Čakovec, (IKA) – U povodu 25. obljetnice smrti fra Pavla Grafa, svećenika franjevca koji je u Čakovcu službovao od 1950. do smrti 1981. godine, u srijedu 7. lipnja u Katoličkom domu u Čakovcu održana je prigodna komemorativna tribina, a u župnoj crkvi Sv. Nikole biskupa misa zadušnica koju je u zajedništvu s 30 svećenika predvodio fra Željko Železnjak, provincijal Ćirilo-metodske franjevačke provincije.
Brojne okupljene na tribini u Katoličkom domu pozdravio je domaći župnik i gvardijan fra Stanko Belobrajdić, koji je istaknuo kako je na današnji dan 7. lipnja fra Pavao Graf nakon teške bolesti preminuo u 61. godini života, 40. godini redovništva i 36. godini svećeništva. U tijeku njegovog službovanja u Čakovcu iz župne zajednice poniklo je 18 svećeničkih i redovničkih zvanja, od kojih su se mnogi okupili na obilježavanju 25. obljetnice njegove smrti.
U prvom dijelu tribine njegov život predstavio je fra Matija Koren, koji je kazao kako je fra Pavao Graf na poseban način obilježio povijest grada Čakovca i Međimurja i svih ovdašnjih vjernika. Živio je i umro kao predan i radostan franjevac i svećenik jer je u redovničkom duhovnom zvanju našao svoju punu afirmaciju. Njega osobno najbolje ocrtava upravo njegovo oproštajno pismo koje je napisao mjesec dana prije smrti, a pročitano je na velikom sprovodu na čakovečkom groblju. Na tribini je ponovno pročitano njegovo pismo puno ljubavi, razumijevanja i predanja ovdašnjem vjerničkom puku i kraju. Premda njegov redovnički život na prvi pogled izgleda jednostavan, životni put Pavla Grafa je bio uistinu osebujan i jedinstven. Rođen je kao Zdenko 11. travnja 1921. godine u Zagrebu u građanskoj obitelji židovske vjeroispovijesti. U svojim mladenačkim traženjima težio je uspjehu u svjetovnoj i materijalnoj stvarnosti, no duboko u sebi osjećao je želju za preobraćenjem. Katolikom je postao krštenjem 1940. godine. Ubrzo je osjetio Božji poziv za duhovno zvanje, a osobno je želio postati upravo franjevcem. Iste je godine stupio u Treći red sv. Franje, te je 14. kolovoza 1941. godine u Varaždinu stupio u franjevački red primivši ime Pavao, najvećeg kršćanskog obraćenika. Nekoliko mjeseci ranije u posljednji trenutak izbjegao je deportaciju Židova iz Zagreba, te je svoj život smatrao Božjim darom. Teologiju je studirao u Sarajevu i Zagrebu, a za svećenika ga je zaredio zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac 30. lipnja 1946. godine.

Službovao je u samostanima u Virovitici, na Trsatu i u Bjelovaru, a najviše, puna tri desetljeća, u franjevačkom samostanu i župi u Čakovcu kao župnik, kapelan, kateheta i gvardijan, te je bio osobito poštovan zbog svojeg izrazitog kršćanskog, ekumenskog i humanog duha. U franjevačkom životu i svećeničkoj službi resila ga je jedinstvena postojanost, zauzeta radinost i smjerna radost. Bio je umjeren i odmjeren, darežljiv prijateljstvom, pažljiv, pristupačan i sućutan prema svakome. Zbog teške bolesti umro je 7. lipnja 1981. godine u čakovečkoj bolnici te je pokopan na čakovečkom groblju. Sprovodne obrede predvodio je zagrebački nadbiskup Franjo Kuharić, a oproštajno slovo izrekao je fra Bonaventura Duda.
Zatim je fra Sabin Tomo Rumenjak, koji je s fra Pavlom desetak godina živio u Čakovcu, posvjedočio o pojedinostima iz njegova životnog puta, osobito na kraju života kada je hodočastio Majci Božjoj Lurdskoj zahvaliti za svoj darovani život. Na kraju tribine fra Vatroslav Frkin, provincijski knjižničar, obrazložio je dokumente, pisma i drugu građu iz arhiva i ostavštine fra Pavla Grafa koji su predstavljeni na izložbi u franjevačkom samostanu.
Nakon tribine u prepunoj župnoj crkvi Sv. Nikole spomen misu predvodio je provincijal Železnjak, koji je kazao kako je brojne vjernike okupilo sjećanje na čovjeka koji je odgojio brojne naraštaje i poveo ih na put spasenja. Bio je svima nama uzor, poticaj i primjer, a njegov život to nam je i danas za bolji savršeniji svijet koji smo pozvani izgrađivati, rekao je Železnjak. U propovijedi je pozvao okupljene da im život fra Pavla bude radosna uspomena, ali i poticaj na bolji kršćanski život te primjer za nasljedovanje. Istoga dana prijepodne brojni svećenici i franjevci te vjernici okupili su se na molitvi oko njegova groba na čakovečkom groblju.