Rim, (IKA) – U Dvorani pomirenja Apostolske palače u Lateranu kardinal Camillo Ruini, generalni vikar Svetog Oca za Rimsku biskupiju, ustoličit će 9. svibnja crkveno sudište kojemu će biti povjeren zadatak dijecezanskog ispitivanja o životu, krepostima i glasu svetosti sluge Božjega franjevca o. Alekse Benigara, zavjetovanoga svećenika Reda manje braće, člana Provincije sv. Ćirila i Metoda u Hrvatskoj. Tim činom postupak za proglašenje blaženim i svetim toga uzornog franjevca, neustrašivog svjedoka evanđelja i vjernoga služitelja Crkve, započet 25. ožujka 1995. godine, ulazi u preliminarnu fazu koja je obilježena prikupljanjem usmenih svjedočanstava i dokumenata o svetosti života sluge Božjega, a to će sve biti predmetom susljednih ispitivanja što će ih poduzeti nadležna tijela rimske Kongregacije za proglašavanje svetaca.

Sluga Božji Aleksa Benigar rodio se u Zagrebu 28. siječnja 1893. godine u obitelji roditelja Ivana Benigara i Julijane Dolinar. U Red ga je primio časni sluga Božji Vendelin Vošnjak 17. rujna 1907. godine, franjevačko je Pravilo zavjetovao 4. ožujka 1909. godine, a za svećenika je zaređen 30. lipnja 1915. godine.
Najprije je obnašao službu magistra studenata, a 1920. godine poslan je u Rim gdje je studirao na Papinskom orijentalnom institutu što ga je 1917. godine osnovao papa Benedikt XV. Nakon što je postigao magisterij u crkvenim orijentalnim znanostima, bio je zbog svoga krhkoga zdravlja 1923. godine prisiljen vratiti se u domovinu. Kad se oporavio, 1929. godine, postigao je doktorat orijentalnih znanosti. Iste je godine otputovao kao misionar u Kinu, gdje će ostati do 1954. godine, razvijajući ondje intenzivnu i uzornu pastoralnu djelatnost osobito za duhovnu i kulturalnu formaciju mladih kandidata za Red Manje braće i za svećeničku službu.
Nakon što je prognan iz Kine 23. siječnja 1954. godine, generalni ministar Reda manje braće fra Augustin Sepinski pozvao ga je u Rim i dodijelio mu službu duhovnika braće studenata u Međunarodnome kolegiju Antonianum. Istodobno je bio ispovjednik različitim zajednicama redovnica u Rimu, ispovjednik u bazilici Sv. Antuna i u Lateranskoj patrijarhalnoj bazilici, traženi voditelj duhovnih vježbi, vođa različitih posvećenih i svećeničkih duša, sve je duhovno izgrađivao svojom velikodušnom raspoloživošću i uvjerljivim svjedočenjem franjevačkoga života.
Usnuo je u miru u Gospodinu okružen širokim i uvjerljivim glasom svetosti u predvečerje svetkovine Svih Svetih 1. studenoga 1988. godine, u blagovaonici Međunarodnoga kolegija u Rimu te je primljen u društvo svetih kojima je postupcima za proglašenje svetima pružio kompetentnost savjetnika i čije je kreposti nasljedovao radosnom vjernošću.
Njegovi su posmrtni ostaci preneseni u Hrvatsku 7. studenoga 1988. godine i počivaju na groblju Mirogoj u Zagrebu.