Vatikan, (IKA) – Prevruće je, pa ću skratiti svoje današnje razmišljanje, tim je riječima papa Benedikt XVI. pozdravio tridesetak tisuća hodočasnika, koji su se unatoč velikoj vrućini okupili na Trgu Svetog Petra. Mnogi su se štitili od sunca kišobranima. Papa je pročitao samo dva važnija odlomka, a i pozdravi hodočasničkim skupinama bili su kraći, ali nije propustio pozdraviti manju skupinu Kineza iz Makaoa.

Slijedeći svoj niz kateheza o apostolima i Crkvi, Sveti je Otac danas vjernicima predstavio lik sv. Jakova apostola, starijeg. Biblijski popisi Dvanaestorice spominju naime dvije osobe s istim imenom: Jakov sin Zebedejev i Jakov sin Alfejev, koji se potom razlikuju po nadimcima Jakov Stariji i Jakov Mlađi, rekao je Papa i objasnio kako su ove razlike naznaka žive crkvene predaje, koja, na ovaj ili onaj način, naglašava Jakovljevu važnost.
Jakov je u prvoj jeruzalemskoj Crkvi uživao veliki autoritet, te je za nju, skupa s Petrom, imao i pastoralnu odgovornost. Dva su događaja osobito znakovita u njegovom životu i stoga što se nalaze u međusobnom kontrastu. Isusovo preobraženje na brdu Tabor i njegova smrtna borba u Maslinskom vrtu. U oba slučaja Jakov je odabran, zajedno s Petrom i Ivanom, za svjedoka događaja: to je jamačno znak posebne Isusove naklonosti. Riječ je o vrlo različitim situacijama: kod jedne, Jakov s ostalom dvojicom apostola može iskusiti slavu i zanos, a kod druge se nalazi pred patnjom i poniženjem. Naravno, ovo drugo iskustvo je za njega predstavljalo priliku da ispravi vjerojatno krivo tumačenje prvoga: morao je naslutiti da Mesija, što ga je židovski narod očekivao kao pobjednika, u stvarnosti nije bio samo okružen čašću i slavom, nego i trpljenjima i slabošću. Jakov je mogao tako postupno sazrijevati u vjeri, otkrivajući malo pomalo istinski mesijanski identitet Učiteljev, objasnio je Papa i dodao kako je početkom četrdesetih godina prvog stoljeća kralj Herod Agripa počeo zlostavljati neke od Crkve te mačem pogubi i Jakova. Kasnija predaja govori kako je Jakov boravio u Španjolskoj ne bi li evangelizirao taj važan kraj Rimskoga Carstva. Njegovo je tijelo navodno prenijeto u Španjolsku, u grad Santiago de Compostellu, koji je postalo predmetom velike pobožnosti, te je još uvijek cilj brojnih hodočašća, ne samo iz Europe, nego i iz čitavoga svijeta. Tako se tumači i ikonografski prikaz svetoga Jakova s hodočasničkim štapom i svitkom Evanđelja u ruci, to jest s oznakama putujućeg apostola, posvećenog navještaju radosne vijesti. Od svetog se Jakova, zaključio je Papa, mnogo toga da naučiti: spremnost za prihvaćanje Gospodinova poziva pa i kad se od nas traži da napustimo lađu svojih ljudskih sigurnosti; polet u nasljedovanju Isusa putevima što nam ih on pokazuje, ne obazirući se na naše iluzorne preuzetnosti; spremnost da ga svjedočimo hrabro, a ako je potrebno, i do najviše žrtve života. Tako je Jakov Stariji, slika nenasilja, stavljen pred nas kao rječiti primjer velikodušnog prianjanja uz Krista. On, koji je sa svojim bratom htio sjesti uz Učitelja u njegovu Kraljevstvu, bio je prvi od apostola koji je podijelio njegovo mučeništvo.