Split, (IKA) – Nakon brojnih kulturnih sadržaja, predstavljenih knjiga, izložbi i koncerata, Dani kršćanske kulture ponudili su javnosti tribinu i okrugli stol “Medij i kršćanstvo”. U splitskom Nadbiskupskom sjemeništu u srijedu 5. travnja o tome su govorili novinar HTV-a Jozo Barišić, glavni urednik Glasa Koncila Ivan Miklenić, Ivica Relković (Radio Marija, Katolički tjednik) i predstojnik Tiskovnog ureda Splitsko-makarske nadbiskupije dr. don Ivan Bodrožić.

U uvodnom dijelu rasprave dr. Bodrožić kazao je da je medij po definiciji nešto što je samo po sebi istina; ono je sredstvo, ono ne stvara istinu, ono je može prenositi ili voditi prema njoj; da bi medij trebao biti u službi istine, a, ako nije, onda, ne vrši svoju dužnost posrednika da čovjeka upućuje prema višem dobru. Između ostalog, istaknuo je kako su kršćani pozvani naviještati, posredovati Riječ, da bi navijestili čovjeku puninu i pritom se trebaju služiti svim mogućim načinima povezivanja. Apostoli nisu gradili ceste ni brodove, već su rabili ono što je genij ondašnjeg vremena izmislio. Shodno tome, današnji kršćani pozvani su rabiti sva sredstva suvremenoga komuniciranja, a temeljno pitanje koje se postavlja pred nas kršćane kada se radi o medijima, je upravo ovo: “može li snaga naše vjere i ljubavi prema čovjeku biti jača od interesa kojima ga zarobljava zemaljski poredak”?

Preč. Miklenić istaknuo je kako živimo u vremenu kad su mediji postali bitan faktor našega života, htjeli mi to ili ne. Osvrnuo se na tzv. svjetovne medije, katoličke medije i potom na suvremeno kršćanstvo, odnosno na njegovu recepciju u medijima. Danas su mediji postali sredstvo za zaradu, profit; samoposluga u kojoj se nude vrlo različite i šarolike robe po volji onoga tko ju je osnovao. U medijima imaju prostora samo oni novinari koji će svojim uratkom zadovoljavati određene interesne skupine. Možemo govoriti o političkim, ideološkim skupinama, o onim koji tobože misle unapređivati ovo društvo, a cilj im je razarati potku i tradiciju. Vodi se medijska hajka na Crkvu, djeluje jedan antiapostolat protiv kršćanstva. Svijest da se treba služiti svim sredstvima nije se probila čak ni u instituciju Crkve, a kamo li u vjerničke redove. Ta svijest, da treba koristiti medije koji dolaze s kršćanskom porukom, nije zaživjela. Crkveni mediji imaju poteškoća, lagano padaju, što pokazuje da se u društvu događa proces koji vodi omalovažavanju. Crkveni mediji nemaju primarnih saveznika u pastoralnom radu, danas su neki župnici, da si olakšaju posao preplatili nekoliko obitelji i gotovo; više nema načina da se dođe do tiskovine, ona je rezervirana. Pisana riječ treba napor i ljude treba motivirati, jer će ponuđena nećudoredna slika brzo odvući pozornost. Smatra da teolozi premalo oslovljavaju životne teme, oni pišu svoje znanstvene radove da mogu napredovati na fakultetima, ali o svakodnevnim problemima našega života ne pišu.

Barišić je govorio o svijetu koji je danas globalizacijsko selo, te se čini kako etičnost gubi bitku pred profitom. Istaknuo je kako je najveća odgovornost na vlasnicima medija. Hrvatsko novinarsko društvo prije nekoliko desetljeća govorilo je o tri čimbenika na kojima bi se trebali zasnivati uspješni mediji, a to su ekonomija, etika i edukacija, a danas govore o tri čimbenika, a to su skandal, seks i sport. U toj utrci za probitkom, gubi se prava informacija, caruje površnost i trka za skandalom.

Relković je pak govorio o smrti dijaloga, koji postaje nemoguće tražiti u ovom društvu. Nalazimo se u brodu koji treba prenijeti vrijednosti da nas oluja ne proguta i treba se zapitati: hoćemo li živjeti Titanik koji je zbog sjaja svjesno bacio čamce za spašavanje ili ćemo živjeti Krista i zaploviti Arkom, poručio je.