Split, (IKA) – Župna kateheza bila je tema svećeničkog dana Splitsko-makarske nadbiskupije 17. svibnja u marijanskom svetištu u Vepricu. Gost predavač bio je prof. dr. Milan Šimunović, predstojnik fakultetskog područnog studija u Rijeci, profesor pastoralne teologije, religiozne pedagogike i katehetike.
Prof. Šimunović ustvrdio je kako se vjeronauk u školi dobro uhodao, ali se još nije dovoljno naglaska stavilo na župnu katehezu, što se očituje u teškoćama koje se susreću kod djece i mladih od pričesti do krizme, a i drugim dobnim skupinama. Kao primarni cilj trebalo bi oblikovati smjernice, te je prijeko potrebno izraditi novi plan župne kateheze, smatra on. Nova teološka promišljanja velikih teologa i pastira Crkve svjedoče o tome kako se nešto bitnoga ipak mijenja, premda treba imati u vidu da društveno okruženje nije sklono kršćanima, jer je Crkva izložena napasti “pomračenja nade”. Suvremena evangelizacija i kateheza susreće se s pomanjkanjem religiozne osjetljivosti u društvu i u obitelji gdje se više ne događa religiozni odgoj, već naprotiv događa se radikalni otklon od vjere.

“Crkva se mora zamisliti nad nekim činjenicama: nema one prve evangelizacije u obitelji; današnja evangelizacija ne vodi k obraćenju; te nedostaje globalno životno iskustvo. I vjeronauk i kateheza trebali bi ići u smjeru stvaranja novog identiteta prihvaćanja Krista, što se ne može bez radikalnog iskustva. Školski vjeronauk i župna kateheza trebali bi ići pod ruku, a ne da se događa da vjeronauk potisne katehezu. Cilj vjeronauka je stjecanje religioznih kompetencija, upoznavanje onoga što se vjeruje, tj. Onoga u koga se vjeruje. Župna kateheza, naprotiv, ne smije biti poput vjeronauka, već mnogo fleksibilnija, fluidnija već po svojoj strukturi. Ona ne smije biti sat predavanja, već susret, proces koji daje život. Bitno je da župna kateheza ne bude izdvojena iz života župne zajednice, niti se smije prikazati kao uvjet za primanje sakramenata pričesti i krizme. Mora biti nešto novoga što potiče sudionike na djelotvornu ljubav prema bližnjima i na veći angažman u župi”, smatra prof. Šimunović.

Predavač je također istaknuo kako se trebaju stvarati mali krugovi u župi, jer ako župna zajednica ne priprema vjernike na svjedočenje, ne obavlja dobro svoje poslanje, te se s pravom Crkva danas mora upitati koji model kršćanina želi i koji model župne zajednice. Pravi vjernik trebao bi biti angažirani vjernik, ustvrdio je predavač, navodeći kako je jedan teolog izjavio da je kršćanima zavladao nijemi demon, te da se ne samo ne trude produbiti svoju vjeru, već je ne znaju niti predstaviti. Presudno u ovom procesu katehizacije treba biti stvaranje iskustva vjere i bratsko-sestrinskog odnosa u župnoj zajednici. I crkvena situacija i suvremena teologija postavljaju zahtjev da se deklerikalizira pastoral, tj. da se dođe do toga da župnik bude koordinator među suradnicima laicima. Zahtjev modernog vremena u Europi je takav da se mora sve više težiti za tim da se obraća krštenike, a ne da se krštava obraćenike, a za to je najprikladnije sredstvo župna kateheza, koja može biti organizirana ili po dobnim kategorijama (nikad kao razred) ili po živim vjerničkim krugovima. Svaka skupina bi trebala imati ime, a susret oblikovan tako da postaje celebratio catechetica koja je sastavljena od nekoliko dijelova: molitvenog, poučnog, razmjene iskustava i zadaća.
Svaka župa trebala bi stoga imati bar prvopričesničku i krizmaničku skupinu, a one veće župe i druge dobne skupine, ali u prvom redu biblijsku i liturgijsko-molitvenu. Ovakav rad će neminovno zahtijevati suradnike animatore, te se time otvara prostor za iznimni laički potencijal.
Kateheza mora voditi obraćenju, a ne učenju, te bi tako postala slavlje, a uopće nije bitna dob kad se tko krizma, nego je bitno da je obraćenje sadržaj tog čina. Iz svega rečenoga, razvidno je da je bilo kakav pastoral bez župne kateheze nemoguć, zaključio je prof. Šimunović.
Nakon predavanja uslijedila je živa rasprava koju je koordinirao generalni vikar mons. Ivan Ćubelić, a svoje doprinose dali su i vikar za zvanja don Jure Vrdoljak, predstojnik Ureda za mlade don Alojzije Čondić i župnik župe Kraljica Mira u Makarskoj don Ivan Čotić.

Radnom dijelu susreta prethodio je molitveni, koji se sastojao od euharistijskog slavlja koje je pred Gospinom špiljom predvodio splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić. Upućujući riječi poticaja, nadbiskup je istaknuo kako je taj susret na tragu jeruzalemskog sabora o kojemu govori prvo biblijsko misno čitanje, potičući sve da traže najbolje putove pastorala Crkve. U evanđeoskom odlomku Isus poučava slojevito. Njegova riječ je djelo i djelo je riječ. U prispodobi o trsu i mladicama izlaže čitav plan spasenja: Otac je vinogradar, postoji trs, mladice, Crkva i društvo. On sam je pravi trs, a vjernici su mladice. Mladice koje rastu na trsu, a ne žele primati njegovu limfu, suše se i odbacuju, jer je za njih nemoguće opstati bez povezanosti s Gospodinom. I na svećenika se može primijeniti ta prispodoba, smatra nadbiskup. I njemu se može dogoditi da na svojevrstan način bude odcijepljen od Gospodina uslijed poteškoća, osamljenosti, tereta, neuvažavanja, neuspjeha. Međutim, zahvaljujući milosti Božjoj svećenik, a i svaki vjernik, može se vratiti i ucijepiti na Gospodina. Istodobno treba znati da ima divljaka koje ne donose plod, te je prijeko potrebno da svatko vidi sebe je li mladica s puno lišća i treba li otkloniti zaperke da bi mogao donositi ploda. Zakon milosti daje nam mogućnost da grijeh ne bude nepovratno odvajanje od trsa. “Kao što se čiste mladice da donesu roda, tako je i svećenik, da bi donio plod, potreban čišćenja, potreban je egzorcizma koji se izvodi riječju Božjom. Potreban je svakodnevni egzorcizam, ne onaj službeni, veliki, nego svakodnevno čišćenje svijesti i pameti. Čišćenje je kao ponovno pokrštavanje, novi dinamizam, druženje s njime, ulazeći u njegovu poruku i osobu”, istaknuo je nadbiskup. Prispodoba također svjedoči da trs sam od sebe ne donosi roda, nego da rod donosi trs i mladica, što je zajednički plod. “Gospodin računa sa suradnicima u rađanju ploda za život svijeta”, zaključio je nadbiskup Barišić, potičući još jednom svećenike, kojih se okupilo više od 120, da budu plodne mladice. Na susretu je sudjelovao i umirovljeni nadbiskup Ante Jurić, koji je taj dan imao 84. rođendan, koji mu je uime svećenika čestitao nadbiskup Barišić.