Zagreb, (IKA) – Na književnoj večeri HKD-a sv. Jeronima u Zagrebu 18. svibnja dr. Vladimir Lončarević održao je predavanje na temu: “Književnost i Hrvatski katolički pokret”. Ravnatelj Jeronimskoga društva prof. Radovan Grgec u uvodnoj riječi upozorio je da je područje katoličke književnosti, za koju neki misle da ju je bolje nazvati književnošću kršćanskog nadahnuća, kod nas još prilično slabo istraženo. Premda su gotovo svi hrvatski pisci od Marulića do Šenoe kršćanski usmjereni, u novije vrijeme sekularizma i dekristijanizacije nismo na tom području, barem ne u prozi, dali velikih imena poput Chestertona, Papinija, Bernanosa ili Mauriaca, ali se pod krovom Jeronimske palače i dvorane od osnutka HKD-a sv. Jeronima 1868. događala važna kulturno-književna i publicistička djelatnost s ciljem narodnog prosvjećivanja, dok se nije, 60-ih godina proteklog stoljeća, premjestila u boljestojeća i osiguranija samostanska i kaptolska kulturna žarišta. Nedavno održani Dani kršćanske kulture, Dani pasionske baštine, Marulićevi dani i slične manifestacije izvukle su iz zaborava neka prešućivana imena iz tog razdoblja, a tom su izvlačenju iz zaborava pridonijeli također knjige i članci mons. Drage Šimundže, Jelčićeva “Povijest hrvatske književnosti” (koju je nedavno na talijanski preveo Ruggero Cattaneo), a pogotovo knjige i članci dr. Vladimira Lončarevića, u kojima je, između ostaloga, skrenuo pozornost na literarnu vrijednost djela istaknutih predstavnika Hrvatskoga katoličkog pokreta kao što su bili književni kritičari Ljubomir Maraković i Petar Grgec, pjesnik Sudeta ili prozaik Remeta.
Lončarević se pozabavio upravo literarnim djelovanjem u sklopu Hrvatskoga katoličkog pokreta, djelovanjem o kojemu svjedoči i nedavno ponovno objavljena knjiga-anketa Petra Grgeca “Na Goru Gospodnju”, o hrvatskoj katoličkoj književnosti, iz 1935. godine. Ono se zasnivalo na stavu da u književnom djelu valja ostvariti sklad između estetike i etike, odnosno da ta dva područja treba razlikovati radi njihova jedinstva, a ne ih brkati. Takav je stav, koji su zastupali, primjerice, Petar Grgec i Ljubomir Maraković, bio odveć moderan za neke tadanje katoličke kulturne djelatnike, npr. za vlč. Matiju Manjarića, koji je stoga spomenutu dvojicu oštro kritizirao.
U daljnjem izlaganju predavač se vratio I. katoličkom sastanku 1900. u Zagrebu, na kojem su izloženi osnovni planovi i načela u vezi s katoličkim književnim stvaranjem u modernističkom okružju. Ta je načela nešto kasnije iznio i biskup Mahnić u časopisu “Hrvatska straža”, koji se često zamjenjuje s istoimenim dnevnikom što je pod krovom Jeronimske palače izlazio sve do 1941., a u kojemu su uz dr. Marija Matulića i dr. Janka Šimraka surađivali najistaknutiji katolički književnici prije II. svjetskog rata (Maraković, Grgec, M. Ujević, I. Lendić, Đ. Sudeta, S. Hrastovec, J. Korner, V. Deželić, J. Andrić, T. Smerdel, Z. Remeta, S. Košutić, Š. Jurkić, H. Bor, N. Jenko). Petar Grgec uređivao je časopis “Hrvatska prosvjeta” i almanah “Selo i grad”, u kojemu su se prvi put javili neki seljaci i radnici književnici, među njima i neki kasniji “disidenti” (npr. Miškina, Š. Balen). U Andrićevoj “Obitelji” pisali su K. Krstić, V. Rabadan, A. Jakšić i neki drugi “domagojci” (katoličko društvo “Domagoj”, osnovano 1906.), dok su se križari okupljali uglavnom oko “Hrvatske smotre” i “Nedjelje”.
U raspravi nakon predavanja dr. Lončarević upozorio je na skori izlazak Hrvatske književne enciklopedije, koja će, prema njegovim saznanjima, sadržavati i natuknice o svim bitnim književnim zbivanjima i ličnostima u sklopu Hrvatskoga katoličkog pokreta.