Blagdan bl. Ivana Merza proslavljen u bazilici Srca Isusova u Zagrebu
Zagreb (IKA )
Lik i povijest života Ivana Merza rječito svjedoči da je život svetosti jedini autentični život u punini, čovjeka dostojan život, istaknuo je biskup Pozaić
Zagreb, (IKA) – Već treću godinu u nizu, nakon beatifikacije u Banjoj Luci 2003., 10. svibnja svečano je proslavljen blagdan bl. Ivana Merza u bazilici Srca Isusova u Zagrebu. Toga dana slavljena su četiri svečana euharistijska slavlja, a vjernici su kroz čitav dan mogli posjećivati Merzov grob koji se nalazi pod svodovima bazilike.
Jutarnju misu u 9 sati predvodio je postulator kauze bl. Ivana Merza o. Božidar Nagy, koji se posebno osvrnuo na povezanost bl. Ivana s isusovcima, ali i samom bazilikom Srca Isusova, u koju je, kao mladi profesor, redovito dolazio svakoga dana na jutarnju misu te na popodnevno razmatranje. Bl. Ivan tu je upoznao i Franju Šepera, s kojim je prijateljevao i koji ga je izuzetno cijenio. Postavši zagrebački nadbiskup, Šeper je 1958. g. pokrenuo proces za beatifikaciju toga čovjeka sveta života. Istaknuvši kako je Merz na Sinodi biskupa uvršten među 18 najvećih svetaca Katoličke crkve koji su naročito štovali euharistiju, o. Božidar kazao je kako se sadašnji papa Benedikt XVI. dobro upoznao i oduševio Ivanovim životom te mu se i sam rado moli.
U 10 sati slijedila je misa za učenike i nastavnike osnovne škole Dr. Ivana Merza, koji su toga dana proslavili i Dan škole. Misu je predvodio župnik bazilike o. Franjo Korade. Predvoditelj misnoga slavlja u 11 sati bio je dr. Tomislav Markić, tajnik Druge sinode Zagrebačke nadbiskupije koji je u svojoj propovijedi posebice istaknuo eklezijalnost – crkvenost, kao glavnu karakteristiku Merzova života, jer je njegov duhovni život neprestano kružio oko Crkve i u njoj je nalazio svoje središte i uporište. Bl. Ivan Merz duboko je poštovao i ljubio Crkvu, a “takav odnos prepoznajemo i danas kod tolikih vjernika laika koji su se uključili u proces pripreme Sinode”. Stoga im bl. Ivan može biti uzorom i zagovornikom u njihovu sinodskom angažmanu, rekao je dr. Markić, te dodao kako je želja zaduženih za pripremu Sinode u nju uključiti vjernike koji djeluju u raznim segmentima društva, kao što su: kultura, znanost, umjetnost, gospodarstvo, prosvjeta, zdravstvo, politika, mediji i sport. Upravo u svim tim segmentima društva bio je i veliki angažman bl. Ivana Merza, za kojega vjera nije bila privatna stvar, već je isticao “važnost ideje o univerzalnosti katoličke vjere, smatrajući da vjera mora prožimati sva područja ljudskoga duha, njegove djelatnosti i svu ljudsku kulturu”, kazao je dr. Markić.
Svečano večernje euharistijsko slavlje predvodio je zagrebački pomoćni biskup Valentin Pozaić. Govoreći o osobi Ivana Merza kao “Božjoj poruci našemu vremenu”, istaknuo je kako je bl. Ivan kao vjerni laik u svome životu ostvario ideal evanđeoske svetosti života. “Merz nije bio ni svećenik, ni redovnik, niti je kao laik radio u crkvenim strukturama. Kao laik, živeći u svojoj laičkoj profesiji, pokazao je kako se u svijetu može živjeti zauzeto u svojoj profesiji, i potpuno posvećen Bogu i životu po Evanđelju. Lik i povijest života Ivana Merza rječito svjedoči da je život svetosti jedini autentični život u punini, čovjeka dostojan život”, istaknuo je biskup Pozaić. Govoreći o njemu kao o intelektualcu koji je u svome životu znao spojiti znanost i vjeru i pokazati kako se može povezati duboko vjersko uvjerenje i svetost života s visokom kulturnom i intelektualnom izobrazbom, može se reći da je “živio iz ideala za ideale: živio je za Crkvu, za Boga, ne tražeći ni priznanja ni nagrade ovoga svijeta. Živio je za kraljevstvo Nebesko, i nije mu bila potrebna slava kraljevstva zemaljskog”, istaknuo je biskup Pozaić.
Uoči blagdana održana je i trodnevnica u čast bl. Ivana. Trećega dana trodnevnice, 9. svibnja, misu su glazbeno uzveličali VIS “Apostoli mira” iz Mađareva i mladi župe Donja Lomnica, a pjevanjem i izvedbom na violinama sudjelovala je i obitelj Stašić. Mladi su tom prigodom prvi puta u Bazilici izveli pjesmu “Uresu divni hrvatskoga roda”, za koju je riječi napisala klarisa s. Marija od Presvetoga Srca, a glazbu je skladao Zvonimir Klemenčić Mito.