Zadar, (IKA) – Zadarski nadbiskup Ivan Prenđa predvodio je na Veliki četvrtak 13. travnja u katedrali Sv. Stošije u Zadru Misu posvete ulja zajedno sa svim svećenicima djelatnima u nadbiskupiji, koji su obnovili svoja svećenička obećanja. Nadbiskup Prenđa posvetio je ulja koja se upotrebljavaju u slavljenju svetih sakramenata, pozivajući na molitvu da sveta otajstva koja će se slaviti novim svetim uljima urode obilatim plodovima za dobro Crkve i svakog čovjeka, jer su svi pozvani na spasenje. “Veliki četvrtak ima posebno mjesto u životu svakog svećenika. Bog nam je ostavio sebe, darovao apostolsko nasljeđe i sveta otajstva, neizrecivi način svoje prisutnosti u svijetu. Sa zahvalnošću ga molimo da zadarska Crkva bude živa Kristova Crkva u svećenstvu i vjerna u suradnji svećenika i laika u svim strukturama Crkve”, rekao je nadbiskup Prenđa u uvodnoj riječi, pozivajući vjernike, među kojima su bili i bogoslovi, sjemeništarci, redovnice, predstavnici vjeroučitelja u školi i župnoj katehezi, da mole za postojanost i vjernost svećenika u hodu za Kristom.

“U duhovno liturgijskom okviru Misa posvete ulja Velikog četvrtka ima dvije velike ideje: učvršćivati zajedništvo mjesne Crkve u kojoj su biskup i svećenici poslani vršiti Kristovu svećeničku službu i iz tog svetog zajedništva Crkvi osigurati život i rast. To joj u biti, po Duhu Svetom, daruju posebno sakrament krštenja i potvrde. A liječi je sakrament bolesničkog pomazanja. Ti sakramenti nose u sebi pomazanje; potvrda i bolesničko pomazanje bitno, a krštenje znakovito. Zato je posveta ulja veliki događaj za Crkvu”, istaknuo je nadbiskup Prenđa u propovijedi.

Nadbiskup je podsjetio na obećanja dana na svećeničkom ređenju: ljubiti Oca, Crkvu i jedni druge kao što Krist ljubi, da bismo bili njegovi učenici. Iz izvora, a to je Presveto Trojstvo, živi se, crpi snaga i smisao naporima. Vršenje volje Očeve nije bez pashalne dimenzije, kazao je nadbiskup, istaknuvši važnost spremnosti ljubiti Crkvu do boli, predanjem tijela i prolijevanjem krvi, jer Krist se tako predao u ustanovljenju Euharistije. Povijest Crkve je pokazala da je ljubav koja je uzdizala samu sebe vodila do njenog slabljenja, a ljubav koja je išla do poništenja sama sebe poticala je u svećenicima rast i umnažala im vjernost u svakidašnjem životu.

Nadbiskup je govorio i o jedinstvu Crkve koje u vjeri i upravljanju ima uporište u zajedništvu i jedinstvu s Petrovim nasljednikom. Osim o zajedništvu biskupa i prezbiterija, ono se odnosi i na zajedništvo braće u svećeništvu među sobom. “To zajedništvo nije matematičko. Ono je otajstveno i milosno i ima svoju duhovnu, pastoralnu i eklezijalnu dimenziju”, rekao je nadbiskup Prenđa. Zahvalio je Gospodinu za svakog svećenika, redovničke zajednice, bogoslove i sjemeništarce, zamolivši ga da ih opremi spremnošću i poniznošću, da u ljubavi i slozi budu dostojne sluge Kraljevstva koje je i konačni cilj onog u što vjeruju.