Zagreb, (IKA) – Posljednjega dana dvodnevnoga simpozija “Crkve i vjerske zajednice u Hrvatskoj za napredak u turizmu” koji je 18. i 19. svibnja održan u Tribini grada Zagreba predavanja su održali prof. dr. Boris Vukonić te prof. dr. Tomislav Premerl, nakon čega je slijedila rasprava i kraći okrugli stol na kojemu su predstavnici Crkava i vjerskih zajednica iznijeli svoja iskustva na tome području.

Prof. dr. Vukonić istaknuo je nekoliko specifičnosti vezanih uz povijest turizma kroz religijski aspekt. Kazao je kako je kroz povijest, pa i danas, utjecaj religije na hrvatski turizam bio vrlo skroman, ističući kako se ipak na samim počecima turističkoga razvoja na našem području dogodilo nekoliko važnih stvari koje su pokazale koliko Crkva može utjecati na taj razvoj. Tako je spomenuo da je godine 1876. biskupski ordinarijat na Krku naložio franjevcima na Košljunu da vode evidenciju o posjetiteljima što je kasnije nagnalo i Sabor da od tadašnjeg Ministarstva industrije zatraži razmatranje i razradu sustava evidencije turista na prostoru Kraljevine Jugoslavije. Kao drugi zanimljiv događaj iz povijesti naveo je hodočašće tristotinjak vjernika u Rim na zlatnu misu pape Leona XIII. koje je 1888. organizirao biskup Juraj Strossmayer. U nekim tekstovima o tome hodočašću navedeno je kako su ljudi zaradili na prolasku putnika kroz njihov kraj, što prvi put ističe kako je riječ o pojavi od izuzetne ekonomske važnosti.
Odgovarajući na pitanje zašto kroz povijest u turističkom aspektu vjerska odredišta nisu doživjela bolju posjećenost te bila poticaj za razvoj turizma većega raspona, prof. dr. Vukonić ponudio je četiri ključna razloga: lokalni karakter svetišta, slabo gospodarsko stanje u Hrvatskoj, lošu prometnu povezanost te činjenicu da je Hrvatska u vrijeme najvećih brojki na turističkom području bila u socijalističkom okruženju koje nije bilo sklono vjeri i hodočašćima.
Kazao je i kako je u današnje vrijeme u općem svjetskom okruženju kultura postala jedan od glavnih poticaja turističkih kretanja, a budući da ona u sebi implicira i sve ono što je sakralno, jasno je da su sva ona mjesta u svijetu koja su akumulirala to nasljeđe postala izuzetno atraktivna za turiste. Dodao je i kako je svijet pokazao da nije dovoljno samo imati sakralne objekte ili ih samo restaurirati, već je oko njih potrebno stvoriti događaje. Također je istaknuo kako su u promotivnim turističkim materijalima kojima se promiče Hrvatska u svijetu potpuno izostali opisi bilo kojega vjerskog događaja koji bi mogao biti povod dolasku inozemnih turista. Na kraju je izrazio nadu da će državni organi koji se bave turizmom shvatiti da je religijski aspekt vrlo važan segment turizma.

Slijedilo je predavanje prof. dr. Premerla “Vjera i kulturna baština – višeznačne vrijednosti turističke ponude” u kojemu se osvrnuo na hodočašća kroz povijest i njihovo golemo značenje te je istaknuo kako je i u sekularnom turizmu još u 19. stoljeću jedno od glavnih sadržaja bio upoznavanje sakralnih spomenika. U današnje vrijeme upozorio je kako su pitanja o vjerskoj i kulturnoj baštini ključni elementi nove turističke ponude, jer se sada bogata i značajna baština nudi uglavnom tek usputno, neorganizirano ili isključivo u organizaciji turističkih tvrtki, pa je njena prava namjera često i upitna. Kazao je kako su sakralni spomenici bez pitanja njihovih vlasnika, Crkava i crkvenih organizacija, uvrštavani u ponude i promidžbu turizma pa je i njihova ukupna vrijednost neadekvatno istaknuta ili čak pogrešno ili nikako naglašena. “Gubitak je to i za marketinški turizam i za društvenu zajednicu u najširem smislu, jer vrijednost je umjetničkih, povijesnih spomenika, materijalni zalog budućnosti, ali i otvorena knjiga prepoznavanja jednog naroda i njegovoga povijesnog prostora”, rekao je, napominjući kako su sakralni spomenici prije svega vjerski objekti, a potom i umjetničke vrijednosti nacionalnog i općeg značenja, zbog čega je potrebna i posebna briga oko organiziranog korištenja sakralne baštine u turizmu. Pri tome je istaknuo kako vjerski objekt, spomenik vjerske i kulturne baštine, nikada ne smije postati usputni muzej, već mora ostati u punom smislu i prvenstveno vjerski objekt, a ne u potpunosti i primarno turistička atrakcija. Napomenuo je kako to pretpostavlja i značajan intelektualni i fizički angažman oko pripreme i planiranja organiziranja vjerskih objekata u župama i biskupijama u sustav i programe turističkih organizacija za grupne ili individualne posjete crkvama ili čak većim crkvenim sklopovima uz stručna vodstva, predavanja, publikacije te uvijek istaknutu mogućnost prisustva bogoslužju.

Nakon predavanja slijedila je rasprava u kojoj su sudionici izrazili nezadovoljstvo činjenicom da nitko od mjerodavnih iz turističke zajednice, odnosno ministarstva, nije prisustvovao drugom danu simpozija. Također je istaknut i terminološki problem budući da termin religijski ili vjerski turizam nije prikladan. Sudionici su kroz nekoliko negativnih primjera istaknuli i nužnost da sve što se u turističkom vidu prezentira treba biti na najvišoj razini kvalitete, od brošura na stranim jezicima, do školovanih turističkih vodiča koji će moći pružiti konkretnu i istinitu informaciju.
Svoja iskustva iznijeli su i predstavnici židovske zajednice, u čije je ime izlagala Jasminka Domaš, koja je govorila kroz primjer međunarodne židovske kulturne manifestacije “Bejahad”, nakon čega je nekoliko prijedloga za unapređenje turističke ponude kroz aspekt evangeličke Crkve iznijela svećenica te Crkve Ljiljana Berić.