Rijeka, (IKA) – Okrijepljena svetim sakramentima u Rijeci je 7. svibnja u 54. godini života i 30. redovništva preminula s. Mirela Kamber, redovnica Družbe sestara Presvetog Srca Isusova. Pogrebne obrede na riječkom groblju Kozala predvodio je 9. svibnja riječki nadbiskup Ivan Devčić, a nakon toga i misu zadušnicu u župnoj crkvi na Donjoj Drenovi, gdje se nalazi kuća matica Družbe sestara Presvetog Srca Isusova. Isus želi da na kraju ovozemaljskog puta uživamo u njegovoj prisutnosti i nadamo se da je s. Mirela već u potpunosti ušla u tu puninu života, rekao je riječki nadbiskup u propovijedi. Uime Družbe kojoj je s. Mirela pripadala od nje se nadahnutim riječima oprostila č.m. Robertina Medven.
Mirela Kamber rođena je 3. listopada 1952. u Rudi kod Sinja od oca Ivana i majke Ane. Potječe iz pobožne kršćanske obitelji s petoro djece. Vrlo mlada nakon osnovne škole odazvala se Božjem pozivu i 17. studenoga 1967. došla u Družbu sestara Presvetog Srca Isusova koja je tada imala kuću maticu u Crikvenici. U Rijeci 3. listopada 1970. polaže privremene redovničke zavjete, a u kapeli kuće matice na Drenovi 14. kolovoza 1976. doživotne zavjete. Nakon toga odlazi na dvogodišnji studij na Katehetski institut Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu. Bila je na službi u Ližnjanu u Istri, a potom deset godina u župi Ogulin. Iz Ogulina je premještena u Gospić. Godine 1987. nastavlja studij drugog stupnja na Katehetskom institutu u Zagrebu, te radi kratko u župi Generalski Stol, potom u Oštarijama. Završila je i srednju školu za orguljaše. Bila je u dva navrata u Senju i Crikvenici. Iz Senja je premještena 1997. na Drenovu gdje završava njezin ovozemaljski put.
S. Mirela bila je vesela, nasmijana, marljiva, nadarena humorom pa je i teške trenutke znala okrenuti na šalu. Priređivala je razne šaljive skečeve, predstave, igrokaze te razveseljavala, kako sestre u zajednici tako i vjernike, napose djecu, u župama, potičući sve na radosno služenje Gospodinu. U Družbi je godinama surađivala u pripremi i održavanju duhovnih vježbi i susreta za djevojke. U Crikvenici se brinula za djevojčice koje je Družba školovala. Posljednjih godina bila je animator zvanja.
Kao vjeroučiteljica najveću pozornost posvećivala je prvopričesnicima pripremajući ih s mnogo ljubavi za prve sakramente te je s puno umjetničkog dara uređivala oltar i cijelu crkvu da im prvopričesnički dan ostane kao najljepši za Gospodina. Bila je sakristanka i orguljašica, brinula se za ministrante. Svojim nesebičnim služenjem i predanim radom po župama Riječke metropolije ostavila je dubok trag i spomen. Isusa je ljubila u dječjim dušama i nastojala da ga upoznaju i uzljube.