Pazin, (IKA) – U Pazinskom kolegiju održan je 13. ožujka redovni mjesečni susret svećenika, redovnika i redovnica Porečko-pulske biskupije. Susret je započeo pokorničkim bogoslužjem, a nastavljen je predavanjem “Buđenje laikata u postkoncilskoj Crkvi (crkveni pokreti i udruge)”, koje je održao o. Mihaly Szentmartoni SJ, predstojnik instituta za duhovnost pri Gregoriani u Rimu, duhovnik Zavoda sv. Jeronima u Rimu i teološki savjetnik Kongregacije za proglašenje svetih.

O. Mihaly istaknuo je na početku kako pojava duhovnih pokreta dijeli duhove, osobito župnike. Neki su oduševljeni s njima i vide u njima novo sredstvo evangelizacije za svoje župe, drugi se tuže da im ometaju redoviti župni rad, jer se odjeljuju od cjeline župne zajednice. U nastavku izlaganja predavač postavlja pitanje koji bi mogli biti teološki razlozi za javljanje tolikih duhovnih pokreta, a osobito nakon Drugoga vatikanskog sabora.

Teološki razlog za javljanje duhovnih pokreta obično se smješta u traganje laika da budu protagonisti u Crkvi, a ne samo pasivni promatrači, odnosno potrošači. Moglo bi se reći da je riječ o traženju novog identiteta same Crkve. Szentmartoni je istaknuo da na različite pokrete ne treba gledati kao na nešto strano, nešto nametnuto izvana, nego kao na izražaj same Crkve. Kao svako traganje, i ovdje su mogući ekstremi, koji će s vremenom naći svoje pravo mjesto. Pokreti su relativno nova pojava i u većini njih utemeljitelji su još živi, a nešto slično događalo se i u povijesti s novim redovničkim pokretima, koji su s mukom našli svoje priznanje i prihvaćanje. Na kraju predavanja o. Mihaly je rekao da premda je uglavnom govorio o problemima i poteškoćama, ne bi želio ostaviti dojam da je Crkva u krizi. Nikada nisu institucije u krizi, nego pojedinci, koji ne vide vrijednost jedne institucije. Drugim riječima, nije brak ili obitelj u krizi, nego muškarci i žene kojima možda nedostaje osjećaj odgovornosti, sposobnost ustrajnosti, spremnost za žrtvu. Isto vrijedi za Crkvu, za svećeništvo: u krizi su osobe, ne institucije. A odatle onda proizlazi i jedan pastoralni prioritet, otkriti nanovo važnost rada s pojedincima bilo u obliku duhovnog vodstva, savjetovanja, razgovora, zaključio je Szentmartoni.