Zagreb, (IKA) – U Hrvatskoj i u našem narodu Ivan Pavao II. je neizbrisivo posijao dobrotu i ganuo mnoštvo srdaca; potaknuo ljude na razmišljanje o Bogu i Crkvi; mijenjao predodžbe i predrasude; otvarao prostore evanđeoskoj slobodi te sijao sjeme obraćenja, istaknuo je zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić na svečanoj Večernjoj koju je predvodio u zagrebačkoj katedrali 2. travnja, na prvu obljetnicu smrti pape Wojtyle. Mnoštvo vjernika okupilo se u nedjelju navečer u prvostolnici kako bi u molitvi i sjećanju, zajedno s kardinalom Bozanićem, pomoćnim biskupima Josipom Mrzljakom i Vladom Košićem te brojnim svećenicima, iskazali pijetet i zahvalnost velikome Papi za sve što je učinio za Crkvu, posebno za Crkvu u hrvatskome narodu.
Spominjući se prošlogodišnjega drugog dana u mjesecu travnju i molitve nebrojenih vjernika širom svijeta, kardinal Bozanić rekao je kako je bilo lijepo i neobično vidjeti kako se u trenucima umiranja događala preobrazba molitve za Ivana Pavla II. u molitvu puka s njim i u molitvu njemu te kako je bila opipljiva preobrazba tuge zbog smrti u radost vječnosti koja ostaje baštinom kršćanskoga zajedništva i svetosti.
Podsjećajući na čas Papina odlaska s ovoga svijeta, kardinal je rekao kako je bilo dirljivo vidjeti kako su se na istome mjestu našli ljudi koji trenutačno nigdje ne mogu naći zajednički jezik. Pogled ih je ujedinio. Svi su bili zagledani u prozor sobe u kojemu se samo naizgled gasio život, a zapravo se događala pasha prelaska Ivana Pavla II. sa zemlje u dom Očev, vazam ljubavi čovjeka koji je vjerovao u Gospodara života i smrti, kazao je.
Kardinal je okupljene vjernike podsjetio i na Papin dojmljivi blagoslov Urbi et Orbi na Uskrs protekle godine kada je, ne mogavši izgovoriti riječi samo patničkim pokretom ruke blagoslivljao okupljeni narod, dajući posljednje svjedočanstvo ljubavi. Vremenska udaljenost od jedne godine premala je da bi se obuhvatio tako plodan život jednoga čovjeka, ali je dostatna da očituje sjaj duhovnoga blaga što nam ga je ostavio Ivan Pavao II., poručio je kardinal, zaključivši kako je taj sjaj vidljiv u brzome pokretanju postupka za njegovo proglašenje blaženim i u tako jednostavnoj, samo po sebi razumljivoj prihvaćenosti njegove osobe u duhovnome prostoru svetosti. Kardinal je izrazio uvjerenje da su Ivana Pavla II. mnogi zavoljeli jer su prepoznali njegovu proročku riječ, slobodnu i smjelu. On je pokazivao, a nije odviše dokazivao Boga. On nije docirao o Bogu, nego ga je životom pripovijedao; nije raspravljao o njemu, nego ga je očitovao, rekao je kardinal, poručivši da je i u zagrebačkoj katedrali te Zagrebačkoj nadbiskupiji ostao trag njegove i naše vjere, ohrabrivanja, molitve, ljubavi i patnje.