Split, (IKA) – U Palači Zavoda za znanstveni i umjetnički rad HAZU u Splitu u sklopu međunarodnog znanstvenog skupa o Marku Maruliću na kojemu je sedamnaest znanstvenika izlagalo o Marulovu djelu “Institucija” u povodu petstote obljetnice prvog izdanja, dr. don Mladen Parlov, ravnatelj Nadbiskupijskog sjemeništa u Splitu te docent na KBF-u, autor više znanstvenih radova s područja povijesti kršćanske literature i kršćanskog nauka u prigodnom referatu 20. travnja govorio je o Marulićevu govoru o svetosti i svecima.

Marulićev govor o svecima ustvari je njegov pokušaj da se na temelju kršćanske antropologije, utemeljenoj na Svetom pismu i nauku Crkve, odgovori na pitanje koje se je snažno postavilo njegovim suvremenicima, naime pitanje o načinu ostvarenja ljudskog života ili, drugim riječima, pitanje o idealnom, tj. univerzalnom čovjeku, rekao je dr. Parlov, te istaknuo kako je suvremena antropologija iznjedrila govor o pet modela osoba, i to prema vrsti vrijednosti koju određena osoba drži odlučujućom za vlastiti život: osoba koju zanimaju ponajprije “vrijednosti ugode”; osoba koja teži za “vrijednostima korisnosti”; Heroj, tj. osoba čiji je život obilježen “vitalnim” vrijednostima, povezanima s unutarnjom čvrstinom, hrabrošću i spremnošću na žrtvu za drugoga; Genij, tj. osoba koja živi za “kulturne” vrijednosti, poput umjetnika koji živi za Ljepotu Mudraca za spoznanje, Zakonodavca za Pravo; Svetac, tj. osoba za koju su “religiozne” vrijednosti najveće.

Kao zaključak o aktualnosti Marulićeva govora o svetosti i svecima dr. Parlov je istaknuo: “Koliko je njegov govor aktualan, a suvremen je i aktualan jer je biblijski utemeljen, pokazuje se tek ako pogledamo kako Crkva danas progovara o svecima. Crkva pak uči da “dok promatramo život onih koji su vjerno slijedili Krista, dobivamo novi poticaj u traženju budućeg Grada i učimo koji je najsigurniji put po kojemu ćemo među promjenljivim starima svijeta moći doći do savršenog jedinstva s Kristom, tj. do svetosti” (Lumen gentium 49). Očito, u Crkvi sveci imaju ponajprije ulogu premijera koji nas – putnike na putu k vječnoj domovini – potiču da ustrajemo u vjernosti Bogu i čovjeku. Predslovlje svetaca II veli da nas “njihov časni primjer potiče da težimo za spasenjem”. To je ujedno ono što je Maruliću bilo na srcu: hod prema vječnoj domovini, a sveci kao putokaz na tom putu, rekao je predavač, te istaknuo kako ipak, sveci u Crkvi nemaju samo ulogu premijera.
Crkva nas uči da ne štujemo uspomenu svetaca radi samoga primjera, nego još više zato da se sjedinjenje Crkve u Duhu pojača vršenjem bratske ljubavi. Jer, kako nas kršćanska zajednica među putnicima dovodi bliže Kristu, tako nas zajednica sa svetim združuje s Kristom… Svako naše pravo svjedočanstvo ljubavi prema svecima po svojoj naravi teži i svršava u Kristu koji je kruna svih svetaca (LG 50). Ukratko. Sveci su naša braća i sestre koji se nalaze u konačnoj slavi života u nebu te u tom stanju nas zagovaraju pred prijestoljem Božjim. Ovo je ujedno i Marulićeva misao. Ne progovara, kako smo vidjeli, o čašćenju svetačkih relikvija, nego o čašćenju koje se sastoji u nasljedovanju, a nasljedovanje svetaca vodi bliže ka Kristu “kruni svetaca”, zaključio je svoj govor o svetosti i svecima dr. Parlov.