Starigrad-Paklenica: 26. dan redovnica Zadarske nadbiskupije
Starigrad
Podvelebitski kraj bio je obogaćen pohodom šezdesetak redovnica, a generacijska raznolikost i bogatstvo karizmi privlačila je pozornost puka zajedništvom u redovničkim odijelima. U tom svjedočanstvu ohrabrio ih je nadbiskup Prenđa, upozorivši na ozbiljnu napast i kušnju da se i u Crkvi bježi od uloge znaka
Starigrad-Paklenica, (IKA) – Tradicionalni godišnji, 26. u nizu Dan redovnica Zadarske nadbiskupije proslavljen je 14. lipnja u župi sv. Jurja u Starigradu Paklenici. Zadarski nadbiskup Ivan Prenđa predvodio je svečano misno slavlje u župnoj crkvi u zajedništvu s domaćinom, župnikom Ivanom Borićem. Nakon mise redovnice su posjetile pećinu na ulazu u Nacionalni park Paklenica, a posjetile su i župu Seline. Prigodnom riječju na kraju mise redovnice su pozdravili i načelnik općine Starigrad-Paklenica Krste Ramić i ravnatelj OŠ u Starigradu Pave Vulić.
Podvelebitski kraj bio je obogaćen pohodom šezdesetak redovnica, a generacijska raznolikost i bogatstvo karizmi uz more i u parku Paklenica privlačila je pozornost puka zajedništvom u redovničkim odijelima. Upravo ih je u tom svjedočanstvu ohrabrio nadbiskup Prenđa, rekavši da je ozbiljna napast i kušnja da se i u Crkvi počelo bježati od uloge znaka. Danas su postale normalne tetovaže i rogovi na glavi. Postoji otklon od obilježenosti koja upućuje na pripadnost posvećenom putu, rekao je. Tu se mora priznati redovnicama da nam drže lice Crkve, istaknuo je nadbiskup, potaknuvši ih da ostanu hrabre i da se ne posvjetovnjače. “Zato je za nas jako važno da budemo svjedoci i vanjskim znakom kojeg nosimo. Moram priznati da ste u tom pogledu vjernije od nas drugih klerika u Crkvi. Naše su redovnice znak Kristove prisutnosti u Crkvi i svijetu. Zato je jako važno da podržite nas i mi vas da podržimo. Da budete pravi znak Kristov, da tako izazivate ljude i da ih podsjećate da ima i druga stvarnost”, kazao je nadbiskup Prenđa, istaknuvši da se mladi vole radikalno opredjeljivati.
Nadbiskup je naveo riječi Ivana Pavla II. da posvećeni život stoji u srcu same Crkve i odlučujući je element njenog poslanja, jer izražava usmjerenost Crkve-zaručnice prema jedinstvu sa Zaručnikom. Gospodin i danas očekuje od svojih koji su ga otkrili da tu radost otkrivaju drugima i dovode do Isusa. To zovemo pastoralom zvanja pod kojim se često misli na organizacijsku strukturu, rekao je nadbiskup. No, “onaj tko nosi iskustvo iz života s Isusom najbolji je pastoralac zvanja. Iskustvo s Isusom je govor i poziv i postaje neodoljivo”, poručio je nadbiskup, pritom upozorivši: “Samostani su dobro uređeni. Sve je novo, dosegnut je visok, moderan način života. U sobama se nalaze telefoni, tranzistori, kompjuteri. Kažu: mladi sve to imaju kod kuće. To je njihov standard. Čak je i molitva prisutna u brizi za nova zvanja. Međutim, događa se suprotno. Ne dolazi nitko. Ne žele djevojke u takvo ozračje. Traže jednostavnost i skromnost, slobodu duha. Ne žele da u samostanu bude kao i posvuda: galama, zauzetost stvarima ovog svijeta, premalo ozračja uronjenosti u Božje interese, možda i nagnuće za poznatošću, taštom slavom. Ne žele mladi da im se kuća pretvara u trg s gradskim temama”, rekao je nadbiskup Prenđa, dodavši da mladi imaju razvijenu osjetljivost za vjernost Isusu od strane posvećenih osoba.
Nadbiskup je govorio i o važnosti svjedočenja zajedništva, rekavši da su ljudi ohrabreni kad postoji zajedničko svjedočenje na misama, procesijama, skupovima, hodočašćima. Tako kršćanstvo ima i svoju društvenu dimenziju. “Gospodin ne povlači nikad svoju riječ i vjernost. To nam je dovoljno za sigurnost i radost na putu posvećenog života”, zaključio je nadbiskup Prenđa u propovijedi, ohrabrivši redovnice da nisu same na putu. Gospodin ih je htio kao svoj znak, prijatelje i sredstvo svog dolaska k ljudima.