Krk, (IKA) – Krčki svećenici i bogoslovi koji se za svećeništvo pripremaju u Bogoslovnom sjemeništu Ivan Pavao II. u Rijeci, te redovnici, redovnički klerici i novaci na području Krčke biskupije okupili su se 5. travnja pod vodstvom krčkog biskupa Valtera Župana na plenarni preduskrsni svećenički sastanak u Krku.
Susret je započeo pokorničkim bogoslužjem koje je u katedrali predvodio karmelićanin o. Josip Orešković iz samostana Gospe Karmelske u Krku, a nastavljen je radnim dijelom koji je bio posvećen temi “Pokoncilsko buđenje laikata – pokreti u Crkvi”.
Temu je izložio isusovac prof. dr. Mihaly Szentmartoni, predstojnik Instituta za duhovnost Papinskog sveučilišta Gregoriana u Rimu. Predavač je istaknuo kako još nije dovršen proces utemeljenja cjelovite i zaokružene teologije laikata, a treba poći od toga kako je biti laik zvanje u Crkvi, koje treba biti posebno vrednovano u svjetlu naučavanja Drugoga vatikanskog sabora koji je progovorio o autonomiji Kristovih vjernika laika u apostolatu. Stoga i pojavu sve brojnijih pokreta u Crkvi valja gledati kao izražaj i buđenje same Crkve.
Crkveni pokreti imaju početak u nekoj posebnoj karizmi, koju treba ispravno razumjeti kao služenje zajednici, jer sve službe i karizme dolaze od Boga i preko zajednice, a za izgrađivanje naroda Božjega. U naše smo vrijeme, ustvrdio je prof. Szentmartoni, zahvaćeni klimom svjetovne, sekularne kulture gdje više nije Bog u središtu suvremenog razmišljanja, nego to postaje čovjek. Ljudi zato počinju tražiti iskustvo o Bogu, osobnu svijest o njegovoj nazočnosti, pa riječi ni doktrine više nisu dovoljne; a crkveni pokreti redom obećavaju iskustvo Boga.
To treba biti izazov i svećenicima, budući da se ljudi otuđuju od “klasične ponude” pastorala po crkvama i na župama, te se promišlja o tipičnom svećeničkom identitetu danas. Pokazuje se nedovoljnom klasična slika svećenika u trostrukoj službi (naviještanja, posvećivanja, upravljanja) i traga se za još dubljim identitetom, pa se voli isticati kako netko postaje svećenik ne zbog nečega, nego zbog nekoga. Isus Krist u središtu je svećeničkog poziva, pa odatle vjera u milost zvanja i u tzv. stalešku milost.
Prof. Szentmartoni progovorio je svećenicima i o poteškoćama i izazovima crkvenih pokreta. Poteškoće je predočio s obzirom na same pokrete (redukcionizam, selektivnost, psihologizam) i sa strane župnika (nesporazumi zbog patrijarhalnog shvaćanja župničke vlasti i uloge). Konkretne poteškoće u pojedinim pokretima predavač je sažeo u nekoliko točaka: zakonski vakuum, dvostruka pripadnost, nekatolici unutar pokreta, svećenici otuđeni svojim dijecezama, tendencija da se apsolutizira vlastito kršćansko iskustvo, tendencija zatvaranja u sebe i otuđivanja od mjesne Crkve.
Osvrnuo se zatim na pismo predstojnika Kongregacije za bogoštovlje i sakramentalnu stegu kardinala Francisa Arinzea Neokatekumenskom putu od 1. prosinca 2005., kao i na praksu liječenja u nekim grupama, i posebno na praksu liječenja “obiteljskog stabla”. Pozvavši se na poznatog teologa Raniera Cantalamessu koji tvrdi da liječenje obiteljskog stabla nema nikakvih biblijskih temelja, prof. Szentmartoni dodao je da to po sebi nije religiozni pokret, nego jedna od alternativnih psihoterapija koja uz ezoterične upotrebljava i religiozne pojmove i sredstva. S obzirom na prirodnu čovjekovu težnju za zdravljem, naveo je više teologa koji argumentirano govore i o teologiji križa, boli i patnje.
Svećenici su u raspravi htjeli više doznati i o ostalim aspektima i fenomenima crkvenih pokreta, kao što je tzv. “počivanje u Duhu” u pokretima karizmatske provenijencije ili o naglašavanju opsjednuća i egzorcizma u nekim pokretima. Drugi su istaknuli važnost djelovanja kršćana laika u društvenom životu, dok su se ostali pitali kako se ophoditi s već postojećim crkvenim pokretima u župnim zajednicama ili su tvrdili kako današnja obnova Crkve može ići samo preko malih zajednica. Zaključak je bio kako je široka fenomenologija pokoncilskog probuđenog laikata i crkvenih pokreta još u fazi objektivne analize pa i studijskog promatranja, te da nije dobro donositi ishitrene i radikalne odluke i poteze. Radije treba slijediti crkveno učiteljstvo koje i danas budno osluškuje što Duh poručuje Crkvi.
U popodnevnom dijelu sastanka svećenici su razgovarali o dijecezanskim temama: doličnom slavlju euharistije, posebno u prigodi prve pričesti i krizme, o vlastitim slavljima Krčke biskupije, Misi posvete ulja na Veliki četvrtak i sudjelovanju krizmanika i rodbine svećenika. Bilo je riječi i o Obiteljskom tjednu koji će se u biskupiji održati od 8. do 14. svibnja, zatim o sudjelovanju mladih na Susretu hrvatske katoličke mladeži u Puli 29. i 30. travnja, kao i o Godini duhovnih zvanja koja će se na razini Riječke metropolije obilježiti od rujna 2006. do rujna 2007. godine. Biskupijski povjerenici za misije, mlade, duhovna zvanja te biskupijski ekonom i ravnatelj biskupijskog Caritasa podnijeli su izviješća o svojem radu te iznijeli pastoralne planove i programe koji Krčku biskupiju očekuju u neposrednoj budućnosti.