Požega, (IKA) – Oko 220 vjernika i dvanaest svećenika iz župa Požeške biskupije zajedno s biskupom dr. Antunom Škvorčevićem hodočastilo je u Uskrsnom tjednu od 17. do 22. travnja u Poljsku. Geslo hodočašća bilo je “Putovima pape Ivana Pavla II., utemeljitelja Požeške biskupije”. Nakon cjelodnevnog putovanja autobusima kroz Mađarsku i Slovačku te smještaja u Krakovu, hodočasnici su započeli svoj višednevni boravak u Poljskoj 18. travnja misom u bazilici Prikazanja BDM u Wadowicama. U uvodu u misno slavlje biskup Škvorčević istaknuo nazočnima kako se nalaze u rodnom mjestu pape Ivana Pavla II., u Wadowicama u čijoj je župnoj crkvi Karol Wojtyla ugledao božanski život u krštenju, kojega je tako vjerodostojno živio, najprije kao vjernik, a potom i kao svećenik, biskup i Papa. Upozorio ih je na krstionicu u sporednoj kapelici u kojoj je bio kršten. Potom je pročitao kratak ulomak iz njegove knjige Dar i otajstvo gdje Papa svjedoči o svojim duhovnim korijenima. Potom je biskup pozvao hodočasnike na zahvalnost Bogu što nam je darovao velikog Papu u osobi Karola Wojtyle, koji je vođen snagom Duha doprinio da svršetak 20. i početak 21. stoljeća bude manje težak, te bude blagoslovljeniji. Posebno je pozvao na zahvalnost Svetom Ocu za dar Požeške biskupije.

U homiliji biskup je ukazao na dvije stvarnosti; prisutnost živog uskrslog Isusa Krista, koji je prije dvije tisuće godina bio ubijen te je Božjim zahvatom dignut iz groba i živ već dvije tisuće godina pokreće Crkvu čiji smo dionici u Požeškoj biskupiji koju je utemeljio papa Ivan Pavao II., te prisutnost pape Ivana Pavla II. u svijetu, koji je svoju duhovnu osjetljivost počeo gajiti u ovoj crkvi i izrastao u čovjeka dubokog iskustva blizine i pobjedničke snage uskrslog Isusa Krista. Biskup je nastavio kako je Isus svojom uskrsnom pobjedničkom snagom u wadowičkoj župnoj crkvi krštenju zahvatio u život Karola Wojtyle te je njegovom suradnjom s darom Božjim urodio svjedočanstvom života. Podsjetio je na odnos prema roditeljima, koji su nam u suradnji s Bogom dali život, zatim na odnos s prijateljima, školom i drugima i istaknuo da nam jedino odnos s Isusom Kristom, koji smo uspostavili u krštenju, dodjeljuje konačnu sudbinu pobjede nad zlom i smrću. Papa Ivan Pavao II. taj odnos s Uskrslim Kristom živio je svjesno iz vjere i na temelju njega oblikova je svoje postojanje. Stoga je biskup pozvao prisutne da im Wojtyla svojim svjedočanstvom života bude primjer ali i zagovornikom na nebu te se svaki pojedini otvori Isusovom Duhu, dopusti Bogu da zahvati u njegov život i preobrazi ga iznutra i učini sposobnima da svatko na svom mjestu, u obitelji, u školi, u bolnici te svakodnevnim poslovima bude svjedok Božjega djela spasenja.

Potom su hodočasnici posjetili Muzej Ivana Pavla II. u njegovoj rodnoj kući. Na povratku u Krakow obišli su Zebrzydowsku Kalwariju, biskupijsko pasijansko-marijansko svetište iz sedamnaestog stoljeća koje vode Mala braća. Papa Ivan Pavao II. pohađao je to svetište još od rane mladosti, promicao ga kao središnje svetište svoje krakowske nadbiskupije a kao Papa posjetio ga je 1979. i 2002. godine prigodom 400. godišnjice njegova postojanja.

Sljedećeg dana, 19. travnja biskup Škvorčević zajedno sa svećenicima i hodočasnicima slavio je u prijepodnevnim satima misu u bazilici Milosrđa Božjega u Krakowu. U uvodu biskup je istaknuo kako je ovo druga jaka točka hodočašća. Podsjetio ih je na Papinu predanost Mariji i po njoj Isusu. Istaknuo je kako je na poseban način poštivao Milosrdnog Isusa, osobito zbog teške situacije prije i za vrijeme II. svjetskog rata. Potom je biskup pročitao ulomak iz njegove knjige Sjećanja i identitet: “Enciklika Bog bogat milosrđem plod je moga pastoralnog iskustva u Poljskoj, na osobit način u Krakowu. Tu se nalazi grob s. Faustine Kovalske, kojoj je Krist dopustio da bude rasvijetljen tumač istine o Božanskom milosrđu. Ta je istina u s. Faustini potaknula izvanredno bogat mistični život. Bila je jednostavna osoba bez obrazovanja. Unatoč toga oni koji čitaju dnevnik njezinih objava dive se dubini mističnih iskustava. O tome govorim jer se objave s. Faustine, usredotočene na božanstvu milosrđa, odnose na otajstvo koje prethodi II. svjetskom ratu. To je vrijeme u kojem su rođene ideologije zla. S. Faustina je postala glasnica navještaja da postoji samo jedna istina kadra suprotstaviti se zlu tih ideologija a ta je da je Bog milosrđe. Bila je to istina o Milosrdnom Kristu. To je razlog zbog kojega sam, pozvan na Petrovu stolicu, osjetio žurnu potrebu da prenesen iskustava doživljena u mojoj rodnoj zemlji ali koja pripadaju blagu sveopće Crkve”. Biskup je istaknuo kako je lik Milosrdnog Isusa prisutan i kod nas, posebno u Pleternici te podsjetio na njegov blagdan sljedeće nedjelje. Pozvao je prisutne da na izvoru štovanja Milosrdnog Isusa u Krakowu otvore svoja srca za stvarnost Božjeg milosrđa te unesu Božju milosrdnu ljubav u ono što je zlo u nama i oko nas. Zaželio je da Isusovo milosrđe dotakne sve hodočasnike kako bi iskustvo koje je s. Faustina prenijela na Papu i druge brojne hodočasnike postalo i dio hrvatskog iskustva.

Potom je uslijedio zajednički obilazak stare gradske jezgre Krakowa: glavni gradski trg Rynek Sukiennice, palača Krzystofory, Marijina crkva i sv. Ane, Jagelonsko sveučilište…
U poslijepodnevnim satima hodočasnici su pohodili rudnik soli u gradu Wieliczka, koji se nalazi u neposrednoj blizini Krakowa. Pod stručnim vodstvom spustili su se na dubinu od 130 metara i bili svjedoci brojnih galerija, hodnika, spilja, kapelica što su ih stoljećima stvarali brojni rudari.

Dana 20. travnja hodočasnici su posjetili pavlinsku crkvu u Krakowu uz rijeku Vislu i nekadašnjim krunidbenim putem kraljeva uputili se na obližnji Wawel gdje su razgledali Katedralu sv. Stanislava. Potom su se uputili u Csestohowu, jedno od najpoznatijih marijanskih svetišta u svijetu, gdje se u pavlinskom samostanu, osnovanom u 14. stoljeću na uzvisini Jasna Gora, čuva čudotvorna slika Gospe s djetetom Isusom u naručju. Hodočasnici su sudjelovali na misi koju je predvodio biskup Škvorčević pred likom Jasnogorske Gospe. Biskup je u svom uvodu istaknuo kako ovo svetište pamti brojne hodočasnike koji su dolazili s vjernički raspoloženim srcem te potaknuo hodočasnike Požeške biskupije da otvore srca i svoj vapaj sjedine s brojnim vapajima uvijek vjerne poljske zemlje. Zatim je podsjetio na lik pape Ivana Pavla II. i njegovo predanje Majci Božjoj, osobito pred Jasnogorskom Gospom, izrečeno u geslu Totus tuus Pozvao je prisutne da se pridruže njegovom Totus tuus i povjere Isusovoj majci sve svoje osobne molbe i vapaje te joj preporuče naše obitelji, biskupiju i hrvatski narod.

Posljednjeg dana boravka u Krakowu, 21. travnja hodočasnici su u krakowskoj katedrali Sv. Stanislava na glavnom oltaru slavili misu. U uvodu je biskup Škvorčević, pozdravljajući hodočasnike s riječima Uskrslog Gospodina “Mir vama”, istaknuo kako je ova crkva kroz povijest, a i danas, bila središte duhovnog, političkog i kulturnog života Poljske. Stoga ju je papa Ivan Pavao II. na poseban način volio i kao student a onda kao svećenik i nadbiskup krakowske mjesne Crkve. Podsjetio je na brojne uspomene poljskog naroda koje progovaraju iz svakog kamena katedrale, osobito one vezane uz borbu za slobodu jednoga naroda u kojoj je bila i Crkva na svoj specifičan način. Istaknuo je lik mučenika sv. Stanislava iz 11. stoljeća oko kojeg se ispreplela duhovna snaga koju je poljski narod crpio u trenucima trpljenja i patnji. Biskup Škvorčević, među ostalim podsjetio je kako je papa Ivan Pavao II. iskazivao sasvim posebnu blizinu patnjama i ranama našega naroda.

“Zahvaljujemo mu za tri nezaboravna pohoda Hrvatskoj 1994., 1998. i 2003. kada je ponovno osjetio hrvatsku dušu i mi osjetili njegovu te se po njemu stvorilo zajedništvo između njega i hrvatskog naroda i Isusa. Posebno pak zahvalnost želimo mu izreći u njegovoj katedrali što je prije devet godina na prostorima naše zapadne i srednje Slavonije pokrenuo život nove mjesne Crkve, Požeške biskupije. Biskupija nije nikada samo organizacijsko pitanje nego je uvijek prisutan Isus Krist po jednome od nasljednika sv. Petra, po biskupu, njegovim suradnicima svećenicima i drugim službama koje se s Božjim narodom okupljaju u onoj najdragocjenijoj Isusovoj stvarnosti, svetoj misi, gdje Isus obnavlja svoju žrtvu na križu za nas”, rekao je biskup.

Na kraju mise hodočasnike je u svojoj katedrali primio i pozdravio kardinal Stanislaw Dziwisz, dugogodišnji osobni tajnik pape Ivana Pavla II. a sada krakovski nadbiskup. U svom pozdravu biskup Škvorčević predstavio je Požešku biskupiju i njezino utemeljenje. Istaknuo je kako je sa svećenicima i vjernicima o prvoj godišnjici smrti pape Ivana Pavla II. želio pohoditi njegovu domovinu Poljsku i upoznati se s mjestima duhovne snage koja su oblikovala Papinu mladenačku i svećeničku dušu. Izrazio je radost što su na koncu hodočašća mogli susresti i njega kao dugogodišnjega Papina tajnika i privilegiranog svjedoka njegovih apostolskih napora i ljubavi za sve pa i za hrvatski narod. Biskup je nastavio: “Dok iskazujemo poštovanje i zahvalnost papi Ivanu u Pavlu II. ujedno iskazujemo i Vama za Vaše služenje Papi i cijeloj Crkvi. Uvijek smo Vas rado susretali s Papom i u Rimu kada smo bili na svom prvom biskupijskom hodočašću 1998. godine ali i na tri pohoda Svetog Oca Hrvatskoj. Radujemo se što u Rimu imamo grob pape Ivana Pavla II. a ovdje u Krakowu po Vama i Vašem nadbiskupskom služenju čovjeka koji na svoj način uprisutnjuje sve ono što je Ivan Pavao II. živo za opću Crkvu. Kao što je Papa 1979. godine rekao hrvatskom narodu: “Dragi moji Hrvati! Papa vas voli, grli i blagoslivlja!” tako i mi ovdje želimo parafrazirati: “Uzoriti gospodine kardinale! Mi ovdje okupljeni papu Ivana Pavlu II. i Vas, zajedno s njime, poštujemo, volimo, zahvaljujemo i hrvatskom ljubavlju grlimo!”.

Nadbiskup Dziwisz svoj pozdrav hodočasnicima iz Požeške biskupije započeo je riječima na hrvatskom Hvaljen Isus i Marija. Istaknuo je povezanost između Krakowa i Hrvatske te ponešto u šali ispričao da su Slaveni s ovih područja zbog hladnoće krenuli prema jugu i zaustavili se na našem današnjem području i tako je nastala Hrvatska. Kao dugogodišnji tajnik pape Ivana Pavla II. istaknuo je nekoliko crta iz njegovog života te je među ostalim posvjedočio pred biskupom, svećenicima i svim hodočasnicima da je Sveti Otac jako volio Hrvatsku i hrvatski narod. Rekao je: “Često je isticao važnost Hrvatske u tom dijelu Europe te je pratio sva zbivanja na tom području, osobito u vrijeme nedavnoga rata. Kada je došao trenutak samostalne Hrvatske države Sveta Stolica među prvima priznala je samostalnost Hrvatske. Ujedno je poduzimao sve što je bilo u njegovoj mogućnosti da se postigne na tom području mir. Pokrenuo je svoje prvo hodočašće u Hrvatsku i nekoliko godina kasnije za drugog pohoda uzdigao na oltar bl. Alojzija Stepinca, velikana hrvatske Crkve, progonjenog od komunista. Sveti Otac ljubav prema Hrvatskoj najvjerojatnije je crpio iz svojih studija slavenskih jezika a kasnije iz prijateljstva kardinala Wojtyle i kardinala Šepera”.
Na kraju susreta biskup Škvorčević pozvao je nadbiskup Dziwisza da sljedeće godine posjeti Požegu prigodom desete obljetnice osnutka Požeške biskupije. Darovao je kardinalu Dziwiszu monografiju Požeške biskupije i kristalnu vazu s natpisom: “Uzoritom gospodinu kardinalu Stanislawu Dziwiszu, krakowskom nadbiskupu, prigodom prve godišnjice smrti Sluge Božjega pape Ivana Pavla II., utemeljitelja Požeške biskupije u Hrvatskoj, i biskupijskog hodočašća u Poljsku”.
Kardinal Dziwisz poklonio je biskupu Škvorčeviću misnicu na kojoj je izvezena Marija, Majka Crkve koju je papa Ivan Pavao II posebno poštivao i postavio njezin lik na Trgu Sv. Petra u Rimu a na njoj se nalazi Papin grb i grb kardinala Stanislawa. Kardinal je pripomenuo kako je ovo prvo veliko hodočašće iz Hrvatske u čast pape Ivana Pavla II.
Prije zajedničkog blagoslova kardinala Dziwisza i biskupa Škvorčevića hodočasnici su otpjevali pjesmu Krist na žalu, posebno dragu papi Ivanu Pavlu II. Na kraju je kardinal Stanislaw pohvalio Hrvate i hodočasnike za njihovo pjevanje i poželio da mu otpjevaju lijepu hrvatsku himnu. Biskup Škvorčević je zahvalio kardinalu na susretu i izrekao zajednički doviđenja u nekoj drugoj prigodi. Potom su se hodočasnici duhovno obogaćeni uputili u Hrvatsku, zaustavivši se u Bratislavi, glavnom gradu Slovačke.