Istina je prava novost.

Pokop don Mirka Matulića

Biskup Štambuk uime dijeceze zahvalio don Mirku za pet desetljeća služenja u dijeljenju Božjih tajni, propovijedanju i katehiziranju

Dol, (IKA) – Pokop don Mirka Matulića održan je 18. svibnja u Dolu na otoku Braču. Hvarsko-bračko-viški biskup Slobodan Štambuk predvodio je misu zadušnicu te istaknuo značenje svećeničkog poziva, i kroz život pokojnog don Mirka pokušao izreći kako se svećeništvo svjedoči kroz sveukupan i predan pastoralni rad. Izrazio je pokojniku zahvalnost uime čitave dijeceze za pet desetljeća aktivnog služenja koje se očitovalo u dijeljenju Božjih tajni, propovijedanju i katehiziranju.
Brački dekan don Andro Ursić pri kraju mise oprostio se od don Mirka i zahvalio mu za njegov neumoran rad na njivi Gospodnjoj, za njegovu ljubav i istinski smisao za zajedništvo i kolegijalnost. Dekan se zahvalio pokojniku za njegovu skromnost i ljudsko i kršćansko poštovanje u pristupu kolegama, redovnicama i svima s kojima je dolazio u dodir. Završni obred je održao župnik domaćin don Ivica Matulić i iznio osobna iskustva i susrete s don Mirkom. Crkveni pjevači iz Dola uz pratnju orgulja pjevali su misu i stare napjeve koje je pokojnik za života rado pjevao i želio čuti. Lijes su do groblja uz mnoštvo vjernika, pratili bratimi bratovštine Sv. Roka iz Supetra.
Don Mirko rođen je u Dolu 30. rujna 1916. Teologiju je završio u Zagrebu. Za svećenika ga je zaredio nadbiskup Alojzije Stepinac 1944. godine. Kao mladomisnik bio je kapelan u Čučerju kraj Zagreba, a nakon nekoliko mjeseci dolazi u svoju biskupiju za kapelana svom stricu don Jakovu Matuliću u Dol. Od 1947. preuzima rodnu župu gdje u dva navrata obavlja župničku službu 30 godina. Kao eskurent pastorizirao je Splitsku i Škrip gdje je od pojedinih komunista i partijskih skupina doživljavao neugodnosti, prijetnje i napade. Za supetarskog župnika imenovan je 23. travnja 1966. godine. Vjernici ga pamte po predanosti i zauzetosti za povjerene duše. Posljednje godine župnikovanja u Supetru proživio je kao javni osuđenik zbog navodnog ometanja “štafete”. Naime, redovito zvonjenje 1. svibnja, uoči blagdana sv. Viktora, protumačeno je kao “provokacija i izrugivanje” takozvanoj Titovoj štafeti, koja je u to vrijeme donijeta na supetarsku rivu. Zbog toga je don Mirko osuđen na mjesec dana zatvora. Nakon podnijete žalbe na tu presudu bivši supetarski župnik nije dobio pravomoćno rješenje.
Budući, da su ovakvi i slični događaji negativno utjecali na don Mirkovo zdravlje, godine 1981. premješten je u Splitsku, a zatim u rodni Dol. Nakon toga odlazi u mirovinu.
Godine 1994. obilježava svoj zlatni jubilej, 50. obljetnicu misništva, a umjesto svečanog ručka uz svoj jubilej, kupio je kalež za samostansku kapelu sestara Družbe služavki Maloga Isusa u Sutivanu, kao zahvalu za brigu i skrb koje mu sestre pružaju. Kruna don Mirkova jubileja bilo je hodočašće u Svetu zemlju.
Umro je 16. svibnja, u 90. godini života, u samostanu Služavki Maloga Isusa u Sutivanu na otoku Braču.