Heppenheim, (IKA) – Seminar za pastoralne suradnice i suradnike iz hrvatskih katoličkih misija u Njemačkoj o temi “Osobna vjera – temelj pastoralne djelatnosti” održan je od utorka 7. do četvrtka 9. ožujka u Haus am Maiberg u Heppenheimu kod Darmstadta u organizaciji Hrvatskoga dušobrižničkog ureda iz Frankfurta. Sudionike, kojih je bilo trideset i troje, pozdravio je delegat za hrvatsku pastvu u Njemačkoj fra Josip Bebić, koji je istaknuo važnost daljnjeg usavršavanja. Delegat Bebić ujedno je predvodio misna slavlja tijekom seminara. Predavanja pod nazivom “Objavljeni Bog: Bog Biblije i Isusa Krista”, “Vjerujem u Boga jednoga i trojstvenoga” i “Vjerujem u uskrsnuće i život vječni” održala je dr. s. Marija Pehar, članica školskih sestara franjevki Hercegovačke provincije iz Bijelog Polja kod Mostara. Maestro Ivan Žan iz Mannheima govorio je o pjesmama prije Evanđelja, radu s muškim zborom te problemu artikulacije i disanja u izvođenju liturgijske glazbe.
Dr. s. Pehar je istaknula kako samo ono s čim smo sami poneseni i zaneseni možemo navijestiti drugima. “Dobro se upitati znače li riječi koje drugima govorim i meni osobno. Koliko je moja vjera tema moga naviještanja i propovijedanja? Naš Bog je Bog kojega neprestano valja tražiti. On je najčešće tamo gdje mislimo da ga nema i u onome što ne nosi epitet božanstva. Isus je potvrda Božja svojim životom, djelima, smrću i uskrsnućem”, rekla je. Istaknula je kako nas tajna Presvetog Trojstva nadilazi. “Istina Trojstva je kadra pozitivno utjecati na naš život, mijenjati ga i dati mu okus kršćanskog života. Ono što je Grcima ludost, Židovima sablazan, to je naša vjera. Vrhunac objave je u Isusu Kristu. Sam nam se Bog objavio kao Trojstvo. Otajstvu se pristupa življenom blizinom, vjerom i molitvom. Trojstvo je prožimanje međusobne ljubavi Oca, Sina i Duha Svetoga, a pritom svaka Božanska Osoba ostaje ono što jest. Oni žive jedna u drugome ljubavlju, a opet svaki ostaje osoba za sebe. Ono što ih razlikuje biva ono što ih povezuje. Ljubav je princip Presvetoga Trojstva”, kazala je. Istaknula je kako kršćanska vjera nije nešto do čega smo sami došli i kako se do nje ne može doći vlasititim umovanjem. “Bog se sam prignuo čovjeku i objavio mu svoje lice. Bog nije jednom stvorio svijet, već ga trajno stvara. Bog djeluje posrednički kroz ljude. Po njima može vršiti svoju volju i djela. U Isusovoj nemoći događa se Božja svemoć. Upravo na križu Bog bijaše najjači. Nije križ ideal kršćanstva, već ono kako se u križ ulazi. Kroz Isusovo uskrsnuće Bog se pokazuje kao Bog vjeran i definitivni Gospodar. Isusovo Uskrsnuće je konačni proboj Božjeg samonagnuća čovjeku”.
Maestro Žan je kazao kako su pjesme prije Evanđelja sve pjesme, napjevi, melodije i poklici koji se pjevaju prije Evanđelja tijekom cijele liturgijske godine. “Nadalje, postoje pjesme prije Evanđelja koje se koriste i pišu za druge crkvene zgode, odnosno blagdane. Pjesme prije Evanđelja njeguju se tijekom cijele godine”. Kazao je kako je važna karakteristika muškog zbora jer u njemu pjevaju muškarci najčešće podijeljeni u dvije skupine: visoki glasovi – tenori i dublji glasovi – basovi. “Muški zbor koristi se u liturgiji od najranijih crkvenih vremena, a posebno do izražaja dolazi u Velikom tjednu, kao što je to slučaj hrvatske crkvene glazbe. Muški zborovi razvijaju svoje pjevanje diljem Hrvatske, Njemačke i drugdje, a u Hrvatskoj, napose u Dalmaciji, nalazimo njihovu realizaciju u tzv. klapskom četveroglasnom pjevanju”. Na kraju je istaknuo kako liturgijskoj glazbi treba prilaziti s velikom odgovornošću, tim više što je ona zapravo hvala Bogu. “Nije svejedno hoćemo li jasno pjevati ili izgovarati tekst, odnosno nejasno, nečitko i neprecizno. Interpretacija svake skladbe, pa tako i liturgijske uključuje neke bitne elemente, a to su prije svega točno izvođenje brzine, ritma, trajanje nota i visina tonova liturgijske skladbe. Tek kad sve ove bitne komponente budu naznačene i izvedene, može se prići artikulaciji, koja predstavlja jasnoću izvođenja i pjevanja. Gregorijanski napjev u liturgijskoj glazbi pjeva se na poseban način. Izvodi se s lakoćom, mekoćom, u duhu benediktinske škole gregorijanskog pjevanja. Stilska jasnoća liturgijske glazbe omogućuje i obvezuje da svakoj pjesmi prilazimo na odgovarajući način”, dodao je.
Tijekom seminara radilo se po skupinama, a posljednjega dana priređena je i plodna završna rasprava. Izabrana je i predstavnica redovnica u Vijeće za hrvatsku inozemnu pastvu s. Rozarija Ćurić iz HKM Sindelfingen, a njezina zamjenica je s. Ines iz HKM Augsburg.