Zadar, (IKA) – Na treću obljetnicu pastirskog pohoda pape Ivana Pavla II. Zadarskoj nadbiskupiji, u petak 9. lipnja, u zahvalnosti Bogu za dar tog velikog pastira Crkvi, zadarski nadbiskup Ivan Prenđa predvodio je misno slavlje u katedrali Sv. Stošije. “Što više vremena prolazi od jedinstvenog susreta sa Svetim Ocem na Forumu, to sve dublje i snažnije doživljavamo značenje njegovih apostolskih napora za jačanje Crkve Kristove. Mi ne možemo zaboraviti njegov poseban odnos prema Crkvi u hrvatskom narodu i prema samom hrvatskom narodu”, rekao je nadbiskup Prenđa u propovijedi, upitavši koliko će puta pokoljenja našeg naroda ponoviti riječi “Hvala ti, ljubljeni puče hrvatski. Zemljo Hrvatska, Bog te blagoslovio”, koje je Ivan Pavao II. izrekao upravo u Zadru, a uputio cijeloj Hrvatskoj, na kraju svoga stotog apostolskog putovanja.
U zahvalnosti Bogu za taj neponovljiv i neizmjerljiv duhovni događaj, nadbiskup je potaknuo vjernike da se zaustave pred značenjem velikog lika Ivana Pavla II. za suvremenu Crkvu. “On je svojoj Crkvi pomogao da shvati stvarnost otajstva svoga života. On će, oslanjajući se na Božju riječ, neumorno iznositi utemeljenost svijesti Crkve da ju je Isus poistovjetio sa samim sobom”, rekao je nadbiskup Prenđa, podsjetivši na Papine riječi, da ima onih koji pogrešno misle da Krist može biti odvojen od Crkve i da se cijeli život može posvetiti Kristu bez ikakve povezanosti s Crkvom. “Za Ivana Pavla II. izreka nekih kršćana Krist-da Crkva-ne nije prihvatljiva zbog same stvarnosti koja se ne može dijeliti a da se ne izgubi istina o njoj. Crkva po Kristovoj volji čuva i prenosi njegovu Riječ i dijeli njegova otajstva. Krist je muž i spasitelj Crkve, njen Utemeljitelj i Glava. Krist i Crkva su jedna mistična osoba”, podsjetio je na Papine riječi nadbiskup Prenđa. Ivan Pavao II. naučio nas je kako se ljubi Crkva koja prenosi poruku objave čija je čuvarica, mjesto žive nazočnosti Boga među ljudima i mjesto očitovanja otkupljenja. “Ivan Pavao II. je ljubio Crkvu do bola, čemu smo svi bili svjedoci u danima i na vrhuncu njegove patnje. Ostat će za sve neizbrisiv prizor njegove ljubavi kojom je zagrlio Križ u vlastitoj sobi, jer više nije mogao govoriti ni hodati. Cijeli život je darivao živoj Kristovoj zajednici svoje goleme energije, a na kraju svoju veliku patnju. Proročanski je govorio kad je izrekao u ranim godinama svog pontifikata: Ljubav je drugo ime križa”, rekao je zadarski nadbiskup. Istaknuo je kako je Ivan Pavao II. naučio Crkvu kako treba gledati na autoritet rimskog biskupa kao Petrova nasljednika, citirajući ga da pastoralno djelovanje svih, a osobito kolegijalno djelovanje cijelog episkopata postiže svoje jedinstvo kroz zadaću Petra, rimskog biskupa koji je temelj jedinstva i zajedništva. Autoritet koji mu je povjeren treba provoditi u duhu skromnog služenja i s ciljem da osigura jedinstvo, te ne smije svojim vlastitim ciljevima podvrgavati ono što je primio od Krista i Crkve. Ivan Pavao II. nas je oduševljavao da prihvatimo život u Crkvi i za Crkvu bez pridržaja, jer je sam to činio. Njegovo geslo “Sav tvoj”, Marijo sadržavao je cijelo njegovo biće i predanje, poručio je nadbiskup, dodavši da je zato mogao snažno pozivati sve u Crkvi da ga slijede: biskupe da služe bez lažne poniznosti, svećenike da prihvate značenje i svjedočku snagu celibata, laike da budu aktivni, živi i odgovorni dio Crkve, kako bi svijet upoznao Krista i bio preporođen po njihovu zalaganju. Žene je poticao da porade na promicanju onog što im je svojstveno, da ne prihvaćaju ono što se suprotstavlja njihovu dostojanstvu žene, majke, odgojiteljice, posvećene osobe. Članove posvećenog života hrabrio je da budu autentični znak Kraljevstva Božjeg, živeći zavjete siromaštva, čistoće i poslušnosti, a mlade da budu glasnici zore nove nade za umornu civilizaciju u duhovnom ili obiteljskom pozivu. “Tako će Ivan Pavao II., veliki pastir Crkve, biti ne samo u našem sjećanju, nego na našem putu kršćanskog života, uklopljenog u trajne napore da se ostvaruje civilizacija ljubavi. Crkva zadarska drži njegov program svojim programom za 21. st.”, zaključio je nadbiskup Prenđa.