Đakovo, (IKA) – Pred našim očima danas izranja jedan čovjek koji je ne samo shvatio nego i usvojio logiku i zakonitost pšeničnoga zrna te je učinio i svojom životnom logikom i zakonitošću. Crkva obilježava obljetnicu smrti pape Ivana Pavla II. Autoritet i poštovanje je stekao i ostavio nam u baštinu bogate plodove svoga pontifikata upravo sposobnošću darivanja. Pretvarajući čitav svoj život u nesebično i velikodušno služenje, istaknuo je đakovački i srijemski pomoćni biskup Đuro Hranić u propovijedi na euharistijskom slavlju koje je 2. travnja predvodio u đakovačkoj katedrali-bazilici u povodu obljetnice preminuća pape Ivana Pavla II. Biskup je rekao kako je papa Ivan Pavao II. bio istinski čovjekoljubac, poštovan od ljudi ali ne zato što bi ljudima, problemima, moralnim i etičkim pitanjima te dvojbama pristupao permisivno, propovijedajući “jeftino” evanđelje, nastojeći da se ljudima svidi tako što će im kazati ono što godi njihovim ušima, nego je bio poštovan jer je propovijedao, prihvaćao i svjedočio tu logiku i zakonitost pšeničnoga zrna te svu zahtjevnost evanđeoskih ideala.
Biskup Hranić podsjetio je kako se od veljače protekle godine Papino zdravlje naglo pogoršalo. Danima su sve misli, oči i srca te kamere i pera bile usmjerene prema toj jedinstvenoj pojavi od koje smo se opraštali, koja je prešla prag nade i vječnosti. U smrti i pokopu je sve nadmašio, rekao je biskup. Nikada se u povijesti nije jedan čovjek susreo s više ljudi. Računa se da se u pojedinim prigodama izravno obraćao mnoštvima i od više od 350 milijuna ljudi. Nikada nije smrt nekog čovjeka tolike ljude i osobno dirnula. U njegovu životu i smrti doslovce se obistinio izričaj Ubi Petrus – ibi Ecclesia: Gdje je Petar, ondje je i Crkva! Bez Petra nema Crkve. Postoje crkvene zajednice, ali ne i Crkva! Biskup je rekao da dok se danas s poštovanjem i zahvalnošću sjećamo pape Ivana Pavla II., radujemo se što je započeo proces za proglašenje blaženim. Na kraju propovijedi biskup je citirao dio Papine homilije s euharistijskoga slavlja u Sportsko-poslovnoj zračnoj luci u Osijeku, 7. lipnja 2003.: “Predraga braćo i sestre, treba vas Crkva, koja je u Slavoniji i Srijemu! Nakon teških vremena rata, što je u stanovnicima ovoga kraja ostavio duboke i još uvijek neizliječene rane, zalaganje za pomirbu, solidarnost i društvenu pravdu zahtijeva hrabrost pojedinaca prožetih vjerom, otvorenih bratskoj ljubavi, osjetljivih na obranu dostojanstva osobe stvorene na sliku Božju. (…) pozvani ste velikodušno preuzeti na sebe svoj dio odgovornosti za život crkvenih zajednica kojima pripadate. Ne obeshrabrujte se pred složenošću prilika! U molitvi tražite ishodište svake apostolske snage. Iz Evanđelja crpite svjetlost, koja će ravnati vašim koracima”.