, duhovni i materijalni napredak. To traži iznova svakodnevna, redovita i izvanredna zalaganja, kad je u opasnosti vrednota obitelji, doma i domovine”, rekao je nadbiskup Prenđa.

Nadbiskup je govorio i o potrebi zajedništva svih struktura, čuvanja i razvijanja i svjesnosti našeg identiteta, s potrebom da poštujemo one koji su za to dali svoje živote. Pozvani smo postignuto čuvati i unaprjeđivati, usprkos tolikim drugačijim pokušajima kojima smo danas svjedoci; državu koja je oživjela nakon 900 godina stvarati prihvatljivom, zahtjevnom i pravno uređenom domovinom. “Nitko se ne može izuzeti od te obveze i dužnosti”, poručio je nadbiskup. Duhovni pastiri trebaju biti potpora vojnicima, političarima, gospodarstvenicima, kulturnim radnicima na našem zajedničkom putu napretka u pravednosti i istinitosti, rekao je mons. Prenđa, istaknuvši da taj put treba biti temeljen našim osloncem na Boga, jer on je nositelj i cilj ljudske povijesti.